Ova priča nam govori kako jedan te isti izazov može biti nekome atraktivan gdje vidi izuzetnu mogućnost dokazivanja svojih vještina kao i da pomenuti izazov može predstavljati za nekoga prepreku sa kojom ne želi da se nosi.

U ovom tekstu imam namjeru da analiziram činjenice koje utječu da je imamski poziv za neke izuzetno atraktivan kao i onih koji, iako imaju teološko obrazovanje, ipak napuštaju imamski poziv preferijaući rad u prosvjeti ili drugim institucijama.

Pitanje koje se pred nas postavlja glasi: šta je to što je pozitivno u imamskom pozivu, to jest, šta ga čini privlačnim, a šta je to što utječe da mnogi svršenici medresa ili islamskih fakulteta izbjegavaju imamski poziv?

Pro:

1. Imamski poziv predstavlja počast od Allaha, jer je i sam Poslanik, a.s., bio imam. Zbog ove veze imam je uvijek i u svim vremenima bio poštovan i cijenjen.
2. Imami zahvaljujući svom obrazovanju se upoznavaju sa propisima vjere i bivaju prenosioci Allahovih i Poslanikov riječi. Imami upućuju na dobro, a odvraćaju od zla. "A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: "Ja sam, doista, musliman!" (Fussilet, 33).
3. Imami su predvodnici svog naroda. Bez obzira gdje se imam nalazio, on predstavlja jednu od ključnih ličnosti u zajednici. "I oni koji govore: "Gospodaru naš! Podari nam od žena naših i potomstva našeg radost očiju, i učini nas za bogobojazne imamima." (Furkan, 74, M. Mlivo) Velika je počast od Allaha biti predvodnik onima koji su bogobojazni.
4. Imami podučavaju buduće generacije, usmjeravaju ih, savjetuju i bivaju im uzor. Poslanik a.s., kaže: "Najbolji među vama su oni koji nauče Kur’an i drugog njemu podučavaju."
5. Imam je osoba kojoj se mnogi obraćaju tražeći odgovor bilo da se radi o vjerskim stvarima, porodičnim problemima, bračnim nesuglasicama, bilo da od imama traže utjehu i rame za jadanje. Imami uživaju ogromno povjerenje svojih džematlija. Kod imama se povjeravaju i imetak i tajne. Imami su "el-emini" (povjerenici) svoga naroda.
6. Imami su ljudi koji su omiljeni u društvu, jer onoga koga Allah voli vole i ljudi.
7. Imami u svom pozivu objedinjuju dvije blagodati. Njihovo vrijeme je regulirano namaskim vremenima i svaki namaz obavljaju u njegovo vrijeme i to u džema'atu. Pored toga vršeći ovu dužnost imami bivaju materijalno nagrađeni (putem plate) koju niko od džematlija ne prima iako su na svakom namazu sa imamom. Jedan imam u Njemačkoj je na slijedeći način definirao riječ imam: Iskoristi Maksimalno Allahovu Milost.

Kontra:

1. Pored toga što imami vole da se deklariraju kao nasljednici Božijih poslanika (el-ulema'u ve resetu-l-enbija’) izloženi su stalnim napadima i kritici. Oni koji su imanski jači utjehu traže u životu Allahova Poslanika, s.a.v.s., i saburanju, a oni osorniji nikome ne ostaju dužni.
2. Imamski rad upravo zbog onih koji ga posmatraju kroz prizmu profesionalizma se često ne cijeni niti se ispravno shvata. Postoji velika doza nerazumijevanja imamskog poziva kako od strane džematlija tako i od najbliže rodbine.
3. Imami za svoj rad često primaju kritike, a veoma malo pohvale, jer se nekada i dodatni angažman (mimo ugovorenog) ne vrejdnuje, nego se sve to smatra dijelom imamskog posla. Imami ne mogu, niti smiju reći da imaju prekovremene sate rada, niti mogu reći: ja sam svoje za danas završio.
4. U imamskom radu se često prepliće materijalna i duhovna, kao i dunjalučka i ahiretska korist. Stoga je veoma teško postići iskrenost u svom djelovanju. Upravo zato što mnogi smatraju da jedan dio imamskih obaveza i nisu obaveze u pravom smislu (jer ih svi moraju vršiti) kao pet dnevnih namaza, iščitavanje vjerske literature ili memoriranje Kur’ana napamet, mnogi smatraju da su primanja imama natprosječna. Imami su veoma često slabije situirani od svojih džematlija, a ponekad i ispod prosječnog primanja.
5. Imam mora biti na usluzi 24 sata svojim džematlijama koji imaju pravo da pozovu imama u bilo koje doba dana ili noći. Pored toga imami svoj posao često nose kući, ali isto tako imami donose kući i svoje probleme koji se ne tiču samo njih nego kompletne porodice.
6. Imam ne smije pokazati da se ljuti na nekoga, niti da mu je neko antipatičan. Uvijek mora igrati ulogu miritelja i mora biti staložen bez pokazivanja nervoze ili ljutnje.
7. Imam se mora stalno žrtvovati, mora postavljati ciljeve zajednice iznad svojih, mora svima biti uzor, mora stalno pokazivati i riječima i djelima da više teži Onom negoli Ovom svijetu. Iz tog razloga imamima se zamjera ako vozaju dobra auta, ako sagrade kuću ili kupe stan, jer se sve to smatra davanjem prednosti Ovom nad Onim svijetom.

Ovo je bio samo jedan mali dio argumenata koji su za kao i onih koji su protiv. Oni koji žele i mogu da se bave ovim pozivom trebali bi da gledaju samo ono što je u njemu pozitivno. Oni koji ne mogu da se nose sa ovim izazovima trebali bi se preispitati, jer bi možda na drugim poljima bili uspješniji.