Glavna pitanja američkih izbora
PREPOROD: Poštovani profesore Mujkiću, ostala su još dva mjeseca do izbora u Sjedinjenim Američkim Državama, po nekima izuzetno važnim iz mnogo razloga ne samo za SAD, već i za svijet. Na početku, s obzirom na Vaše izuzetno pronicljive istupe i komentare, možete li nam u kraćim crtama sumirati kako stoji izborna utrka sada?
Mujkić: Izborna trka je definitivno zanimljivija nego što je bila u julu kada se Joe Biden povukao iz iste. Kamala Harris je stigla Donalda Trumpa, možemo reći odmah, i prestigla u nekim najvažnijim državama, tj. državama u kojima će se izbori odlučivati, a to su Džordžija, Pensilvanija, Mičigen, Viskonsin, Sjeverna Karolina, Arizona i Nevada. Kao što znamo, američki izborni sistem se sastoji od elektora, tj. zbirni broj predstavnika u Predstavničkom domu i dva senatora. Taj broj čini elektorski koledž. Država u kojoj pobijedi jedan kandidat, daje svoje elektorske glasove tom kandidatu. Tako npr. Kolorado daje deset elektora dok Džordžija daje 16, itd. Ukupan broj elektora je 535. Mi znamo koje države su sigurne u demokratskim ili republikanskim državama, a koje su u igri. Gore spomenute države su u igri. Neke kao Džordžija ili Sjeverna Karolina naginju republikancima, dok neke kao Viskonsin naginju demokratama. U suštini, Harris je potrebna pobjeda u Viskonsinu, Mičigenu i Pensilvaniji. S te tri države, koje se zovu tzv. „plavi zid“ Harris pobjeđuje na izborima bez obzira ako Trump pobijedi u ostalim državama koje sam nabrojao. Međutim, situacija je takva da Harris ima realne šanse da pobijedi u svim ovim državama, dok neki misle da bi mogla pobijediti i na Floridi. U slučaju da Harris pobijedi na Floridi, Trump ne bi imao apsolutno nikakve šanse.
Iako mnogi govore o ekonomiji kao glavnom pitanju američkih izbora, to će biti reproduktivna prava žena. Ekonomija u SAD-u je vrlo jaka. To je motor svjetske ekonomije nakon COVID-19 krize. U SAD-u se živi dobro, izuzetno dobro. Nezaposlenost je vrlo niska, porasle su plate, i iako je inflacija bila velika (ne kao u EU), opet, živi se dobro. Trump može pričati koliko god hoće o lošoj ekonomiji, ali ja svaki dan kada odem u prodavnicu vidim natpis da traže nove ljude da ih zaposle. Tako da je teško prodati tu priču većini ljudi. U odsutnosti sloma berze u SAD, Kini (koja ima ogromnih ekonomskih problema), ili ruske invazije na aljasku, reproduktiva prava žena će biti najvažnije pitanje. Prvo, vrhovni sud SAD-a je odlukom Dobbs v. Jackson, poništio odluku Roe v. Wade iz 1973. kojom se abortus dozvoljavao do 16. sedmice trudnoće. Sve države su to morale pratiti. Odlukom Dobbs v. Jackson, pitanja reproduktivnih prava su prebačena na nadležnost država. Mnoge konzervativne države su uvele drakonske zabrane, čak i kada je u pitanju opasnost po život majke, incest ili silovanje. Mnogi, posebno izvan SAD-a, potcjenjuju koliko je važno ovo pitanje. Npr. 2022. u Kansasu, vrlo konzervativnoj državi, je bio referendum da se reproduktivna prava uvrste u Ustav države. Mnogi analitičari su mislili da će to biti vrlo teško uraditi s obzirom na konzervativnu ideologiju većine stanovništva. Na kraju su oni koji su zagovarali veća prava, pobijedili sa 18% razlike. Šta se desilo? Žene su činile 70% glasača. Jedan vrlo interesantan podatak je izašao 27. augusta. Registracija među mladim ženama crnačkog porijekla (ispod 30 godina) se povećala u 13 ključnih država za čak 178% od kako je Harris kandidatkinja! Drugo, mnoge ključne države, kao što su Florida, Nevada, Arizona, imaju isti dan, u sastavu istih izbora, na istom glasačkom listiću, referendumsko pitanje da li će dozvoliti da se u ustave tih država uvrste veća reproduktiva prava. To je ciljana strategija demokrata da uvrste to referendumsko pitanje, da bi ohrabrili žensko glasačko tijelo da izađu glasati. Međutim, u SAD-u, kada su izbori u pitanju, postoji izreka da se oktobar ne smije potcijeniti jer se tada desi tzv. „oktobarsko iznenađenje“. Nešto se desi što može poremetiti utrku. Tako da, iako je sada Kamala Harris u vodstvu, ništa nije gotovo.
Haotične najave američkog povlačenja iz NATO saveza
- Mnogi, mnoge zemlje i vlade, kada sagledavaju i očekuju rezultate izbora u SAD-u, reflektiraju njihov ishod prema svojim prilikama. Kako će ishod ovih izbora utjecati na našu državu - Bosnu i Hercegovinu? Možete li nam skicirati, šta očekujete, kako bi to izgledalo u slučaju da pobijedi Trump, odnosno, u slučaju pobjede potpredsjednice Harris?
Mujkić: Naravno da se izbori u SAD-u očekuju s nestrpljenjem kada imate jednog kandidata koji praktično ne vjeruje u demokratske institucije, NATO itd. i koji smatra da su mu Vladimir Putin i Kim Jong Un prijatelji. Situacija u Ukrajini, Gazi, Tajvanu itd. će u mnogome zavisiti ko od ova dva kandidata pobijedi. Ja bih rekao da se Evropa sama sebe boji u slučaju da Trump pobijedi i recimo povuče SAD iz NATO-a. Političari u Evropi nikako nisu voljni da budu svjedoci takvom scenariju. Isto tako, npr. situacija u Gazi bi se još više zakomplikovala jer Trump bi dao Benjaminu Netanyahuu odriješene ruke, i ja ne vidim kako bi se bilo kakav dogovor mogao postići kada je u pitanju rješenje koje bi rezultiralo palestinskom državom. S druge strane, Harris donosi predvidljivost, a time i stabilnost. Teško je sada ocjenjivati tačno kako bi se Harris postavila prema recimo Gazi, ali mislim da će se politika prema Benjaminu Netanyahuu promijeniti, i određeni potezi Benjamina Netanyahua indiciraju na to da je on toga svjestan. Također, mogli bi imati agresivniju politiku prema Rusiji. Trenutni savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjednika Bidena Jake Sullivan se smatra glavnim kočničarem upotrebe određenog američkog oružja na teritoriji Rusije, kako bi se Rusiji ostavila otvorena vrata. Većina stručnjaka smatra da je to apsolutno pogrešan pristup.
Ako Trump pobijedi, on ne mora ništa da uradi konkretno osim da se povuče iz NATO-a, i mi ćemo imati apsolutni haos, kako u Evropi, tako posebno na Balkanu. Također, Trumpov saradnik Richard Grennell, koji je plaćen od strane Aleksandra Vučića, bi mogao biti novi državni sekretar ili savjetnik za nacionalnu sigurnost. Mislim da to dovoljno govori šta treba očekivati.
- Kako će se ovi izbori generalno odraziti na region Zapadnog Balkana?
Mujkić: Ako Trump pobijedi, on ne mora ništa da uradi konkretno osim da se povuče iz NATO-a, i mi ćemo imati apsolutni haos, kako u Evropi, tako posebno na Balkanu. Također, Trumpov saradnik Richard Grennell, koji je plaćen od strane Aleksandra Vučića, bi mogao biti novi državni sekretar ili savjetnik za nacionalnu sigurnost. Mislim da to dovoljno govori šta treba očekivati. Harris bi s druge strane mogla donijeti u najgorem slučaju kontinuitet američke politike, koja je trenutno bolja nego prije dvije ili tri godine. Njen savjetnik za nacionalnu sigurnost kao trenutne potpredsjednice je Phillip Gordon, koji je vrlo dobro upoznat s Balkanom, ali koji je imao određenih propusta kada je Balkan u pitanju. Međutim, ako Harris bude agresivnija prema Rusiji, možemo očekivati agresivniju politiku prema Miloradu Dodiku, Aleksandru Vučiću pa i Draganu Čoviću, ali ne treba očekivati neke dramatiče promjene u slučaju da Harris pobijedi. Američka diplomatija je kao tanker, treba joj puno vremena da se okrene. Trump bi s druge strane eventualnim povlačenjem iz NATO saveza, ili prekidom finansiranja Ukrajine, mogao baciti „atomsku bombu“ u odnose među saveznicima itd.
Naoružavanje Hrvatske i Srbije
Mujkić: Treba uzeti u obzir da je, naprimjer, kupovina aviona i u Hrvatskoj i Srbiji, već godinama prioritet struke a ne politike. Pritisci da se kupe avioni, i time spasi lovačka avijacija u obje države je stvarni prioritet kupovine. Hrvatska, naprimjer, kao članica NATO saveza je obavezna da čuva svoje nebo kroz tzv. „air policing“ Ako nemaju aviona, druga opcija je da lovačka avijacija iz neke druge države, recimo Italije (kao što je slučaj Crne Gore) čuva hrvatsko nebo. Nije tu u pitanju samo presretanje aviona koji bi mogli biti potencijalna opasnost. Naprimjer, ljudi se u privatnim avionima izgube, trebaju pomoć u navigaciji itd. Pritisak struke u Hrvatskoj traje već 15 godina da se kupe zapadni avioni da bi se uredio taj sistem. Isti je slučaj sa Srbijom. Kupovina modernijih aviona je rezultat pritiska struke u Srbiji da se dugoročno riješi to pitanje. Vučić će to naravno iskoristiti za svoj populizam, ali tako to ide u politici. Također, Hrvatska mora da odvaja određena sredstva za kupovinu novih materijalno-tehničkih sredstava. Kao članica NATO saveza, Hrvatska je obavezna da 20% svog vojnog budžeta odvoji za obnovu MTS-a. Većina medija je fokusirana na „obavezu“ NATO članica da troše minimalno 2% svog BDP-a na vojsku. Međutim, to znači da NATO članica može da te pare potroši na modernizaciju objekata i slično, a ne na MTS itd. U Walesu je 2014. na samitu NATO članica donijeta odluka da se 20% budžeta za odbranu mora koristiti za obnavljanje MTS-a. Tako da će Hrvatska da konstantno modernizuje svoju vojsku. Međutim, Hrvatska ima zavrnute ruke s obzirom da su članica NATO saveza, dok bilo kakva avantura Srbije prema BiH bi bila samoubistvo. Ni Hrvatska ni Srbija nemaju kapacitet za tako nešto, čak i kada bi isključili međunarodni faktor. Međutim, zanemarimo njihovo naoružavanje. Šta je s građenjem naših kapaciteta? Spomenuo sam kupovinu helikoptera, ulaganje u medicinsku uslugu, pa obrazovanje itd. Ratove ne dobijaju avioni, posebno ne ratove na Balkanu. Ratove dobijaju ljudi! Razlog zašto je daleko inferiornija u materijalnotehničkom smislu, Ukrajina, uspjela odbiti rusku invaziju u prvih nekoliko dana, je daleko bolja obučenost podoficirskog kadra od ruskog. Taj kadar je obučavan od strane NATO zemlja, a dosta njih su obučavani u SAD-u. Znači, ako ulažemo u ljude i institucije tamo gdje možemo, to je garant bh. sigurnosti. BiH se naprimjer odrekla lovačke avijacije. Mi ćemo morati štiti svoje nebo kada uđemo u NATO, što znači da će druge države to raditi, vjerovatno Hrvatska. Znači pitanje koje bih ja postavio nadležnima koji stalno spominju jačanje države, ratove, sigurnost, je: što se pitanje lovačke, i generalno, „fiksne“ avijacije ne pokrene? Ali to je vrlo skup „sport.“ Međutim, time bi gradili institucionalne kapacitete, a dugoročno je to daleko jeftinije nego plaćati usluge „air policinga“ drugoj državi. Međutim, da se vratimo u stvarnost, kod nas ministar unutrašnjih poslova govori o kupovini telefona, dok se za te pare može kupiti korpa za helikopter koji on koristi za putovanja po zemlji, i pravda ta putovanja potrebnim naletom koji piloti moraju imati. Znači, problem nije u naoružavanju Srbije ili Hrvatske, nego što mi ništa ne činimo da napravimo bolje institucije za građane tamo gdje možemo.
SAD su garant Dejtonskog sporazuma
- Koliko kod naših ljudi, posebno u BiH, postoji svijest o važnosti strateških odnosa sa SAD-om, posebno iz promijenjene pozicije prisustva ove globalne sile na svjetskoj sceni.
Mujkić: Mislim da postoji donekle, ali ne onoliko koliko bi trebalo. Prvo, SAD su garant sistema međunarodnih odnosa nakon Drugog svjetskog rata. Koliko god taj sistem nekada izgledao anarhičan, nepravedan itd. on je nešto najbolje što je svijet ikada imao u historiji. Svijet danas živi u bogatstvu i sigurnosti koja je bez presedana. Naravno, cinici će reći, ali šta je s Gazom, Ukrajinom, Burkinom Faso, Etiopijom ili na kraju, šta je s našim ratom od prije 30 godina? To su sve validna pitanja, ali mi moramo da shvatimo da se na kraju države ponašaju prema svojim interesima. Ipak, američko pristustvo u Evropi, te diljem svijeta, omogućava određenu stabilnost koja dozvoljava napredak i razvijanje demokratije, ekonomije itd. Evropska sigurnost je prioritet SAD-a, i mi se nalazimo u centralnoj Evropi, i time smo uvijek na „radaru“ američke politike. SAD puno pomažu BiH. Građani BiH generalno obraćaju pažnju samo na ono što se objavljuje u vijestima vezano za Američku ambasadu, OHR itd. Međutim, naprimjer, svake godine u SAD-u se školuje veliki broj naših podoficira i oficira. Godina dana na ratnom koledžu u SAD-u košta oko 140.000 usd. Te troškove snosi SAD. Sve u svemu, nama su SAD najvažniji strateški partner! Međutim, SAD i pored toga što smo mi mala država, su garant Dejtonskog sporazuma, tako da neće sjediti mirno i gledati one koji urušavaju demokratski sistem ili podrivaju euroatlansku sigurnost. Promjena politike prema Dodiku a potencijalno i Čoviću je odraz tog razmišljanja. James O'Brien je prije nekoliko dana rekao da SAD neće sjediti skrštenih ruku dok neko kao što je Milorad Dodik ili Marinko Čavara koriste američki finansijski sistem u svoju korist. To je američki sistem, i oni imaju pravo da spriječe ljude za koje oni misle da škode SAD-u i njihovim interesima, da ga koriste. Milorada Dodika ništa ne sprečava da koristi npr. ruske banke. To govori o jačini SAD-a, da i ruske banke npr. ne mogu da rade kako treba bez pristupa američkom finansijskom sistemu. Mi živimo u Evropi, u centralnoj Evropi. Mi smo historijski vezani za Zapad i Istok. Ali smo geografski na zapadu. Mi moramo biti konstruktivni partneri EU i SAD-u. Posebno SAD-u, jer naš prvi cilj treba biti pridruživanje NATO savezu, pa tek onda EU.
- Gotovo dvije decenije vladajući politički krugovi iz RS-a prave zastoj u Bosni i Hercegovini i blokiraju njen napredak. Sve se intenzivnije osporava NATO put Bosne i Hercegovine – zagovara se demilitarizacija BiH, dok se istovremeno formiraju rezervni sastavi, a policijske strukture se naoružavaju sve intenzivnije i po tehnologiji naoružanja i po formatu – da ne govorimo o naoružavanju susjedne Srbije i Hrvatske? Kako gledate na odgovor SAD-a na ove politike, mnogi su kritični zbog toga što SAD toleriraju ovakve opasne politike Srbije i RS? Kako to razumjeti?
Mujkić: Kako sam već odgovorio, SAD u BiH igraju konstruktivniju ulogu nego EU. Međutim, treba biti realan i shvatiti da je BiH vrlo mala i nevažna u globalnim ekonomski kretanjima. Za SAD je važno da ovdje nema rata. BiH je dobila ponovo na važnosti onog trenutka kada je Rusija napala Ukrajinu. Međutim, mi moramo igrati daleko konstruktivniju ulogu u onom djelu zemlje gdje možemo. SAD neće pomoći nama ako mi sami sebi nećemo da pomognemo. Naprimjer, SAD su učestvovale sa oko 90% finansijskih sredstava za kupovinu četiri nova helikoptera prije nekoliko godina. Bilo je govora da se kupe još četiri, i nema sumnje da bi SAD tu učestvovale u finansiranju, ali se stalo s tom kupovinom. Međutim, vi ste vidjeli ove godine kakvi su požari zadesili BiH. Ako postoji opstrukcija na državnom nivou, što onda FBiH nije krenula u kupovinu helikoptera u sklopu MUP-a FBiH? Ili što se nisu kantoni udružili? Osim kupovine jednog helikoptera od strane Kantona Sarajevo, ostali kantoni nisu ništa uradili po tom pitanju. Naprimjer, ministar unutrašnjih poslova, gosp. Ramo Isak govori o kupovini telefona iPhone16, dok za te pare, ili malo manje, se može kupiti polovna korpa za gašenje požara za BELL 206 helikopter koji MUP