Možda se na prvi pogled čini kako Islamska država likuje nad brutalnom kampanjom istrebljenja kršćana iz Sirije i Iraka. Ali „slomi križ“, nije uobičajena fraza. Ona se odnosi na proročanstvo koje će se ostvariti u zadnjem vremenu, prije same apokalipse.

Ovo proročanstvo se izvodi iz hadisa, govora koji se vezuje za Poslanika Muhameda, a. s., izvora vjere koji nije na nivou Kur'ana ali je veoma značajan u oblikovanju islamske doktrine. Prema određenim hadisima, apokalipsa će doći u fazama. U prvoj fazi svijet će biti ispunjen nepravdom i muslimani će biti poniženi i ugnjetavani. Tada će se pojaviti dva spasioca: „očekivani“ ili Mehdi, od Boga nadahnuti vođa koji će ujediniti muslimane i vratiti im snagu a nakon njega će doći poslanik koji će podržati Mehdija i poraziti zlo. Ovaj poslanik neće biti Muhamed, kako bi neki mogli očekivati, već Isus koga Kur'an oslovljava kao Mesiju i „riječ Božiju“.

Mnogi kršćani očekuju drugi dolazak Isusa tako da ovo za njih može da zvuči kao dobra vijest. Ali islamska literatura sugeriše da će se Isus vratiti kako bi uništio kršćanstvo i potvrdio istinitost islama. Mnogo citirani hadis na koji se aludira na naslovnoj strani „Dabiqa“ glasi: “Sin Merjemin će se uskoro spustiti među vas kao pravedni vladar; on će slomiti križ i ubiti svinju.“ Klasična interpretacija ovog hadisa kazuje da kada Isus ponovo dođe dokinut će vlastito obožavanje simbolizirano križem  i ponovo uspostaviti božanske zakone koje su kršćani napustili a kojima se jevreji i muslimani pokoravaju.

Ne vjeruju svi muslimani u ova apokaliptična pročanstva, od kojih, uzgred budi rečeno, većina ne nalazi potvrdu u Kur'anu. Mnogi koji vjeruju u ova proročanstva nemaju ni najmanje simpatije prema brutalnoj Islamskoj državi. Međutim, islamski apokaliptizam je izuzetno moćan. Prema istraživanju Pew istarživačkog centra iz 2012. godine, više od polovine muslimana u 9 većinski muslimanskih zemalja vjeruje da je dolazak Mehdija neupitan i da bi se mogao desiti za vrijeme njihovog života. Islamska država ide korak dalje tvrdeći da oživljava ta proročanstva.

Ostaviši po strani džihadističko nasilje, islamski apokaliptizam često ima negativne posljedice. Kada se historija i skorašnja dešavanja sagledavaju u svjetlu proročanstava, veoma ih je teško analizirati. Naprimjer, pogledajmo glavne dileme muslimanskog svijeta u zadnja dva desetljeća: Zašto smo tako nazadni u odnosu na Zapad? Apokaliptični narativ, posebno oživljen nakon 1980-tih od strane popularnih muslimanskih pisaca poput Egipćanina Saida Ayyuba i mnogih njegovih sljedbenika, razloge vidi u djelovanju sila Dedžala – islamske verzije Antikrista.  

Ako je Dedžal kriv za turobnu situaciju u kojoj se muslimani nalaze, onda samo Bogom vođeni spasioci mogu da nađu izlaz. Ovo vjerovanje obeshrabruje iznalaženje životnih i stvarnih rješenja kojima bi se zatvorio procjep između islamskog svijeta i Zapada, posebno u domenu ekonomije, nauke i liberalne demokratije.

Muslimani, ali i drugi poklonici apokaliptičnih vjerovanja, trebaju uvidjeti da ih opsesija proročanstvima može koštati, ne samo racionalno već i u samoj srži vjere, u pogledu skromnosti. Ističući da dočekujemo kraj vremena znači da smo izuzetno posebni. Nismo samo jedna od bezbroj generacija koju je Bog stvorio. Mi smo nekolicina izabranih, na samom vrhuncu historije. U osnovi, nije pobožnost ta koja hrani ovo ubjeđenje već čista ispraznost, samodopadanje, sujeta, taština i uobraženost.

Muslimani bi trebali uzeti u obzir da se proročanstava mogu tumačiti i metaforički. Ovo bi nam moglo pomoći da otvorimo umove umjesto što ih držimo zatvorenim. Muhamed Abduhu, učenjak iz 19 stoljeća, je smatrao da je drugi dolazak Isaa/Isusa metafora za reformu islamske misli. Baš kao i konzervativni Jevreji iz vremena Isusa, današnji muslimani su prekruti u provedbi slova zakona ne vodeći računa o njegovom duhu i moralnim vrijednostima. Abduhu je smatrao da muslimani trebaju obnovu usmjerenu na samilost, ljubav i mir. Njegova vizija nije bila usmjerena na „lomljenje križa“, već na popravljanje polumjeseca.

Muslimani mogu razumjeti Isusov drugi dolazak na zastrašujući način Islamske države ili inspririrajući poput Abduhua. To je iz razloga što vjerski tekstovi dolaze u život u rukama ljudi. Veliku razliku čini to da li je vjernikova namjera da se pripremi na borbu sa drugima ili da ponizno radi na vlastitom obrazovanju i prosvjetljenju.

The New York Times

05.10.2016.

Prijevod: Mahir Kevrić