Za očekivati je da mlađu generaciju odgajaju i obrazuju roditelji i obrazovne institucije i da im oni daju životna usmjerenja. Međutim, da li je takva situacija u našem društvu? Da li danas roditelji zaista odgajaju svoju djecu, ili to čine mediji, internet i društvo? Da li npr. odnos prema poštenju i nepoštenju mi izgrađujemo kod svoje djece, ili to čine mediji i sredina u kojoj se kreću? Da li odnos prema drugim ljudima naša djeca usvajaju od nas ili iz filmova i serija? Da li će mladić biti miran i nenasilan ako do petnaeste godine svoga života kroz filmove i serije "vidi" desetine hiljada ubistava? Da li će naše kćerke i unuke biti moralne i pristojno odjevene ako su im uzor glumice, manekenke, pjevačice i nemoralne osobe? Kakav će odnos prema vanbračnom životu imati naša omladina ako su ovisni o internetu i filmovima i serijama koje promovišu nemoral?

            Shodno tome, kakav će njihov odnos biti prema stupanju u brak i podizanju vlastite djece, ako mediji i društvo u kojem žive u njima bude poriv za zadovoljenje vlastitih želja i prohtjeva? Kakav će njihov odnos biti prema pošasti igara na sreću i sportskih kladionica, ako ih mediji sa svih strana svakodnevno zasipaju primamljivim ponudama za učešće u igrama u kojima će na "lahak" način zaraditi značajna sredstva? Isto tako, kakav će njihov odnos biti prema pušenju, alkoholu, drogi i ostalim pošastima "savremenog" društva? Konačno, kakav će biti njihov odnos prema vjeri ako im pogled na život kreiraju današnji tzv. nezavisni mediji, koji su u znatnoj mjeri sumnjičavi prema vjerskim vrijednostima a promovišu razne oblike sujevjerja?

            Ako pogledamo stanje među našom današnjom omladinom, pored pozitivnih primjera, primijetit ćemo dosta negativnih pojava i pošasti, što nameće pitanje: Ko odgaja našu omladinu? Da to rade roditelji, među omladinom ne bi bilo problematičnog ponašanja, nemorala i raznih pošasti. Zato se s pravom nameće odgovor da danas, nažalost, roditelji u principu vrlo malo odgajaju svoju djecu, te da to u daleko većoj mjeri čine mediji i sredina u kojoj žive. Zato roditelji trebaju biti toga svjesni, te da promijene odnos prema tom problemu i pokušaju popraviti stanje. Roditelji trebaju znati da nije dobro od najranijeg djetinjstva djecu navikavati na mobitele, tablete i laptope (navodno da se djeca smire), jer to rezultira sa više negativnih efekata, kako po njihovo fizičko tako i psihičko stanje. Zatim, kako odrastaju djeca sve više vremena provode na internetu, tako da se kod znatnog broja njih pojavi ovisnost o internetu i sličnim sadržajima. Zato je važno da roditelji ne dozvoljavaju djeci da puno vremena provode za internetom i mobitelom, nego da im to vremenski ograniče. Pored toga, imajući u vidu veliku štetnost od nekih sadržaja na internetu, od izuzetne je važnosti pratiti i usmjeravati šta djeca i omladina gledaju na internetu, koje web stranice posjećuju i kakve ideje usvajaju.

            Također, ako djecu i omladinu želimo usmjeriti pravim putem veoma je važno znati ko su im prijatelji, u kakvoj sredini se kreću i gdje provode slobodno vrijeme. Poznato je da loše društvo često bude uzrokom zastranjivanja i moralnog pada, naročito kod omladine. U ranom djetinjstvu roditelji mogu koristiti zabrane, ali kako djeca odrastaju sve više trebaju utjecati na njihovu svijest, putem savjeta, preporučivanja pozitivnih web stranica i programa, te uključivanja u korisne aktivnosti. Neki roditelji misle da dobro čine svojoj djeci tako što im nabavljaju sve što požele i obebzjeđuju im maksimalni komoditet. Međutim, vrlo često takva omladina se zasiti svega što je normalno, pa se prepusti novim izazovima poput alkohola i bluda, te se nerijetko odaju drogi i narkoticima. Dakle, roditelji trebaju više truda i planskog rada uložiti u odgoj i usmjerenje svoje djece, da bi se ona sa uspjehom mogla nositi sa velikim izazovima na koja nailaze.

            Islamska zajednica na planu odgoja i obrazovanja djece i omladine čini značajne korake, ali i ona treba učiniti više. Naime, kroz mekteb Islamska zajednica poprilično dobro usmjerava djecu, ali glavni problem nastaje kada ona krenu u srednju školu i prestanu dolaziti u mekteb, te rjeđe ulaziti u džamiju i kontaktirati sa imamom. A baš taj period je najkritičniji za omladinu, jer se tada formira njihova ličnost a susreću se sa velikim izazovima. Islamska zajednica već ima određene aktivnosti sa srednjoškolskom i fakultetskom omladinom, ali treba imati osmišljeni plan rada sa omladinom i jačati te aktivnosti. Nadu budi činjenica da se na tom planu radi i da se aktivnosti sa omladinom postepeno više i bolje organizuju.