FBiH koristi. Nova korpa za takav helikopter je oko 20.000 eura. Znači, mi ne pravimo državu tamo gdje je možemo praviti, i SAD neće onda biti partner kakav bismo mi željeli da oni budu. Jednostavno, SAD ne mogu biti zainteresovane da grade našu državu više od nas samih. Mi moramo urediti svoju avliju gdje možemo. Milorad Dodik nije kriv što FBiH ili određeni kantoni nemaju protivpožarne helikoptere, ili što onkološki pacijenti iz Tuzle moraju ići u Zenicu na terapije. U suštini, korupcija u svim dijelovima BiH utiče na to koliko će i na kakav način SAD biti uključene u rješavanje naših problema. Što se tiče naoružavanja, Hrvatska je članica NATO saveza. Koliko god Aleksandar Vučić govorio o snazi Srbije, Hrvatska je prava vojna sila na zapadnom Balkanu, jer imaju uređeniju i bolje obrazovanu vojsku zato što su članica NATO saveza. Srbija s druge strane se prvenstveno naoružava za domaće potrebe. To je percepcija sile, a ne stvarna sila. Srbija se puno oslanja na donirana sredstva iz Rusije. Naprimjer, „donirani“ MIG-29 avioni su ipak masno plaćeni, jer je Srbija bila obavezna da plati nadogradnju na moderniji standard. To je bio uslov „donacije.“ Ta „donacija“ je Rusiji i Bjelorusiji donijela novčana sredstva, inače bi rashodovali te avione. Sada Srbija opet mora kupovati borbene avione jer ističe „resurs“ na MIG-29 avionima. S obzirom na sankcije, te Vučićev populizam, jedina opcija je kupovina kineskih aviona, ili vjerovatno francuskih Dassault Rafale. Postoji opcija da se kupe stariji Mirage 2000. Međutim, ako budu Rafale, koje ima Hrvatska, pitanje je da li će moći dobiti isti standard kao Hrvatska, s obzirom da nisu NATO članica, i kada. Ove godine Francuska je proizvela samo šest aviona, i s obzirom na narudžbe, teško da Srbija može staviti ove avione u službu prije 2030. ili 2032. godine, opet, ako se to desi uopšte.
Ne postoji volja među ogromnom većinom političara u BiH da se uđe u EU!
- Velika je kriza i u EU, posebno porastom krajnje desničarskih snaga. Kako će ovo utjecati na naš region generalno, a posebno na put BiH ka EU?
Mujkić: Kao što sam rekao već, problem je što mi ne gradimo sebi državu gdje je možemo graditi. Hajdemo mi napraviti EU sebi, tj. donijeti sve zakone koji su u skladu s EU standardima, akte, urediti poslovnu klimu po EU standardima, pa ako nas EU primi, dobro i jest. Ako ne, zbog raznoraznih desničara, mi smo sebi napravili bolju, funkcionalniju državu. Kada se 2008. desila recesija, Island je bio jedna od najgore pogođenih država. Tada je Island počeo da šalje upite da li bi mogli da se pridruže EU. EU je naravno odmah htjela da počne pregovore jer je Island već uredio svoju državu daleko bolje nego što je većina država u EU uređena. Na kraju, Island je odustao od te avanture i nisu članica EU. Mi ako uđemo u EU, opet moramo sami sebi graditi državu, tj. institucije. Neće nam iz Brisela poslati ljude da nam sređuju vodovod u Sarajevu, ili recimo rješavaju problem onkoloških pacijenata u Tuzli. Stoga, radiklane desničarske stranke ili ne, mi se moramo više okrenuti kako rješavati naše svakodnevne probleme, a lako ćemo onda u EU ako uredimo svoju državu po EU standardima. Mislim da ne postoji volja među ogromnom većinom političara u BiH da se uđe u EU. To uključuje i one koji se kao zalažu za jaku BiH. A razlog je što ulazak u EU znači stvarnu borbu protiv korupcije, jako pravosuđe itd.
- Za kraj, šta biste poručili našim čitateljima, posebno sugrađanima koji žive i rade u Sjedinjenim Američkim Državama?
Mujkić: Na kraju, poslao bih poruku svim Bosancima i Hercegovcima u SAD, da izađu glasati, i da glasaju za Kamalu Harris. Ona, kao niti jedan kandidat, nije savršena, niti se ja lično slažem sa svim njenim stavovima. Ali je ona garant opstojnosti američke demokratije, i na kraju, pozitivnog djelovanja SAD-a u Bosni i Hercegovini. Ovo se posebno odnosi na naše ljude u Džordžiji kojih ima puno i koji mogu da donesu prevagu. Sjetite su, 2020. Biden je pobijedio u Džordžiji s razlikom od samo 11.779 glasova. Tako da je svaki glas važan.
