digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif

Pobjeda Donalda Trumpa na američkim predsjedničkim izborima 2016. pokazala je da su metodologija brojnih političkih analiza, ispitavanja javnog mnijenja, te pretpostavke o izboru odmjerenijeg kandidata bile ukrivu. Bez sumnje, populizam je bio usmjerevajuća putanja Trumpove političke kampanje. Uz savjetnike, tj. dokazane javne islamofobe poput Walid Phares, Ann Coulter i Frank Gaffney nije nedostajalo i islamofobije, koju je Trump često pokazivao izjavama o islamu i muslimanima unutar ili van SAD.

Tako nam Bog pomogao!

Februar 02, 2017

Svijet odavno svjedoči inauguracijama američkih predsjednika s većom pažnjom nego šta taj događaj sam po sebi zaslužuje.

„Teško je u vremenima poput ovih: ideali, snovi i dragocjene nade u nama rastu, a onda ih sruši strašna stvarnost. Čudo je da nisam napustila sve svoje ideale. Čine se tako apsurdnim i nepraktičnim. Ipak se oslanjam na njih jer, unatoč svemu, još uvijek vjerujem da su ljudi uistinu dobri u srcu.“

Šok! Nevjerica! Iznenađenje! Tim riječima nakon američkih predsjedničkih izbora oni mediji (i političari) koji su u prethodnoj kampanji sustavno i krajnje nekritički navijali za Hillary Clinton, nastoje uvjeriti javnost, a vjerojatno i sami sebe, kako je izbor Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Država golemo iznenađenje (greška gotovo) i kako nitko s time nije računao. A to naprosto nije točno.

Sama nominacija Donalda Trumpa kao kandidata Republikanske stranke za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država je znak trijumfa antiintelektualizma, koji se, ne samo u Americi, kao globalnom trendsetteru, nego i svijetu, već dugo promovira i njeguje u javnom diskursu.

Stranica 2 od 2

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine