Ipak 24. jula turski vojni avioni F-16 izvršili su bombardiranje baza ISIL-a u Siriji, ali i PKK (Kurdske radničke partije) na prostoru sjevernog Iraka, što je prvi put u protekle dvije godine da Turska ima direktni oružani sukob sa Kurdima. Također, ovo je i prvi put da Turska direktno učestvuje u sukobljavanju sa ISIL-om na prostoru Sirije. Neposredno i prije samih napada Turska i američka vlada dogovorile su saradnju u pogledu dozvole korištenja turskih vojnih baza Incirlik i Diyarbakir na jugoistoku Turske, koje se smatraju strateškim u pogledu nastavaka daljeg bombardiranja i sukobljavanja sa ISIL-om. Ovaj politički zaokret postavio je pitanje zašto se Turska odlučuje sada uključiti u vojnu kampanju protiv ISIL-a i kako će se i sukob sa PKK-om odraziti na njen geopolitički status koji kod vlada zapadnih zemalja ima veliku važnost.

 Preklapanje kriza

Jedan od razloga uključenja Turske u kolaciju protiv ISIL-a, ali naročito kurdskih organizacija kao što je kurdska stranka PYD (Kurdska demokratska unija – sirijski ogranak PKK-a) koji se navodi, jeste i gubitak statusa AKP-a kao većinske stranke na parlamentarnim izborima u junu. Svojim djelovanjem protiv PKK-a i srodnih kurdskih organizacija koje se označavaju kao terorističke (predsjednik Redžeb T. Erdoan je nazvao PYD i Bašara al-Asada teroristima isto kao i ISIL), turska vlada pod AKP-om nastoji indirektno pokazati svoj stav prema HDP ( prokurdskoj partiji koja je imala velik uspjeh na turskim izborima). HDP je svoj rezultat upravo ostvarila zahvaljujući djelimično pasivnoj reakciji turske Vlade prema borbi kurdskog stanovništva sa ISIL-om u proteklih godinu dana. Kurdsko stanovništvo koje je i imalo simpatije prema AKP-u proteklih godina, na izborima se okrenulo HDP-u, u kojem su vidjeli simbol kurdskog otpora terorizmu. Nakon turske intervencije u Siriji i Iraku, uslijedila su masovna hapšenja širom Turske osumnjičenih za bilo kakvu povezanost sa ISIL-om, ali i kurdskim organizacijama. Od tada učestali su sukobi na ulicama turskih gradova, posebno povremeni bombaški napadi na sigurnosne snage kao što je policija. Posljednji napadi na američki konzulat u Istanbulu, kao i ubistva policajaca u pokrajni Sirnak pokazali su da izazovi koji čekaju Tursku neće biti ograničeni na turske državljane već i strane ambasade i predstavnike.

AK partija je pod velikim pritiskom protekla dva mjeseca zbog izbornog rezultata i eventualnih ponovljenih izbora. Bez sumnje ova kampanja ima za cilj da doprinese njihovom kredibilitetu kao glavnom političkim faktoru u unutrašnjoj politici zemlje. No budućnost opstanka stranke kao takve ne temelji se samo na akciji protiv ISIL-a ili hapšenjima unutar zemlje. Uključivanje u savezničku kolaciju moglo bi doprinijeti popularnosti stranke, ali to direktno ne implicira i ponovno većinsko osvajanje izbora ukoliko budu ponovljeni, naročito zbog previranja i različitih struja unutar same stranke, što je za Erdoğana i Davutoğlua poseban izazov.

Djelovanja turske Vlade protiv proglašenih terorističkih kurdskih organizacija moglo bi i dovesti do urušavanja američkog savezništva sa PYD (koja predstavlja i političku organizaciju u sklopu kurdske YPG – Narodnih jedinica za zaštitu) Potpomognuti američkim zračnim udarima, uspjeli su preuzeti grad Kobani i Kamišli pobjedom nad ISIL-om na granici Tal Abyad. Za Sjedinjene Države savezništvo sa bilo kojom grupom koja ratuje protiv ISIL-a je od značajne važnosti zbog njihovog ratovanja na terenu i zauzimanja strateških važnih područja koja su sada pod kontrolom ISIL-a.

Nepredvidiv status izbjeglica

Kada su 2011. godine na tursku granicu počele pristizati prve izbjeglice i žrtve Bašarove represije iz Sirije, Turska je otvoreno pomogla i od tada uspostavila 22 kampa u nekoliko pokrajina koje graniče sa Sirijom. Do sada u Turskoj je registrirano oko 1,8 miliona sirijskih izbjeglica i imaju pravo da se prijave za status zaštite, ali ne i izbjeglički status. Turski ministar rada je nedavno obznanio da sirijskim izbjeglicama se ne može izdati posebna radna dozvola, jer bi to bilo neprikladno s obzirom na nezaposlenost turske populacije. Nezaposlenost je ove godine porasla 11% što je najviši stupanj u posljednih 5 godina. Drastičan pad BDP, sa 9,2% (2010.) na 4,1% (2013.) također je doprinio ovakvim i drugim sličnim odlukama. Za 2015. predviđen je pad BDP na čak 3,1% što je odraz različitih izazova koji su potresli Tursku u posljednje 2 godine.

Cijeli tekst u printanom izdanju Preporoda