digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Komentari

Doživotni cionisti: Zašto smo izabrali da bojkotujemo Izrael?

Autor: Steven Levitsky i Glen Weyl Novembar 24, 2015 0

Mi smo doživotni cionisti. Kao i drugi progresivni Jevreji, naša podrška Izraelu temeljena je na dva uvjerenja: prvo, da država nužno treba da štiti naše ljude od moguće katastrofe, i drugo, da bilo koji oblik te države Jevreja treba biti demokratski, njegujući vrijednosti univerzalnih ljudskih prava koja su mnogi uzeli kao pouku iz holokausta.

Nedemokratske mjere provođene u težnji preživljavanja Izraela, kao što je okupacija Zapadne Obale i Gazze, kao i poricanje osnovnih prava Palestinaca koji žive tamo, shvaćene su kao kratkoročni.

Ali, suočimo se sa realnošću: okupacija je postala trajno stanje. Gotovo pola stoljeća poslije šestodnevnog rata, Izrael se suočava sa aparthejdom na kojeg su mnogi njegovi bivši lideri upozoravali. Broj doseljenika na Zapadnu Obalu porastao je za 30 puta, od oko 12 000 u 1980. godini do 389 000 danas. Zapadna Obala se sve više smatra dijelom Izraela, sa zelenom linijom koja demarkira okupiranu teritoriju i biva izbrisana sa mnogih mapa. Izraelski predsjednik Reuven Rivlin nedavno je izjavio da kontrola nad Zapdnom Obalom ''više nije stvar politike. To je temeljna činjenica modernog cionizma.''

Ova ''temeljna činjenica'' postavlja etičku dilemu među američke Jevreje: da li i dalje podržavati državu koja konstantno poriče osnovna prava drugih ljudi? I, također, postavlja problem iz cionističke perspektive: Izrael je kročio na put realnih opasnosti.

Kao što se desilo u slučaju Rodezije u Južnoj Africi, izraelsko neprestano ugnjetavanje palestinske volje neizbježno ga izolira iz zapadne demokratije. Ne samo da evropska podrška Izraelu slabi, već se i američko hiljadugodišnje javno mnijenje - naizgled veoma snažno - počelo mijenjati. Međunarodni izgnanički status teško da više može biti recept za preživljavanje Izraela.

Kod kuće, okupacija čini sve snažnijim demografske pritiske koji prijete cijepanjem izraelskog društva. Rast naseljenika i ultra-ortodoksne populacije raspirio je jevrejski šovinizam i daljnje otuđenje rastuće arapske populacije. Razdvojen u sve više nepomirljive zajednice, Izrael riskira sa gubitkom minimalne tolerancije neophodne za demokratsko društvo. U tom kontekstu, nasilje koje je skoro provedeno u talasu napada u Jerusalemu i na Zapadnoj Obali stvarnost je koja je postala normalna.

Konačno, spomenute okupacijske prijetnje sigurnosti su stalno prisutne, iako se izraelska sigurnosna situacija dramatično mijenjala od ratova 1967. i 1973. godine. Mir sa Egiptom i Jordanom, slabljenje Iraka i Sirije, i izraelska trenutna vojna supriornost - uključujući njegovu (neobznanjenu) nuklearnu zastrašujuću silu - može skončati svaku egzistencijalnu prijetnju koja bi došla od njegovih arapskih komšija. Pa čak ni vodeći Hamas u Palestini ne može ugroziti Izrael. Takvo što je šest bivših direktora službe za unutrašnju sigurnost u Izraelu, Shin Bet, ustvrdilo 2012. godine na dokumentarcu ''The Gatekeepers'', da je to vlastita okupacija koja zaista prijeti dugoročnoj izraelskoj sigurnosti: okupacija forsira Izrael u asimetričan oružan sukob koji razjeda njegov međunarodni položaj, ograničava njegovu mogućnost da gradi regionalni savez protiv sektaštva i ekstremizma i, ključno, ostaje glavni razlog za nasilje nad Palestincima.

Nastojanjem da okupacija postane trajno stanje, izraelski lideri upozoravaju na održivost države. Nažalost, domaći pokušaji da se spriječi takva sudbina su bez ikakve moći. Zahvaljujući ekonomskom usponu i trenutnoj sigurnosti nastaloj zbog zida na Zapadnoj Obali i ''Iron Dome'' raketnog odbrambenog sistema, velika većina izraelskih sekularnih cionista smatraju da nema potrebe da se poduzimaju neki teški koraci koji bi zahtijevali trajni mir, kao što su izbacivanje njihovih zemljaka iz naselja Zapadne Obale i priznavanje moralne mrlje i patnje koju Izrael nanosi mnogim Palestincima.

Nalazimo se u kritičnom trenutku. Nasilje raste i demografski trendovi će vrlo brzo suzbiti izraelsku mogućnost da promijeni kurs. Godinama smo podržavali izraelske vlade - čak i onda kada se umnogome nismo slagali - u uvjerenju da će bezbijedan Izrael moći da dugoročno brani svoje interese. Takva strategija nije uspjela. Podržavaoci takvog Izraela, tragično, postali su sami sebi svrha. Danas ne postoje realna očekivanja da će Izrael načiniti velike promjene potrebne za osiguranje vlastitog preživljavanja kao demokratske države u odsutnosti vanjskog pritiska.

Cijeli tekst u Preporodu od 15. novembra

 

S engleskog preveo: Muhamed Okić

 

The Washington Post

  1. oktobar, 2015. godine

 

Steven Levitsky je profesor upravljanja administracijom na Harvard univerzitetu. Glen Weyl je profesor ekonomije i prava na Univerzitetu u Čikagu.

 

 

 

 

 

 

« Zidovima protiv migranata, ili srcem ljudskim? Države koje nemaju vojsku »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine