Ovaj naš istaknuti stručnjak je doktor geografskih nauka, a radni vijek je završio kao univerzitetski profesor na više fakulteta i univerziteta u Bosni i Hercegovini. Njegova naučna oblast je fizička geografija, a uža specijalistička oblast je hidrologija i geoekologija. Pored nastavničkog smjera geografije na kome je radio, osnivač je dva nastavno-naučna smjera: Turizam i zaštita životne sredine i Regionalno i prostorno planiranje na Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Autor je preko 100 naučnih radova, šest univerzitetskih udžbenika, a prvi je autor više naslova udžbenika geografije za osnovne i srednje škole u Bosni i Hercegovini tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu među kojima i prvi udžbenik geografije Bosne i Hercegovine. U ulozi eksperta radio je u timu na eliminiranju uvredljivih sadržaja u udžbenicima geografije na području Bosne i Hercegovine, te izradi Zajedničkih programskih jezgara iz geografije u okviru nacionalne grupe predmeta i Koncepciji izrade novih udžbenika geografije za cijelo područje Bosne i Hercegovine. Osnivač je i prvi predsjednik Udruženja geografa u Bosni i Hercegovini, te organizator dva kongresa geografa Bosne i Hercegovine i više simpozijuma i seminara za nastavnike geografije. Također, urednik je naučnog časopisa Acta geographica Bosniae et Herzegovinae, a recenzent je naučnog časopisa Journal of Global Resources (Indija). Profesor Spahić je i saradnik Akademije nauka i umjetnosti u Bernu (Švicarska) i jedan od osnivača i potpredsjednik Bosanske akademije nauka i umjetnosti “Kulin ban”. Nedavno je završio rad na Geoekološkom enciklopedijskom rječniku koji će uskoro izaći iz štampe.

PREPOROD: Poštovani profesore Spahiću, posljednji put ste za Preporod govorili kada su našu zemlju pogodile katastrofalne poplave prije deset godina, a sada imamo jednu potpuno suprotnu nepogodu. Naime, ovog ljeta smo se suočili s velikim prirodnim nepogodama sušama. Meteorolozi govore o izuzetno dugom periodu ekstremno toplih dana ovog ljeta, a stariji da ne pamte ovako sušnu godinu. O kakvoj pojavi se radi i šta je uzrok ovakvih stanja?

Prof. dr. Spahić: Dobro podsjećanje, jer deset godina u geografskoj nauci, posebno klimatologiji i hidrologiji predstavlja najkraći prirodni ritam unutar dugih vremenskih perioda, koji se mjere dužim vremenskim jedinicama, kao što su stoljeće, milenij i geološka skala, koji nam svjedoče dugotrajne prirodne procese, još iz predhistorijskog razdoblja, na osnovu kojih posredno saznajemo šta je bilo u prošlosti da bismo mogli cijeniti sadašnjost i predviđati budućnost. Desetogišnji prirodni ritam se često vezuje za povećanje sunčevih pjega, kada se smanjuje direktno sunčevo zračenje, kao što je bilo za vrijeme nezapamćenih poplava prije jedne decenije. Ova decenija, u kojoj svjedočimo sušu, posljedica je povećanog globalnog sunčevog zračenja čiji dvije milijarditi dio dospijeva do površine Zemlje u stabilnom anticiklonskom toplom periodu.

Neodgovornost prema životnom okruženju

PREPOROD: Vi u svojim tekstovima i javnim istupima upozoravate na dublje i kompleksnije pojave i promjene koje se dešavaju u atmosferi i općenito na našem planetu?

