Ko (ne) zastupa Bošnjake u manjem entitetu

Postoje općine u kojima nema nijednog bošnjačkog predstavnika u lokalnim skupštinama općina, iako postoji izborni kapacitet. Primjera radi, u Prnjavoru, koji nema nijednog bošnjačkog predstavnika u skupštini, živi 2.979 Bošnjaka, u općini Srbac 417, Loparama 1371, Banjoj Luci 7.681, u Laktašima 112, Mrkonjić-Gradu 375, Skender-Vakufu 429, Šipovu 628, Sokocu 671, Han-Pijesku 431, Trebinju 995.

Primjera radi, u Prnjavoru živi 2.979 Bošnjaka, a Bošnjaci nemaju nijedan mandat. U Bosanskoj Gradišci, također, Bošnjaci nemaju nijedan mandat, a prisutne su SDA, SDP i SBiH. Svaka stranka je pojedinačno dobila do 3% glasova, a Demokratskom narodnom savezu (DNS) bilo je samo dovoljno 4% za ulazak u skupštinu.

Bošnjaci nemaju za koga glasati, u smislu nekoga ko im nudi konkretno rješavanje njihovih gorućih problema i zaštitu bošnjačkih interesa, te je realno pitanje šta oni mogu očekivati od narednih izbora, ali i svoje budućnosti kada nemaju nikoga da zastupa njihove interese. Kada govorimo o bošnjačkom predstavniku ne mislimo striktno na Bošnjaka ili jednu političku stranku, već na one kandidate i onu stranku koji bi barem zastupali interese svih naroda, a ne samo jednog. Naivno je očekivati da prava Bošnjaka zastupaju određene stranke iz manjeg entiteta, bez obzira na njihov demokratski predznak u imenu ili opozicioni stav, koje podržavaju diskriminirajuće odluke vlade prema Bošnjacima, kao što je pitanje bosanskog jezika.

Zajedno protiv sebe

Naravno, može se postaviti pitanje glasačke moći, odnosno mali broj glasača u jednoj općini, međutim poražavajuće je da i u mjestima gdje postoji dovoljan broj Bošnjaka, koji imaju pravo glasa, nema mandata. Primjera radi, u Prnjavoru živi 2.979 Bošnjaka, a Bošnjaci nemaju nijedan mandat. U Bosanskoj Gradišci, također, Bošnjaci nemaju nijedan mandat, a prisutne su SDA, SDP i SBiH. Svaka stranka je pojedinačno dobila do 3% glasova, a Demokratskom narodnom savezu (DNS) bilo je dovoljno 4% za ulazak u lokalnu skupštinu. Koalicija ili savez stranaka je neupitna potreba potencijalnih političkih predstavnika Bošnjaka ili svih naroda.

U Sarajevu, Zenici, Tuzli, Bihaću i nekim drugim gradovima političari ne moraju biti u koaliciji, mogu biti isključivi i izmišljati razloge za međusobnu nekomunikaciju, drugim (grubim) riječima mogu sebi priuštiti političko kockanje, jer uloge u obliku glasača imaju u izobilju. Međutim, to nije i ne može biti slučaj u manjem entitetu gdje su nekomunikacija i kockanje pogubne za povratnike po različitim osnovama. Politika jedne stranke u lokalnim zajednicama, naročito u povratničkim mjestima, ne mora kao u komunizmu pratiti striktno politiku koja se planira u centrali stranke, u ugodnom čaršijskom okruženju, pored uposlenih konobara, kuhara, vozača, skupocjenih automobila i slično, naročito što se koalicije i dogovori na lokalnom nivou u pogledu zajedničkih projekata predstavnika različitih stranaka u većini slučajeva neće odraziti na opću politiku stranaka. Stoga, kako objasniti političkim predstavnicima u manjem entitetu da je važniji život povratnika od običnog hatura (pot)predsjednika stranke u centrali?

Tako u Bijeljini imamo samo jedan mandat (SDA), a prisutne su još najmanje tri stranke koje bi mogle zastupati interese povratnika. U ovoj općini živi zavidan broj od 13.090 Bošnjaka. U Zvorniku živi skoro 30 hiljada Bošnjaka, a Bošnjaci imaju samo tri mandata. U Vlasenici na 3.763 povratnika samo su dva mandata. U Višegradu, također, imaju dva mandata na 1.043 Bošnjaka, a prisutne su najmanje tri probosanske i probošnjačke stranke. U Modriči SDP ima jedan mandat, a prisutne su još četiri stranke, koje su osvojile prilično dobar broj glasova, ali opet nedovoljan za mandate. U Derventi, gdje su prisutne tri stranke, samo je jedan mandat, a živi 1.895 Bošnjaka.

Iako nije tema ovoga teksta, ne treba zaboraviti da je u nekim općinama predstavnik u skupštini općine samo formalno predstavnik Bošnjaka. Nekada su to osobe koje su poslovno, ideološki, porodično i bračno bliže vlastima i od kojih povratnici skoro da nemaju nikakvu korist.

Pozitivni primjeri komunikacije

Ipak, postoje i pozitivni primjeri saradnje i komunikacije među političkim probosanskim ili probošnjačkim predstavnicima. Zahvaljujući savezu SDA i SBiH u Bratuncu, gdje živi 7.803 Bošnjaka, osvojena su 4 mandata, više od samog SNSD-a. Jedan mandat ima i SDP, a prisutne su bez mandata A-SDA i Bosanskohercegovačka narodna stranka (BNS). Također, u Srebrenici savez SDA i SBiH pobijedio je SNSD, kada je riječ o mandatima, pa tako pored SDP-a i SBBiH, koji imaju po dva, ovaj savez ima 3 mandata.

Drugim riječima, gdje postoji želja za saradnjom i nemoguće postaje moguće, a manjina može imati moć odluke i utjecati direktno na očuvanje BiH, jer Bosnu jedinstvenom ne čine puke parole iz Sarajeva, već povratnici u manjem entitetu.

Na kraju, ne znamo da li je kasno za nadolazeće lokalne izbore, ali bošnjački narod mora tražiti, kao jedan od uvjeta i kriterija, da političke stranke koje traže bošnjačke glasove u sredinama gdje su Bošnjaci većina, budu spremne za maksimalne kompromise i najšire moguće dogovore i koalicije koje će omogućiti bošnjačkim povratnicima participaciju u lokalnim općinskim vijećima i organima upravljanja kako bi povratnici poboljšali svoj status, otklonili diskriminaciju i sačuvali vlastiti identitet. Ta participacija mora biti stvarna i moraju se tražiti i birati istinski predstavnici bošnjačkih povratnika koji žive povratak i sve njegove tegobe i izazove.