digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Vijesti

Izbjeglička kriza: političko ili vjersko pitanje?

Autor: Ahmed Kulanić Novembar 12, 2015 0

Ratovi, konflikti i protjerivanja primorali su više ljudi nego ikada ranije da zatraže utočište u sigurnijim i stabilnijim državama i zonama. Prema posljednim podacima UN agencije za izbjeglice iz 2014. god. broj prisilno raseljenih osoba u svijetu se popeo na rekordnih 59,5 miliona i čini porast od oko 8 miliona u odnosu na prethodnu godinu, te više od zapanjujućih 20 miliona u odnosu na posljednje desetljeće.[1]

U izvještaju se navodi da je ovo najveće povećanje broja izbjeglica u toku jedne godine od osnivanja ove agencije 1950. god. Slobodno bi se moglo reći da su nasilje, konflikti, protjerivanja kao i kršenja ljudskih prava stvorili novu svjetsku naciju – naciju izbjeglica, koja bi, ukoliko bi živjela u jednoj državi, zauzimala 24. mjesto u svijetu po broju stanovnika. Porazna je činjenica, koja se navodi u ovom izvještaju, da će se broj prisilno raseljenih osoba u 2015. god. drastično povećati. Osnovni uzrok povećanja broja izbjeglica jeste rat u Siriji gdje je tokom protekle godine 42.500 ljudi dnevno postajalo izbjeglicama.

Od početka 2015. god. na evropsko tlo, mediteranskim putem, prema podacima UNHCR-a stiglo je 478.000 izbjeglica, dok ih je preko 320.000 stiglo tokom jula, augusta i septembra. Nagli porast broja izbjeglica na granici EU tokom ovih mjeseci doveo je u centar evropske pažnje pitanje izbjeglica i način na koji se ovo pitanje treba riješiti.

Međutim, govor o izbjeglicama nije samo govor o statistici, brojkama, izbjeglicama, raseljenim osobama, već naprotiv govor o stvarnim ljudima, sa surovim životnim pričama, patnjama i gubicima, napuštenim domovima i razrušenim porodicama, poginulim očevima, majkama, braćom i sestrama poput one Aylana Kurdija. To je priča o tome kako su svjetske nacije i države iznevjerile izbjeglice.

Četiri faze izbjeglištva

Izbjeglice, na svome putu ka slobodnim i sigurnim zonama, preživljavaju najmanje četiri faze izbjeglištva. Prva faza jeste progon koji prisiljava izbjeglice da napuste svoje domove. Neki od njih bježe od rata, drugi od političke presije ili neke druge vrste nasilja, ali sve izbjeglice, bez izuzetka, proživljavaju ovo iskustvo. Rat u Siriji predstavlja najveći izvor izbjeglica, ali on nije jedini uzrok izbjegličke krize koja se danas dešava. Osim Sirije, tu su još ratovi u Somaliji, Afganistanu i Libiji, također konflikt u Nigeriji, te progoni u Mijanmaru, Bangladešu, itd.

Druga faza nastaje kada izbjeglice budu protjerane iz svojih domova, te gotovo uvijek završe u izbjegličkim kampovima. Život u tim kampovima je nerijetko težak, skučen i nesiguran sa veoma malim izgledima za zaposlenje i obrazovanje. Ovo je izazov kako za izbjeglice tako i za zemlje-domaćine, poput Turske i Libana, koje ulažu maksimalne napore da uspješno vode izbjegličke kampove i da upravljaju sa hiljadama ili čak milionima izbjeglica. Prema podacima UN samo za osnovne potrebe sirijskih izbjeglica u kampovima potrebno je preko 8 milijardi dolara.

Treća faza nastupa kada izbjeglice, nakon što shvate da im život unutar kampova nudi veoma malo nade i sigurnosti, nastoje naći utočište u razvijenim zemljama poput onih u Evropi. Putovanje u koje se upuštaju u potrazi za boljim životom, pored činjenice da je veoma skupo, često je nesigurno i opasno. Samo u zadnje dvije godine, prema podacima UNHCR-a, preko 6.500 ljudi se utopilo u Mediteranu prilikom pokušaja da nađu utočište u nekoj od evropskih zemalja.

Četvrta faza je ona u kojoj se trenutno nalaze mnoge evropske zemlje suočavajući se sa naglim prilivom izbjeglica, veoma lošim sistemom prihvata izbjeglica, pretrpanim izbjegličkim kampovima, te veoma raširenom neprijateljskom odnosu prema izbjeglicama, a sve sa jednim ciljem – zadržati izbjeglice što dalje od vlastite države, naroda, tradicije. Čak i najavljeni plan za rješavanje izbjegličke krize u EU nudi rješenje za oko 120.000 izbjeglica, mada se trenutno na evroskom tlu nalazi preko 480.000 registriranih izbjeglica.

Azil da, ali pod cijenu vjere?

Mediji širom Evrope su, ovih dana, preplavljeni slikama užasavajuće i teške izbjegličke krize, najgore u evropskoj povijesti još od Drugog svjetskog rata. Reakcija Unije na izazove sa kojima se suočava je više nego usporena, i većina zemalja je ostavljena da sama rješava pitanje izbjeglica. Evropsko zakonodavstvo ima veoma striktnu anitiimigracijsku politiku, koja je uz pomoć pojedinih medija u preteklom periodu dostigla nivo rasizma i ksenofobije. Međutim ono što zabrinjava evropsku javnost jeste strah od promjene demografske slike Evrope i urušavanja njenog identiteta.

 

Cijeli tekst u Preporodu od 1. novembra

 

[1] UNHCR, World at War – Forced Displacement in 2014, objevljeno 18. juna 2015., puni izvještaj dostupan na: http://www.unhcr.org/556725e69.html

[2] Više na: https://www.rt.com/op-edge/313110-france-shooter-marines-belgium/

« Rijad: Samit arapskih i latinoameričkih zemalja Suđenje u Hagu za uništavanje kulturnog naslijeđa »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine