Poštovani  Glavni tužioče Tužilaštva Bosne i Hercegovine,

 Na temelju krivičnog djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti (član 145a Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine), zahtijevamo od Vas da, na osnovi Vaših zakonskih ovlaštenja i obaveza, sankcionirate književnicu Jasnu Šamić i novinarku Ajlu Terzić te izdavača Oslobođenje, redakciju i upravu sarajevskog magazina Dani zato što su u broju 976., od 26.2.2016.g.,  UVRIJEDILI  ISLAM I MUSLIMANE DRŽAVE BOSNE I HERCEGOVINE.

U spomenutom intervjuu Jasna Šamić je rekla:

-“Prvo, Houellebecqa ne volim kao pisca, ali je njegova knjiga Pokoravanje vrlo tačna. U njoj je jasno i duhovito pokazao da je islam muška religija, kao stvorena za mačoa kome mlade,pa i maloljetne, „pokrivene“ žene treba da robuju...“(podvlačenje naše);  

-„Kur'an je uopšte knjiga puna nejasnoća, nedorečenosti, a naročito strašnih prijetnji, iako je mjestimično to i lijepa poema...“(podvlačenje naše);

-„Mogu mene vjernici upućivati na suru Nūr – Svjetlost koja je, bez obzira na ime, jedna od najmračnijih sura u Kur'anu...“ (podvlačenje naše);

-„Sam Kur'an je zapisan više od stotinu godina nakon što ga je Muhamed diktirao svojim pristalicama. Napokon, ta knjiga je uopšte aluzija na biblijske događaje, a tradicija najviše preuzeta iz judaizma“ (podvlačenje naše;

-„Islam je totalitarna religija u kojoj nikad nije došlo do kritike islama...“ (podvlačenje naše);

-DANI: S kim biste radije otišli na čaj, sa predsjednicom Front Nationala Marinom le Pen ili Muhamedovom ženom Aišom?

ŠAMIĆ: Baš ste me nasmijali! Prvi odgovor: ni s jednom, ni s drugom. Uz to, ne pijem čaj, nego vino! Drugi: s obje, jer sam uopšte radoznala i pristajem da se viđam sa svakojakim ljudima iako je priča s totalitarcima i dogmatama gubljenje vremena. Kako znam stavove Marine le Pen, radije bih vidjela Aišu i upitala da mi iskreno kaže kako se osjećala kada je kao djevojčica morala da se pretvori u nečiju ženu, robinju. Podsjetimo se ukratko da je Muhamed bio prijatelj s Aišinim ocem; kad mu je nakon smrti prve žene Hatidže bilo predloženo da se oženi Aišom, ona je imala šest godina. Istoričari tvrde da je vjerivši se imala devet, deset godina, a kad se udala za Muhameda 14 ili 15 godina. Užas! Pitala bih je to, iako je to 7.vijek kada je islam tim krajevima donio prosperitet; imala sam, pak, priliku da u našem dobu razgovaram s djevojčicama koje su nasilu udavali za stare, olinjale muške kreature. Moguće je da će do ovoga doći i kod nas ako se nastavi s propagandom pomenutog saudijskog islama i „vraćanja korijenima“, pogotovo će to zagovarati oni koji se pozivaju na sunnu i hadise. A Muhamed je imao još nekoliko isto tako mladih curica od desetak žena kojima je bio oženjen“ (podvlačenje naše).

Na početku intervjua, isto lice je, ostrašćeno u svojoj mržnji prema islamskom propisu koji odraslim muslimankama nalaže da pokriju svoje tijelo, taj propis, tzv. hidžab, usporedilo sa nošenjem nacističkoga kukastoga križa, jer je to lice u istom intervjuu reklo:“Niko prema tome ne može poreći da su simboli, pogotovo ideološko-militantno-fašistički, nešto nevažno. Zamislite da se ja ili neka sudinica u sudu, iz pomodarnosti, revolta, religioznosti, isticanja identiteta ili krajnje slobodarnosti koju propagiraju „pokrivene“ žene i njihove glasnogovornice, pojavim sa kukastim krstom (podvlačenje naše)!Je li to bezazleno?“

Isto tako, u svome tekstu pod naslovom „Zašto sam protiv hidžaba“    , objavljenom u Avazu 9.2.2016.g., isto lice je vrijeđalo islamske propise i muslimane Sarajeva pripisujući im „pristajanje na makabarsku ideologiju Daecha“ (podvlačenje naše), tj. ISIL-a, aktualne terorističke organizacije koja muči i ubija neistomišljenike na području Bliskog istoka.

Iz konteksta ovih dvaju tekstova te iz jasno izrečenih stavova u njima spomenuto lice u spomenutim printanim medijima, dakle – javno kaže:

-da je poslanik Muhammed – sallallahu 'alejhi ve sellem (neka su blagoslov i mir sa njime) pedofil;

-da su pogledi na ženu poslanika Muhammeda,s.a.v.s., i šovinističke francuske stranke Front Nationale isti ili slični;

-da je islam totalitarna religija;

-da je islam „muška religija, kao stvorena za mačoa kome mlade, „pokrivene“ djevojke treba da robuju“;

-da je Kur'an pjesničko djelo;

-da je Kur'an pun „mračnih“ sura, a od svih njih da je „najmračnija“ sura Nūr;

-da je Kur'an neautentična Božija Knjiga jer je, navodno, prema riječima spomenutog lica, „zapisan više od sto godina nakon što ga je Muhamed diktirao svojim pristalicama“;

-da je Kur'an Muhammedovo djelo;

-da je Kur'an mješavina Biblije i judaizma.

 Poštovani Tužioče,

uvrede koje je islamu i muslimanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine u lice izrekla spomenuta književnica i orijentalistkinja samo su dio iz ideološkog arsenala zapadnjačkog orijentalizma koji ih Svijetu Islama šalje uvijek pred vojne invazije na njihove zemlje, pred mentalno, političko i vojno porobljavanje, a ponekad i najbrutalniju eskterminaciju muslimanskih naroda. U posljednje dvije-tri decenije propaganda te vrste orijentalističkog talasa protiv Kur'ana i poslanika Muhammeda, s.a.v.s., a naročito protiv hazreti Aiše, radijellahu 'anha (Bog joj se smilovao), časne supruge našeg Poslanika, s.a.v.s., i „majke vjernika“, narasla je do neviđenih razmjera izazivajući osudu i gnjev muslimanskih naroda diljem savremenog svijeta. U toj osudi, prilikom demonstracija pred vladama zapadnjačkih zemalja čiji orijentalisti, novinari, romanopisci, filmadžije i karikaturisti vrijeđaju simbole islama palo je mnogo nedužnih žrtava, a onda su, nakon što se taj talas uvreda nije smirivao, potpuno neprijemereno islamu, bez vjerskog argumenta za to, pokrenute i terorističke akcije u kojima su izginuli nedužni građani Zapada. Zbog takvih uvreda, donesene su i presude na smrt (diskutabilne sa islamskog, vjerskog stanovišta), uvedeni bojkoti proizvoda iz zemalja koje su dozvoljavale takvo javno nanošenje uvreda islamu i muslimanima ( što je potpuno opravdano sa islamskog, vjerskog stanovišta), itd. Hoćete li da se takvi nemili događaji ponove i u našoj zemlji? Ako ne zaštitite islam i muslimane od ovakvih napada, niko nam to ne može sigurirati – jer autori i orijentalisti kakva je Jasna Šamić po svaku cijenu  žele sebi prigrabiti kolač nedosegnute slave kao navodni slobodoumni pisci i znanstvenici koje „totalitarci i dogmate“ progone!

Ko što Vam je, sigurni smo, poznato, poštovani Tužioče, u većini zemalja Zapada islam nije zaštićena objektivna vrijednost, kao npr. katolicizam, anglikanstvo, pravoslavlje ili neka druga religija, ali, ipak, u mnogima od njih, pogotovo u onima u kojima je pravoslavlje dominantna ili državna religija, ovakvi ispadi se ne mogu dogoditi zahvaljujući legislativi tih država.

