Palestince odavno niko ništa ne pita, a za svjetske sile su postali suštinski nevidljivi. Ignorirani, obezvrijeđeni, napušteni – njihovi životi, domovi i zemlja su postali samo statistički podaci u vijestima. Kako građani svijeta reagiraju, bez obzira radi li se o jednom Palestincu ili milionima Palestinaca, postalo je nebitno za one koji oblikuju međunarodnu politiku. Dok se svijet suočava s brojnim izazovima i konfliktima, Palestina ostaje zanemarena i sistemski zapostavljena, trpeći svakodnevno nasilje. Ono što se trenutno događa govori o uništenju civilizacije koju smo znali, a to su neki od nas, očito, spremni prihvatiti bez razmišljanja.

Čekamo da se, pod navodnim “pritiskom” UN-a, izraelski napadi na Gazu smire, dok su već hiljade Palestinaca platili najvišu cijenu. Od 7. oktobra do danas, najmanje 2.329 ljudi je ubijeno u izraelskim napadima na palestinski pojas Gaze. Ministarstvo zdravstva u Gazi izvještava da je u ovom periodu zabilježeno i preko devet hiljada ranjenih. Bolnice su preopterećene, a medicinsko osoblje nadljudskim naporima pokušava pomoći ranjenicima, među kojima su i mnoga djeca. Zdravstveni radnici u Gazi upozoravaju da bi hiljade ljudi moglo umrijeti jer bolnice ostaju bez goriva i osnovnih potrepština, na što upozorava i UN.

Amnesty International je u subotu objavio dokaze da izraelska vojska upotrebljava bijeli fosfor u gusto naseljenim civilnim područjima Gaze. Korištenje bijelog fosfora je strogo zabranjeno međunarodnim pravom jer nanosi veliku štetu civilima i može uzrokovati požare koji se brzo šire. Izraelski napadi zračnim zapaljivim oružjem u civilnim područjima su u suprotnosti s Konvencijom UN-a o konvencionalnom oružju (CCW). Potpuno je jasno da izraelska vojna ofanziva u Gazi, koja se predstavlja kao nužna odbrana, nanosi najveću štetu civilima.

Analitičari upućuju na činjenicu da Izrael provodi politiku koja sadrži sve elemente genocida – masovna ubistva, sistemski progon i izgradnju aparthejda. Tu naravno treba spomenuti i jednu od jasno definiranih faza genocida – dehumanizaciju – nakon što izraelski ministar odbrane rekao da se “Gaza nikada neće vratiti na ono što je bila” dodajući da je riječ o “ljudskim životinjama”. U konfliktnom svijetu u kakvom živimo gdje mržnje ne nedostaje, ovakva javna i nedvosmislena dehumanizacija neke grupe do sada još nije viđena. Nakon napada Hamasa od 7. oktobra, Izrael je čini se dobio punu političku podršku koja mu omogućuje da nastavi s tim postupcima. To se posebno vidi iz ubrzanih “rješenja” za palestinske civile. Izraelska vojska naložila je Palestincima da napuste sjeverni dio Pojasa Gaze u roku od 24 sata, prisiljavajući oko 1,1 milion ljudi na preseljenje. Dodatno, izraelski diplomat Danny Ayalon je, gostujući na Al Jazeeri, predstavio šokantne informacije o planu izraelske vlade. Ayalon sugerira da će Palestinci koji napuste Gazu biti “pomognuti”, i da će im biti osiguran humanitarni koridor za Sinajsku pustinju. To etničko čišćenje, apsurdno nazvano “pomoć”, otkriva surovu stvarnost planova za narod kojem je namijenjen nestanak što svijet često odbija prepoznati.

Izrael, nažalost, nastavlja s masovnim napadima na civile, bombardiranjem bolnica i ubistvima nedužnih, uključujući i djecu. To ne može biti prihvatljivo niti opravdano. Genocid, aparthejd, i progon civila u Palestini moraju se nazvati pravim imenom. UN upozorava da će izraelski plan za prisilno raseljenje Palestinaca imati “poražavajuće humanitarne posljedice”. Kakav će efekat na institucije međunarodnog prava imati „izbor“između smrti i progona pred koji su stavljeni Palestinci? Hoće li iko odgovarati za ono što im se čini?

Svjetska zajednica ne smije ostati nijema pred ovom humanitarnom katastrofom. Ovo je šokantan i nehuman pristup, gdje se etničko čišćenje prikriva i predstavlja kao humanitarna pomoć. Palestinci se suočavaju s neviđenim izazovima i represijom, a ne budu li poduzete hitne mjere da se ovo zaustavi – čeka ih neopisiva tragedija.

Treba imati na umu da je ovo vrhunac onoga čemu svijet svjedoči desetljećima i da sve to nije samo palestinski, već globalni problem. A politički lideri na međunarodnoj sceni bi morali prepoznati svoju odgovornost i poduzeti konkretne korake kako bi se okončala ova kriza. Šutnja ne smije biti opcija jer znači saučesništvo u nepravdi i nasilju. Ako na to pristanemo, svjedočit ćemo smrtonosnom udarcu svjetskoj civilizaciji kakvu poznajemo. Nedosljednost onoga što zovemo “svjetska pravda”, i na čemu insistiramo kao zajedničkoj vrijednosti, u Palestini se brutalno poništava. Ako na to pristanemo, red je onda kazati da je ova generacija ubila humanizam i da smo u Palestini zadali smrtni udarac svijetu kojeg poznajemo te da su sve dosadašnje humanističke ideje bile samo puke tlapnje.