Skup je otvorio predsjednik Indonezije njegova ekselencija g. Joko Widodo. Predsjednik je naglasio odgovornost država i vlasti u upravljanju društvenim procesima i poštivanju različitosti i religijskoga pluraliteta, promoviranju mirnoga suživota i razumijevanju među ljudima različitih kulturnih i religijskih identiteta. Na skupu je sudjelovalo 180 religijskih lidera, aktivista, znanstvenika, vladinih i nevladinih predstavnika iz 42 države. Program je organiziran u šest sesija u kojima se analiziralo različite aspekte, uzroke, pojave, i moguća poboljšanja u postizanju društvene kohezije i suzbijanja ekstremnih, radikalnih ideja koja vode u nasilne i terorističke akcije koje uništavaju društvenu stabilnost. Analizirani su ekonomski, socijalni, kulturni, religijski i drugi aspekti koji uvjetuju pojavu ekstremnih ideja. Muftija dr. Nedžad Grabus sudjelovao je u sesiji o odgovornosti zajednice u razvoju uvjeta za postizanje društvene kohezije i suzbijanju razvoja radikalnih ideja. Muftija je govorio o temi s naslovom: Nasilje uništava suštinu religioznosti. Podcrtao je problem s kojim se susreću organizirane vjerske zajednice i administracije u prenošenju religijeskih ideja unutar zajednice u kojoj djeluju i problemu komuniciranja sa širom društvenom zajednicom.  

Izdvajamo dio iz muftijinog govora:

»U suvremenom svijetu punom promjena i izazova svaki dan pokušavamo pronaći odgovor na pitanje kako sačuvati društvenu koheziju i vjersku stabilnost uz poštivanje različitosti. To pitanje se posebno odnosi na položaj vjerskih manjina u sredinama u kojima je druga religija većinska. Uz poštivanje zakonskih i normativnih standarda, razvijanje svijesti o važnosti svakog bića na Zemlji, nužno je razvijati narativ koji će nam omogućiti da drugog i drugačijeg ne doživljavamo kao neprijatelja, nego kao svoga bližnjeg, jer vjerujemo da je različitost ljudskih boja kože, jezika i vjera Božija volja i Njegova kreacija. Uzvišeni Bog kaže: “I jedan od dokaza Njegovih je stvaranje nebesa i Zemlje, i raznovrsnost jezika vaših i boja vaših; to su, zaista, pouke za one koji znaju.” (Ar-Rum, 22) Razvijanje svijesti o odgovornnosti u tumačenju religije postalo je imperativ. Vjera kao traganje za transcendentnom istinom, smislom života, razvijanje etičkih vrijednosti koje obogaćuju naš život je suštinski smisao svih religija. Pojednostavljivanje religije i svođenje na formalno manifestiranje, zatvaranje u konzervativizam, sagledavanje religijskih istina kroz povijesne rekonstrukcije događaja koji su obilježeni sukobima i stalnim nesporazumima dovodi do najgrublje političke i ideološke manipulacije sa religijom. U suvremenoj liberalno-hedonističkoj civilizaciji i vjeru se pokušava  staviti u funkciju nasilja, ekstremizma i terorizma. Zato je suvremeni period kroz koji prolazi ljudska civilizacija veliki izazov za sve ljude kojima je stalo do istinske religioznosti, razumijevanja i življenja vjere kao unutarnjeg mira, a onda i mira među ljudima. Gradnja mira nije samopodrazumijevajući proces. U to je potrebno uložiti puno duhovne i intelektualne energije. Postoji više nivoa na kojima se mogu postići poboljšanja. Najprije na odgojno-obrazovnom, i to na svim nivoima od predškolsog do doktorskog studija. Previše je literature u obrazovnom sistemu koja širi negativnu sliku o drugačijem vjerovanju. Poboljšanje se mora postići i na nivou tumačenja religije u džamijama, crkvama, sinagogama i  religijskim hramovima. Svećenici i imami imaju snažan utjecaj na ljude, zato je pored stalnog napredovanja u vlastitoj struci nužno razvijati sadržaje i usvajati znanja koja će omogućiti pogled na druge, svi smo Božija stvorenja, sa poštovanjem i razumijevanjem. Treći nivo su mediji. Nužno je imati stalni kontakt sa ljudima koji zagovaraju istinu i cijene ljudsko dostojanstvo. Mijenjanjem diskursa o vjeri harmonizirat će se međuljudski odnosi. Naravno, loše vijesti će uvijek prije doći do slušateljstva nego dobre vijesti, ali nas to ne smije zaustaviti u našoj misiji afirmiranja i širenja dobra. Puno su ozbiljniji problemi iznutra zajednice, širenje ideoloških kocepata i reduciranje religije na puko mehaničko manifestiranje nego što su pritisci na zajednicu vjernika pomoću eksternih faktora. U islamokme učenju Bog je Mir, On daruje mir, mir polazi od pojedinca i širi se u društvo. Zato je istinska religioznost samo ona koja je mirna i koja širi mir. Nasilje uništava suštinu religije, zato je nasilje najveći neprijatelj religije. Zajednica ima veliku odgovornost u obrazovanju i odgoju ljudi u vjeri i širenju ideja o poštivanju drugačijih vjerovanja. Istinska vjere se razvija i postiže samo mirnim putem. Nasilje ne smije biti opravdano, mora se osmisliti i razviti koncept koji će na teorijskom i praktičnom planu poraziti ideje koje nasilnim aktima uništavaju veliku islamsku religiju i kulturu.«