U našoj državi živi najmanje 50% muslimana od njenog ukupnog stanovništva. Taj muslimanski, bošnjački narod doživio je genocid i ostale ratne zločine najteže vrste – prvenstveno zato što slijedi islam (u jednoj prijeratnoj anketi 98% Bošnjaka se izjasnilo da pripada ovoj vjeri); zbog istog razloga su Srpska pravoslavna crkva, kao „duhovna JNA“ , kako ju je nazvao poznati bh. romanopisac Mirko Kovač, i Srpska akademija nauka i umjetnosti pokrenule krstaški rat protiv ovog naroda u kome je velikosrpski pokret porušio preko hiljadu džamija, mesdžida i drugih vjerskih objekata i na najsvirepiji način poubijao preko 70 imama; itd.;

-tokom bošnjačke vojne odbrane, islam je bio glavni faktor patriotizma i kohezije ovog naroda;

 -u poslijeratnim godinama, islam je bio i ostao najvažnija utjeha ovom narodu;

-više nego ijedan drugi faktor, islam je doprinio povijesnome miru među narodima i religijama na tlu Bosne i Hercegovine, i to i danas čini;

-više nego ijedan drugi faktor, islam je oformio povijesno multnietničko, multikulturalno i multireligijsko tkivo Bosne i Hercegovine, slijedeći Sahifetu Medine – Medinsku povelju,  prvi ustav u povijesti čovječanstva koga je izdiktirao poslanik Muhammeda, s.a.v.s., a na temelju koga je među muslimanskim čovjelanstvom zaživjela ideja da ljudi različitih svjetonazora i nacionalnosti mogu živjeti u zajedničkoj državi, i to islam i danas čini;

-islam je prvi u povijesti čovječanstva zaštitio ženu kao biće ravnopravno s muškarcima, slobodno upravo u prirođenim mu granicama koje je pred nju postavio njezin Stvoritelj.

Poštovani Tužioče,

zar smijemo dozvoliti da se u našoj državi destruira takav sistem vrijednosti kakav je vjersko učenje islama?

Poštovani Tužioče,

muslimani ove države – kao i svi muslimani u svijetu – vjeruju da je Kur'an autentična Allahova (Božija), dželle šanuhu (Uzvišeno je Njegovo Biće), Knjiga ili Pismo objavljeno preko meleka Džibrila, alejhi's-selam (mir s njime), poslaniku Muhammedu, s.a.v.s., te da je ta sveta Knjiga sačuvana od bilo kakve ljudske ili ma čije preinake, kako stoji u sljedećem ajetu (rečenici) Kur'ana:

Doista, Mi smo Kur'an dostavili (ljudskom rodu) sa Plemenitih Visina i Mi ćemo i očuvati (netaknutim) (el-Hidžr, 9.).

     .

Muslimani vjeruju da je, sačuvavši Allahovu, dž.š., veličanstvenu Knjigu intaktnom, poslanik Muhammed, s.a.v.s., sa svojih 66 pisara Objave, sačuvao Kur'an  fi's-sudūr ( u pamćenjima) i fi's-suhuf (u zapisanoj verziji) tokom svoga života, o čemu smo objavili prijevod na bosanski jezik jedne od najreferentnijih studija iz savremenih islamskih nauka o tome pitanju. Historiju kur'anskoga teksta – Komparativna analiza sa Starim i Novim zavjetom, u kojoj njezin autor,  Muhammed Mustafa al-'Azami (El-Kalem, 2015.), donosi široku naučnu argumentaciju toga muslimanskog vjerovanja. Proces dvostruke kodifikacije Kur'ana (ar. tadwīn al- Qur'an), tj. usaglašavanja svih privatnih, zapisanih zbirki sa tzv. Imam-i mushafom trajao je dvadesetak godina – što samo potvrđuje činjenicu s kolikom su pažnjom muslimani čuvali autentičnost posljednje svete Knjige namijenjene čitavom ljudskom rodu, u isto vrijeme čuvajući i autentičnost Sunneta posljednjeg Božijeg poslanika, Muhammeda, s.a.v.s. – što Jasna Šamić tendenciozno, bez ikakve naučne argumentacije,  dovodi u pitanje.

Vjerovanje u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo je drugi, neraskidivi dio Šehadeta ili Tevhida (islamskog monoteizma), što, u kontekstu o kome je riječ, podrazumijeva muslimansko vjerovanje u besprijekornu moralnu čistotu (ar. 'ismet ) Posljednjeg Božijeg Poslanika kao uzora ili modela identifikacije muslimanskih naraštaja:

Vi u Allahovome Poslaniku imate divan uzor...(el-Ahzab, 21.);

One koji budu vrijeđali Allaha i Poslanika Njegova Allah će prokleti i na ovom i na Onome svijetu, i pripremiti im kaznu sramnu (el-Ahzab, 57.)

U sklopu toga temelja islama jeste i ehl-i sunnetsko vjerovanje da su Poslanikove, s.a.v.s., žene ummehātu'l-mu'minīn („majke vjernika“):

Vjerovjesnik je preči vjernicima nego oni sami sebi, a žene njegove su – majke njihove (el-Ahzab, 6.);

O, žene Vjerovjesnikove, vi niste kao druge žene!...Allah želi da od vas, o, porodico Poslanikova, grijehe odstrani, i da vas potpuno očisti (el-Ahzab,32.-33.).

Kao moralni svjetionik (el-Ahzab, 46.) i „poslanik svim ljudima“ (Sebe', 28.), poslanik Muhammed, s.a.v.s., najprije je, oženivši se sa od sebe starijom hudovicom, hazreti Hatidžom, nakon njezine ponude za brak i proživivši sa njom u monogamnom braku deset godina, sve do svoje 51. godine, demonstrirao jedan, možda najuobičajeniji oblik ustanovljenja braka, a onda je demonstrirao i druge oblike ustanovljenja braka, među njima i azijski običaj ugovorenog braka sa malodobnom hazreti Aišom, koju su mu – iz počasti i ljubavi prema njegovom poslanstvu a nakon što je već bila zaprošena od strane Džubejra b. Mutima b. Adijja – ponudili njezini roditelji,  i u tome nikada niko nije vidio ništa sporno – jer je sasvim izvjesno da je prvu bračnu noć sa ovom ženom Poslanik, s.a.v.s., imao tek nakon njezine spolne i mentalne zrelosti. Jasna Šamić vrijeđa islam i muslimane tvrdeći suprotno i sakrivši od javnosti činjenicu koju – na temelju genealoških istraživanja i komparativno analiziranih podataka o godinama hazreti Aišinih savremenika - potvrđuju svi savremeni historičari: da je hazreti Aiša ušla u brak sa Poslanikom, s.a.v.s., u dobi između 17 i 18 godine, ali i da žene Arabijskog poluotoka i općenito ovog podneblja sazrijevaju mnogo ranije od žena Zapada te da azijske žene  već sa dvadeset godina ulaze u proces oronulosti. 

U vrijeme poslanika Muhammeda, s.a.v.s., mekkanski i medinski pagani izveli su više tzv. moralnih atentata na nj, od kojih je najpoznatiji onaj koji je vezan za hazreti Aišu, r.a.,  ali ni oni nisu dovodili u pitanje njezin brak sa Poslanikom, s.a.v.s.; tek nakon blizu 14 stoljeća orijentalisti sa Zapada – a, evo, sada i iz „slobodarskog“ Sarajeva – dosjetiše se da problematiziraju taj brak i da Muhammedu, s.a.v.s., pripišu jedan od najogavnijih grijeha.

Poštovani Tužioče,

Vi ste -sigurni smo – obaviješteni o tome koliko, ovih godina, medijske i sudske afere sa pedofilijom na Zapadu razaraju ne samo Katoličku crkvu nego i samu religiju kršćanstva svih njegovih denominacija. Mi ovom prilikom ne ulazimo u istinitost tih medijskih navoda već saosjećamo sa građanima kršćanske religije.

U ovome meritumu, ta vrsta optužbi na račun poslanika Muhammeda, s.a.v.s., nejma nikakvu validnost, a - pod plaštom slobode izražavanja - pokrenuta je sa istim ciljem: da se razori islam kao sistem vrijednosti, da se, naročito među mlađim naraštajima, poljulja povjerenje u Muhammedovo, s.a.v.s., poslanstvo i da muslimanski naraštaji, razočarani u posljednje apsolutne  vrijednosti,u posljedici, završe u birtijama i javnim kućama.

Uz izraze poštovanja,

Sarajevo, 27. džumade'l-uhra 1437. / 5. aprila /travnja 2016.g.     

VIJEĆU MUFTIJA ISLAMSKE ZAJEDNICE U BOSNI I HERCEGOVINI

Ul. Zelenih beretki 17

71000 Sarajevo

Bismillahi'r-Rahmani'Rahim:

El-Hamdu lillah,

we's-salatu we's-selamu 'ala Resulillah.

Poštovani Fetva emine,

Poštovane muftije,

Zabrinuti zbog porasta islamofobije u Sarajevu, svjesni gdje bi ona, ako se ne zaustavi, mogla dovesti, svjesni da u ovoj zemlji od svih njezinih vjera samo islam nije slobodan, a da su muslimani izloženi svim vrstama obespravljivanja i vrijeđanja, šaljemo Vam ovaj naš zahtjev za sankcioniranje orijentalistkinje i književnice Jasne Šamić, novinarke Ajle Terzić te redakcije i uprave sarajevskog magazina Dani i Oslobođenja kao njihovog izdavača zbog vrijeđanja islama i muslimana.

Od vas, slijedom vaše pozicije i obaveza koje vam daje Ustav IZ u Bosni i Hercegovini, tražimo ne samo da podržite ovaj zahtjev, već i da pokrenete proces da se u Bosni i Hercegovini, zbog njezinog specifičnog vjersko-nacionalnog sastava, donese zakon o blasfemiji u kome bi, na nedvosmislen način, islam, zajedno sa kršćanstvom (katolicizmom i pravoslavljem) i judaizmom, bio zaštićena objektivna vrijednost kako ga niko ne bi smio vrijeđati.

Podsjećamo vas da je Venecijanska komisija, kao savjetodavno tijelo Vijeća Evrope za ustavna pitanja, godine 2008. objavila Izvještaj o blasfemiji, religijskoj uvredi i poticanju na religijsku mržnju. U tome izvještaju je navedeno da je u Evropi blasfemija krivično djelo u Austriji, Danskoj, Finskoj, Grčkoj, Italiji, Lihtenštajnu, Holandiji i San Marinu. Zašto ne bi bila i u Bosni i Hercegovini kao evropskoj državi – kandidatu za članstvo u EU?

Također vas podsjećamo da smo, nakon što smo pretprošle godine organizirali Međunarodnu konferenciju:“Ehl-i Sunnet ve'l-džema'at – tradicija muslimana Balkana“ (na kojoj ste i neki od vas, muftija, učestvovali, a koju su prije i poslije održavanja minirali neki od najprilježnijih  saradnika glasila kakva su Dani i Oslobođenje iz reda IZ-e), pripremili za štampu zbornik radova sa te konferencije, plus hrestomatiju odabranih tekstova, među kojima je i tekst prof. Habibe Hafizović o hazreti Aiši. Nažalost, IZ u Bosni i Hercegovini „zbog nedostaka finansijskih sredstava“ još ne objavljuje taj zbornik u kome bi muslimani našli odgovore ne samo na mnoga pitanja o svome vjerovanju, nego i na napade na to vjerovanje koje, kako vidimo, sve učestalije odašilju sarajevski i ini savremeni mušrici, islamski modernisti, potirači ehl-i sunnetskih mezheba, šiijski prozeliti, džahili i dr. Pozivamo vas da podržite objavljivanje toga zbornika u što skorijem periodu.

Uz mahsuz selam,

Sarajevo,  27.džumade'l-uhra 1437. / 5. aprila /travnja 2016.g.