Radi se ipak samo o protokolarnom činu primopredaje predsjedničke funkcije, jer znatiželja i interes ko će biti na čelu najutjecajne vlasti na svijetu odavno budu poznati. Ali, valjda, valja demonstrirati takvu poziciju nadmoći i samim protokolom, valja pokazati svima koliko je važno cijelom svijetu iskoristiti ovu priliku i susresti se sa predstavnicima najjačih. Ljudi su, ovog puta, bili u iščekivanju šta će Trump reći. Kao da će se odmah dogoditi ono što će on reći?! Kao kada bi Trump rekao: „Ovdje i sada smo odlučili da Sunce izlazi na zapadu a zalazi na istoku“, pa će se to i desiti. Jasno je da neće. Ali Trump to nije ni rekao. On je nastavio sa pričom kao da kampanja nije završena, kao da je govorio na završnom predizbornom skupu, a ne neposredno nakon inauguracije. Da li Donald Trump i dalje priča „po svome“, ili će imati podršku Kongresa - to ćemo vidjeti. Za sada se mogu tek očekivati globalne promjene. Iskušenja, patnji i stradanja širom svijeta, po svemu sudeći, neće nedostojati.

Ipak, Trump je govorio drugačije od svojih prethodnika. Iako je u onom što je govorio davao važnost drugima: građanima, Amerikancima, prijateljstvima, uništenju ISIL-a, ipak je govorom tijela ostavljao dojam da daje važnost prvenstveno samom sebi. Na kraju je prizivao i Boga da mu pomogne (kao i njegovi prethodnici), a prije toga ustvrdio da je Bog s njima, s Amerikancima. Čudno je to. Nije poznato da je Bog u bilo kojoj objavi, ili bilo kojem segmentu jedne od velikih knjiga, kazao da je s Amerikancima. Ali Trump je sebi uzeo za pravo da zaduži Boga s kim će biti!? Iako veoma čudno, rekao bih, pomalo nevjerovatno i ludo, ali čini se da još uvijek nije dostigao faraonsku oholost. Ili možda jest!?

Treba imati uvijek na umu da nikada svi problemi neće biti riješeni. U današnjem kompleksnom okruženju, osjećati se i djelovati kao žrtva neće donijeti ništa drugo nego novu žrtvu. Sasvim je svejedno je li prijetnja daleko ili je blizu. Mi u Bosni i Hercegovini imamo bolno iskustvo. Mi imamo obavezu svako jutro kada se probudimo i zahvalimo Bogu što smo još živi, imamo obavezu odmah nakon toga pomisliti da bi upravo taj dan mogao početi novi rat. Makar prethodni dan svi pričali o miru.

Mi u Bosni i Hercegovini smo već navikli na slične izjave i ponašanja. Iz naše Banje Luke, samo 11 dana prije inauguracije Donalda Trumpa, 09. januara, čuli smo uvjerenje kako će Donald Trump kao predsjednik SAD, razumjeti Srbe kada Srbi kažu „imamo probleme sa muslimanima“. I ne samo to, čuli smo iznova da je RS „Božije delo“. Naravno, nije kazano kakve probleme „imaju s muslimanima“, jer očekuju da to neće niko ni pitati. Globalni koncept, iza koga niko zvanično nije stao niti ga je iko zvanično priznao (kao što nije niko zvanično stao iza formiranja ISIL-a), taj globalni koncept ne pita ko je kriv nego podrazumijeva da su krivi muslimani. Predrasude se kreirane i kao bauk kruže svijetom. Čak i ako je nad muslimanima počinjen genocid, kao što je to slučaj u Bosni i Hercegovini, neki su uvjereni da ih niko neće više ništa pitati kada kažu: „imamo problem s muslimanima“. Misle da mogu raditi šta god hoće. Misle da će im biti dopušteno kao što je i bilo 11. jula 1995. godine u Srebrenici.

Monstruozna je i sama pomisao, a kamoli izjava, koja je poslana 09. januara iz naše Banje Luke. Može li iko zamisliti slučaj da je Hitler imao nasljednika, i da umjesto Willy Brandta, koji se poklonio žrtvama fašizma, taj pretpostavljeni Hitlerov nasljednik izjavi 20 godina kasnije da će ih svijet razumjeti kada kažu: „imamo problem sa Jevrejima“!?

Da Bog ovisi o ljudima, očigledno bi imao mnogo problema. Ali Bog nije ovisan o ljudima, o njihovim glupostima, njihovim lažima, Bog je daleko iznad onog što Mu neki ljudi pripisuju. Hvala Bogu pa je to tako. Neki su se ljudi osilili, uzoholili, umislili do te mjere da svojim govorom Bogu pripisuju ono što Bogu ne treba pripisivati, i da svojim djelom čine ono što je Bog naredio ljudima da ne čine.

Treba imati uvijek na umu da nikada svi problemi neće biti riješeni. U današnjem kompleksnom okruženju, osjećati se i djelovati kao žrtva neće donijeti ništa drugo nego novu žrtvu. Sasvim je svejedno je li prijetnja daleko ili je blizu. Mi u Bosni i Hercegovini imamo bolno iskustvo. Mi imamo obavezu svako jutro kada se probudimo i zahvalimo Bogu što smo još živi, imamo obavezu odmah nakon toga pomisliti da bi upravo taj dan mogao početi novi rat. Makar prethodni dan svi pričali o miru. Ne trebamo se previše okretati u prošlost, i žaliti za onim što se dogodilo, treba da na najbolji način koristimo naše bolno iskustvo. I svako jutro trebamo biti spremni da još jedan dan preživimo u najgorim okolnostima, ili da se upravo taj dan vratimo našem Stvoritelju, smirene duše. Previše je beskrupuloznih ljudi na vlasti širom svijeta, previše je malih, ali agresivnih faraona da bi se samo govorom moglo spriječiti zlo koje navještuju.

Zato se spremajmo kao da će svaki dan biti rat, i u isto vrijeme nadajmo se da ga neće biti. Moramo biti osposobljeni za samoodbranu. I činimo dovu: Dragi Bože, smiluj nam se i pomozi nas. Smiluj se svim Svojim stvorenjima. Oduzmi moć nasilnicima i faraonima. Daj snage onima kojima se čini nepravda i zulum, da se mogu suprotstaviti zulumu i nepravdi, i da mogu uspostaviti pravdu za sve ljude čiji si Ti Stvoritelj. Molimo Te, Jedini Stvoritelju, Svemoćni, Svemilosni, Samilosni - tako ti Tvoje milosti. Tako nam Bog pomogao - so, help us God!