Za Alema Jaganjca (41), nastavnika vjeronauke u Osnovnoj školi „Ahmet Hromadžić“ u Bosanskom Petrovcu, planinarenje je više od pukog hobija. Za njega to predstavlja psihološko rasterećenje i priliku da se duhovno napuni i odmori od svakodnevnih obaveza.

Ljubav od malih nogu

Planinarenje je, kaže, zavolio još kao mali dok se verao po obližnjim planinama, a ovom vrstom sporta počeo se ozbiljnije baviti u vrijeme dok je obavljao poslove u oblasti šumarstva.

„Odrastanje i svakodnevno susretanje sa prelijepim petrovačkim vidicima, ostavilo je na mene snažan utisak koje me je još kao dječaka, a zatim i kao mladića, te odraslog čovjeka povelo put planine i prirode. Svoje prve planinarske korake napravio sam na obroncima Grmeča, Osječenice i Oštrelja koje sam, često i bez znanja roditelja, pohodio u poslijepodnevnim satima nakon škole ili u danima vikenda. Tokom perioda srednješkolskog obrazovanja prvi ljetnji raspust sam proveo radeći poslove pomoćnika inžinjera šumarstva čija je suština bila da se cijeli radni dan provede na obroncima već spomenutih planina. Zajedno sa starijim planinarima iz Bosanskog Petrovca tih godina sam izveo i prve uspone na Grmeč i Osječenicu. Zadnjih petnaest godina sam se posebno aktivirao. Vodim Klub ekstremnih sportova „Crni vrh“ koji u sklopu aktivnosti ima i sekciju planinarenja. A u stručnom smislu sam osposobljen kao planinarski vodič B kategorije pri Planinarskom savezu BiH.“, priča nam Alem svoju priču.

Uspeo se na mnoge bh planine

Tokom svoje planinarske karijere, uspeo se na mnoge bh vrhove, a za neke ga vežu posebna sijećanja, ali najdraže mu je, kaže, ono hadžijsko uspinjanje na brdo Nur u Mekki.

„U planinarenju svaka planina je poseban doživljaj. Najrađe se iznova vraćam planinama mog djetinstva Osječenici, Klekovači i Grmeču. Pored njih poseban izazov i uspomene na mene su ostavile planine Maglić i Prenj, prva kao najviša planina u BiH, a druga kao među planinarima poznata pod nazivom Bosanski Himalaji. Posjetio sam i neke planine van Bosne i Hercegovine, od kojih bih izdvojio najviši Vrh Balkana i Bugarsku Musalu na planini Rila i Bobotov kuk najviši vrh u unatrašnjosti Crne Gore na planini Durmitor. A u posebnom sjećanju mi je ostalo moje putovanje života i odlazak na Hadždž, kada sam hodio stopama Božijeg poslanika, Muhammeda, a.s., uspinjući se na brdo Nur na čijem se vrhu nalazi pećina Hira u kojoj je plemeniti Poslanik, a.s., primio svoju prvu objavu.“ prisjeća se Alem.

Fotografija leptira završila u Hrvatskoj

Kao profesor vjeronauke na vrlo vješt način spaja struku i sport, a motive za to pronalazi u Kur'anu. Nerijetko svoje planinarske izlete koristiti u misionarske svrhe kako bi ljude podsjetio na veličinu božijeg stvaranja koja se može vidjeti u prirodi i njenim ljepotama.

„Za mene vjera i poziv koji obavljam sadrži isto tako jedan vid psihičke relaksacije kojima sam sada dodao još jedan novi a to je uživanje u planinarenju i druženju sa prirodom. Nerijetko naše planinarske izlete mogu iskoristiti i u svrhe dave. Naprimjer, zajedno sa grupom planinara obavili smo namaz na vrhu Musale, koja i u svom simboličnom nazivu sadrži značenje mjesta gdje se obavlja molitva. Lokalni planinari su nam tada prenijeli da je to za ovaj planinski vrh bila neobična ali i spomena vrijedna aktivnost koju su zabilježili u svoje planinarske dnevnike a nama izrazili svoje čestitke. Bavljenje ovom vrstom sporta često mi pomogne da učenike uvedem u određenu temu vezanu za nastavu vjeronauke, kao naprimjer; uzimanje abdesta u prirodi, namaz na otvorenom i slično. Na planinarskim izletima nam se pridružuju moji sadašnji ali i bivši učenici. Sa svima njima imam lijep odnos u učionici ali i izvan nje. Posebno mi je zadovoljstvo kad osjetim da me cijene i po jednom i drugom pitanju. Dok planinarim ujedno sam i fotograf. Motivi koje nastojim zabilježiti vezani su za prirodne ljepote živog i neživog svijeta. Kao jedan od uspjeha mogu navesti fotografije leptira apolon koji spada u ugroženu vrstu leptira a izdvaja se po svojoj ljepoti. Nedavno sam fotografije ovog leptira ustupio upravi Nacionalnog parka Paklenica u Republici Hrvatskoj za potrebe stalne postavke izložbe Interpretacijsko-edukacijskog centra "Podzemni grad Paklenice".

Mladima poručuje da slobodno vrijeme što više provode u prirodi i budu fizički aktivni, čemu ih i vjera uči.

„Sve na ovom svijetu ima određenu svrhu i smisao, svaka čovjekova aktivnost popraćena dobrim nijetom, namjerom, kod Boga će biti nagrađena. Danas je vrijeme brzog života i potrebno je da svako od nas pored vjere u svoj život uvede i aktivnosti koje mu mogu pomoći da uspostavi određenu ravnotežu te da relaksira i uspori svoju životnu svakodnevnicu i da tako uživa u svakom novom danu koji je dar od Boga i za kojeg ćemo biti odgovorni.“ poručuje na kraju Jaganjac.