U filmu Pijanist, u kojem se između ostalog prikazuje sudbina Varšavskog geta – privremene stanice na putu u smrt stotina hiljada poljskih jevreja – poznatog po notornim zločinima njemačke armije i pobuni portiv SS jedinica, postoji scena u kojoj otac pijanista Władyslawa Szpilmana u porodičnoj raspravi o situaciji u kojoj su dovedeni govori kaže: “Ja krivim Amerikance. Američki jevreji. Ima ih mnogo. Šta oni misle da rade? Ovdje ljudi umiru”.

Polovina od 2,3 miliona stanovnika Gaze su djeca. Gaza je do posljednjeg izraelskog napada uglavom smatrana najvećim logorom na svijetu. Bila je prenapučena, ograđena, izolirana. Broj ubijene djece u Gazi u prve tri sedmice oktobra ove godine premašio je prosječan broj ubijene djece u svijetu u posljednje tri godine. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), više od 40 posto ubijenih Palestinca u sukobima koji traju od 7. oktobra su djeca. Te brojke su slične kada je u pitanju broj povrijeđenih. U nedavnom obraćanju glasnogovornik UNICEF-a James Elder je izjavio kako se Gaza, koja je pod intenzivnim izraelskim napadima, pretvara u groblje za djecu.

“Stvaranje teške humanitarne krize u Gazi je nužno sredstvo za postizanje cilja. Gaza će postati mjesto gdje nijedno ljudsko biće neće moći postojati”, kazao je nedavno general izraelske vojske Giora Eiland lokalnim medijima.

Izrael, sudeći po događajima, uspijeva u namjeri da Gazu pretvori u “pakao na Zemlji”. Ovaj zločin, koji najviše pogađa najmlađe stanovnike Gaze, otvara i pitanje kakve su posljedice po međunarodno ratno i humanitarno pravo, pogotovo kad je u pitanju najranjivija kategorija – djeca? Šokantne statistike nevladinih organizacija ukazuju na to da u prosjeku svakih 15 minuta bude ubijeno jedno dijete.

Sva humanitarna struktura je već u kolapsu, iz Gaze se povlače i međunarodne humanitarne organizacije, a posebno je zabrinjavajuće da su to učinile i WHO i UNWRA. Šta to palestinskoj djeci preostaje? I dok se ubija Gaza, pitam se, koga neki palestinski otac, poput onog iz filma Pijanist, krivi za nesprječavanje silne brutalnosti koja se sručila u pojas Gaze, i ko su njegovi “Amerikanci”?

Vapaje palestinskih i ljekara Crvenog križa iz okružene Gaze nema ko da čuje. Iako se brojevi ubijenih u ovakvim brutalnim agresijama i ratovima obično posmatraju kao puka statistika – u slučaju djece Gaze istina je toliko strašna da je zbilja potresla osviještene ljude u svim dijelovima svijeta. Razmjere stradanja civilnog stanovništa, koje je od ranije izloženo torturama režima Benjamina Netanyahua, nisu dovoljne ni da se podrži humanitarni prekid vatre. Netanyahu je u nedavnom intervju za CNN istakao kako izraelska vojska u Gazi radi “uzoran posao” – a ovaj zločinački pohod je nazvao “ratom civilizacije protiv barbarstva.” S obzirom na razmjere zla, neviđene u savremenoj povijesti, Benjamin Netanyahuov cinizam je nalik Karadžićevom kada je, nakon pada Srebrenice i u vrijeme počinjenja masovnih ubistava i genocida, na režimskim srpskim televizijama pričao o humanosti srpske vojske. Uostalom, zločini i genocid nad nama su činjeni pod egidom istog ciničnog narativa – odbrane civilizacije od (muslimanskih) barbara. Premijer Izraela, Benjamin Netanyahu i njegova vlada ne selektiraju Palestince ni po kakvom osnovu. U njihovoj percepciji, svaki Palestinac se smatra članom Hamasa te se, prema tome, tretira kao legitimna vojna meta. Bolnice i druga civilna infrastruktura u Gazi od početka su tako obilježeni. I civili. I djeca. Bebe u inkubatorima. U pervertiranoj medijskoj slici sve češće nam se servira pozornica u kojoj su Palestinci okupatori, ubice, barbari, nedostojni života. I to ne samo za trenutnu vladu u Izraelu koja provodi nečuvene zločine u Gazi, već i za sve one koji ih u tom pohodu podržavaju. Predstavnici vlada, prije svega SAD i Njemačke, kao da se utrkuju u opravdavanju monstruoznih zločina nad civilima Gaze. Nemaju moralnih niti drugih dvojbi. Jedino, čini se, oko čega su nemirni jeste da im ovo sve predugo traje i da im sve češće nedostaje argumenata za podršku Izraelu. Kako aktivno i vojno podržati ubijanje i raseljavanje civila u Gazi, a istovremeno ostaviti netaknutim imidž boraca za ljudska prava i svijetle strane civilizacije – to je, čini se, njihova jedina briga. Ubijena djeca Gaze ne spadaju u okvire zabrinutosti pomenutih zemalja odnosno vlada.

Uništiti Gazu do temelja je, uz rijetke izuzetke, prihvaćen narativ u Izraelu. U tom cilju dehumanizacija svih stanovnika Gaze ne prestaje. Izraelsko državno vodstvo i njegov državno-vojni aparat ne oslanjaju se isključivo na vojnu snagu, već aktivno koriste i moć propagande. Iako se propaganda često otkriva, ona je efikasna u ključnim trenucima. To je posebno vidljivo kada se koristi za suzbijanje internih protesta unutar Izraela protiv daljnih napada na Gazu ili poziva na prekid vatre. Također i kada treba suzbiti nastojanja pojedinaca unutar agencijskih struktura u europskim i američkim vladama u skretanju pažnje na kršenje normi u postupanjima izraelske vojske, koji opet često ostaju nezapaženi ili potisnuti pod utjecajem snažne propagande i drugih vidova pritisaka.

Prema Ženevskoj konvenciji, djeca bi u ratnim uvjetima trebala biti zaštićena, a vojni i civilni ciljevi jasno odvojeni. Međutim, Izrael odbacuje ovu normu. I nema konsekvenci za to, barem ne još uvijek. Ovakav stav dovodi do urušavanja strukture ljudskih i humanitarnih prava, posebno kada je u pitanju zaštita najranjivijih. U cilju uništenja Gaze, neselektivna ubijanja ne prestaju. Sva humanitarna struktura je već u kolapsu, iz Gaze se povlače i međunarodne humanitarne organizacije, a posebno je zabrinjavajuće da su to učinile i WHO i UNWRA. Šta to palestinskoj djeci preostaje?

I dok se ubija Gaza, pitam se, koga neki palestinski otac, poput onog iz filma Pijanist, krivi za nesprječavanje silne brutalnosti koja se sručila u pojas Gaze, i ko su njegovi “Amerikanci”?