Prof. dr. Spahić: Sve pojave i procesi koji se dešavaju na Zemlji imaju duboku osnovu u preraspodjeli mase i energije radi sopstvene ravnoteže. Taj grandiozan planetarni kompenzacijski proces se odvijao i prije naseljavanja ljudske populacije na njoj. To su geogeni procesi tektonske prirode, koji putem vulkana i zemljotresa vrše preraspodjelu zemljine mase u procesu održavanja ravnoteže, odnosno, izostazije na svim njenim dijelovima kako bi Zemlja eliminisala inerciono ubrazanje rotacije i revolucije. O ovome Svevišnji pojašnjava u suri En-Neml, u 88. ajetu: “Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo Koji je sve savršeno stvorio!“Ovo je i svjedočanstvo da je Zemlja dinamično nebesko tijelo, kao sva druga. Ona crpi sopstvenu energiju kao pokretačku snagu i pretvara je u dinamički tektonski rad premještajući razlamanjem i izdizanjem njene mase koji traje i predstavlja nedovršen proces koji se u geomorfološkoj nauci tretira neotektonikom. Njom se planine uzdižu, naprimjer, Mont Everest 4 milimetra godišnje. Tektonske ploče podilaze jedna pod drugu tzv. subdukcijom ili nadilaze jedna drugu tzv. obdukcijom ili se mimoilaze, odnosno, spedinguju. Prateće pojave ovih procesa su vulkani i zemljotresi razorne moći s kojima se nijedna antropogena djelatnost ne može porediti. U tektonskim procesima koje nazivamo geogenim ostaje bezbroj nerješivih zagonetki od kojih strada i ljudska populacija. Za lustraciju navedimo primjer nesreće u okolini jezera Nyos u Kamrunu u centralnoj Africi, kada je 1986. godine tokom samo jedne noći na njegovim obalama ugušeno oko 1.800 stanovnika i preko 3.500 krupnih životinja, kada je, pod još uvijek nerazjašnjenim okolnostima, iz jezerske vode oslobođen ugljendioksid. Ovim nije teško zamisliti koliko se užarene rastaljene mase, gasova i teških toksičnih elemenata emaniraju na površinu Zemlje i u podmorje vulkanskim i drugim tektonskim procesima. Osim geogenih procesa na Zemlji djeluju i kosmogeni faktori koji, pretpostavljeno, imaju značajno učešće u negativnim prirodnim procesima i pojavama. Zemlja, kao i ostala nebeska tijela nemaju apsolutan fiksni položaj u kosmosu. U svom kretanju mijenjaju kosmičku plazmu o kojoj se nedovoljno zna. Jedino što se zna je postojanje kosmičke prašine koja jedinim dijelom pada i na površinu Zemlje i taloži se na dnu Svjetskog okeana obrazujući na njemu crvene gline. Njihova uloga u atmosferi je od velikog značaja. Ona je apsorber sunčeve radijacije od koje se grije i postaje emiter dugotalasnog zračenja koje se usmjerava u svim pravcima pa tako i prema Zemlji kao dopunska toplota.

PREPOROD: Koliko su ove ekstremne pojave i promjene u klimi i općenito našem životnom okruženju rezultat ljudskog faktora, odnosa prema prirodi, njenim resursima, a posebno kako taj odnos vidite u Bosni i Hercegovini?

Prof. dr. Spahić: Poklanjanje pažnje geogenim i kosmogenim negativnim uticajima po stanje životne sredine nikako ne znači da želim umanjiti, ali isto tako i ne precjenjivati, ulogu antropogenog odnosno ljudskog faktora koji ugrožava sopstvenu životnu sredinu. Antropogeni negativni procesi su posebno izraženi porastom svjetske populacije i neodgovornim djelovanjem prema svom životnom okruženju. Antropogeno djelovanje na životnu sredinu nastaje iz neznanja i pripada nenamjernim procesima, za razliku od namjernih radnji koje se baziraju na profitu pojedinca ili grupe bez razmišljanja o posljedicama koje će proisteći kao povratne jer - Zemlja uvijek zna šta joj valja činiti!

PREPOROD: Također, u svojim javnim oglašavanjima, upozoravate na namjerne i nenamjerne faktore (antropogena djelovanja) koji utječu na ove prirodne nepogode, koji su najizravniji primjeri ovakvog odnosa i da li uopće postoje državne instance koje bi trebale brinuti o ovoj oblasti?

Prof. dr. Spahić: Sve antropogene ili ljudske radnje koje se preduzimaju u prirodnoj sredini moraju se shvatiti da su one uređene prirodnim zakonima i da se zakonomjerno obnavljaju u vremenu i prostoru. Prirodni sistemi su uređeni u jednistvenu cjelovitost koja ne predstavlja množinu nepovezanih cijelih komponenata.

Tako riječni sistem čini riječna voda koja teče niz korito pod uticajem zemljine teže. Pogrešno bi bilo shvatanje da tu istu vodu čini mnoštvo čaša riječne vode. Pored toga, prirodna sredina, odlikuje se prirodnim kruženjem materije i energije. To su grandiozni procesi od kojih je najpoznatiji hidrološki ciklus ili kruženje vode u prirodi. U uzajamnosti vode na Zemlji, odnosno, hidrosfere i zračanog omotača, odnosno, atmosfere, vrši se prometovanje vode u procesima isparavanja sa Svjetskog okeana i kopna. Kada se isparena voda miješa sa zrakom koga čini vlažnim i lakšim pa se uzdiže, hladi i kondenzira obrazujući oblake iz kojih se izlučuju padavine. U ovom grandioznom procesu učestvuje slatka i čista voda, jer u normalnim okolnostima isparavanja ne isparava kuhinjska so iz morske vode, niti prisutna zagađenja u njoj. I ovome se govori u Kru’anu: „Kažite vi Meni: vodu koju pijete – da li je vi ili Mi iz oblaka spuštamo? Ako želimo, možemo je slanom učiniti – pa zašto niste zahvalni? (sura El-Vaqia, 68-70). Dakle, spuštena voda iz oblaka jednim dijelom se infiltrira u podzemlje, jednim dijelom otiče niz riječne sisteme i ponovo vraća u Svjetski okean. U podzemlju padavine se miješaju s rastresitim detritusomm, a to je šljunak i pijesak, čineći tako podzemne izdanske vode iznad vodoodržive serije, a mogu se akumulirati i teči kao ponornice u krškim pukotinama, kavernama, pećinama i jamama do kontakta vodoodržive i vodopropusne serije izlazeći na površinu u obliku izvora i vrela. O važnosti padavina Uzvišeni Allah objašnjava da su i podzemne vode padavinske: „Zar ne vidiš da Allah spušta s neba kišu pa je u izvore u zemlji razvodi?“(sura Ez-Zumer, 21)

PREPOROD: Da li je kod nas prisutna dovoljna svijest o važnosti ovog potencijala i kako ocjenjujete opći odnos prema bosanskohercegovačkim hidropotencijalima?

Prof. dr. Spahić: Prirodni procesi se obnavljaju ali nikada u identičnom obliku. Oni fluktuiraju oko ravnotežnog stanja u obliku ciklusa, ritmova i perioda, što se najbolje primjećuje na dijagramima stoljetne raspodjele temperature i padavina, odnosno, klime, te vodostaja i proticaja riječnog režima. Nakon učestalih toplijih godišnjih doba, posebno zima i ljeta, s pojavom skraćenja trajanja prijelaznih godišnjih doba i produžetaka vegetacionog perioda započeo je period, posebno u trećem klimatskom razdoblju između 1991-2020. godine, kao globalno zatopljenje, pripisano isključivo antropogenom faktoru kao posljedica karbonizacije atmosfere, jer se smatra da je ugljendioksid najvažniji staklenički plin. Uloga čovjeka nije zanemariva ali ne bi trebala biti ni precijenjena, posebno kada se ima u vidu da je u stoljetnoj raspodjeli klimatskih elemenata i pojava bilo perioda s sličnim ekstremima, ali i ne tako učestalim, kada je čovječanstvo brojalo trećinu ukupnog današnjeg broja stanovništva na Zemlji. U razmatranje ove problematike trebalo bi svakako uključiti i druga istraživanja iz vremena pleistocena kada je na Zemlji postojalo pet ledenih doba i interglacijali toplih razdoblja između njih, od kojih je holocen, u kome živimo, posljednji. Svi procesi i pojave koje djeluju neovisno od čovjeka zaštićeni su samoregulativnim i samoobnavljajućim procesima. Tako, npr., na paljevinskom teritoriju obnavlja se vegetacija bez ljudske intervencije. Ima još brojnih primjera, o čemu ćemo drugom prilikom. Sve naprijed navedene zakone i zakonomjernosti koje su uređene u sistemu, bi trebao čovjek da zna i da se istim prilogođava, a ne se njima suprotstavljati. Živjeti s prirodom apstrahira pojam upravljanja s prirodom. Brojni su primjeri neodgovornog namjernog djelovanja čovjeka na svoju životnu sredinu, koju dijeli sa svima nama.

S tim u vezi smatram neodgovornim ponašanje naše vlasti koja je projektovala proizvodnju struje iz malih hidroelektrana. Iz fonda za obnovljive izvore energije, koji pune potrošači električne energije uz svoje mjesečne račune, grupama i pojedincima odobravan je kredit, koji su koristili za izgradnju mini hidroelektrana da bi proizvedenu struju prodavali Elekroprivredi po skupljoj tarifi. Na ovaj način uništeno je na stotine malih tokova koji su iz planinskih, uglavnom, nenaseljenih područja nosili čiste i pitke vode. Osim direktnog uništavanja vodnih sistema, vode se uništavaju i posredno. Jedan od tih problema je sječa šuma. Treba imati u vidu da šume vrše transpiraciju voda u fiziološkom procesu kada s površine od jednog hektara šume prosječne visine transpirišu 40.000 litara vode u jednom prosječno toplom danu. Osim toga, one svojim korijenskim sistemima drže podzemnu vodu blizu topografske površine. Smanjenje šumskih površina u slivu smanjuje se oticanje padavina za oko 2,5%. Šume su istovremeno apsorber zagađenog zraka jer tokom vegetacione sezone jedan hektar šume apsorbuje 32 tone prašine, a istovremeno producira potpuno čist zrak.

Cijeli intervju je dostupan u posljednjem izdanju Preporoda od 15. septembra 2024.