Borci Armije RBiH: Gube li političari ono što je Armija odbranila

Autor: Elvedin Subašić April 15, 2015 0

U povodu Dana Armije Republike BiH, koji se obilježava 15. aprila kada je Armija i osnovana 1992. godine, razgovaramo s ljudima koji su aktivno učestvovali u odbrani domovine na prvim linijama. Reformama vojske Armija RBiH je postala sastavni dio današnjih Oružanih snaga BiH.

Ilfad Ičanović iz Bužima obavljao je niz odgovornih dužnosti u Sedmom korpusu, od komandira voda do pomoćnika komandanta. Muhamed Memić je pripadnik manevarske brigade sa zonom djelovanja na zvorničkom, vlaseničkom, bratunačkom i srebreničkom ratištu. Aktivni je učesnik proboja iz Srebrenice 1995. godine, član šehidske porodice i trenutno imam u Osjeku, MIZ Sarajevo. Edin Haračić je borac sa zvorničko-teočanskog ratišta gdje je u toku tri dana uništio šest agresorskih tenkova koji su krenuli ka Kalesiji i Tuzli. Hamid Suljić, ratni vojni invalid iz Travnika, bio je kapetan u Sedmom korpusu.

Stidljivo obilježavanje Dana Armije

PREPOROD: Da li ste zadovoljni odnosom političkih struktura prema pripadnicima Armije BiH, ali i prema državi i principima za koje ste se borili u toku agresije?

IČANOVIĆ: Generalno nisam zadovoljan odnosom prema boračkoj populaciji, prije svega zato što nema sistemskih rješenja za ovu katagoriju. Postoje zakoni o pravima boračke populacije, ali se ne sprovode u cjelosti. Prije svega, ovdje mislim na  zapošljavanje kao i na ukupan položaj boračke populacije u društvu. Ovdje moram istaći pozitivni primjer Sanskog Mosta gdje je lokalna vlast u saradnji s boračkim udruženjima uradila mnogo na stambenom zbrinjavanju boračkih populacija. Kada je u pitanju odnos prema državi i principima za koje smo se borili, bojim se da političke strukture za stolom često gube ono što smo mi odbranili i oslobodili tokom odbrambeno-oslobodilačkog rata.

MEMIĆ: Odnos političkih struktura prema pripadnicima Armije RBiH jeste ustvari odnos čitavog društva  prema borcima i članovima njihovih porodica. Nakon samo dvije decenije od zadnje agresije na RBiH, skoro da postaje deplasirano spominjati borce, njihovu časnu borbu, krv šehida, velike vojne uspjehe... Činjenica da se skoro  svim budžetima, od lokalnog preko kantonalnih i federalnog, sve manje obuhvataju potrebe porodica boraca Armije RBiH, a umanjena sredstva za obilježavanje značajnih datuma iz protekle agresije jesu jasan pokazatelj tihog zaborava onoga što se u normalnim društvima smatra svetim i što mora biti prioritet. Članovi porodica šehida, demobilisanih boraca i ratnih vojnih invalida više nemaju nikakvu praktičnu prednost pri ostvarivanju svojih prava prilikom upisa na fakultete ili pri zapošljavanju. Ne možemo nazivati dovoljno dobrim odnosom vlasti prema borcima samo njihov odnos prema određenim boračkim udruženjima i pojedincima u njima, jer se boljom brigom moraju obuhvatiti svi oni borci koji je zaslužuju i koji su joj potrebni. Stidljivo medijsko obilježavanje Dana Armije RBiH možda je najkonkretniji pokazatelj odnosa bošnjačke vlasti naspram svojih heroja. Kadrovska politika je samo jedan segment ukupne politike, ali se kod nas ona pretvorila u ukupnu politiku iz koje teško vidimo izlaz. Svo političko umijeće se sve više pretvara samo u puka i bespoštedna lobiranja za ili protiv nekoga. U ovakvom jednom  političarenju borci, onaj dio društva koji je ustao u odbranu domovine svojim golim tijelima i iskrenim nijjetom, ne znaju da se snađu i sve su više na samim marginama društvenih dešavanja. Pozitivan primjer aktivnog odnosa prema borcima i borbi Armije RBiH možemo naći u radu Islamske zajednice u BiH, a koji se uvijek može unaprjeđivati boljim odnosom prema oslobodilačkom ratu, ali i prema svojim uposlenicima, pripadnicima Armije.

 

Pažnja! Više pročitajte u printanom izdanju Preporoda od 15. aprila 2015.g.
© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija