Prisjetivši se susreta s njim na Ajvatovici, gdje je kao pasionirani zaljubljenik konja bio i čest sudionik ove manifestacije, razgovor smo započeli pitanjem:
S obzirom na neprilike u svijetu izazvane koronavirusom, dr. Konjhodžiću, kao genetičar kako vi vidite ulogu i značaj genetike u budućnosti?
Konjhodžić: Zasigurno je pandemija kojom je bio pogođen čitav svijet dokazala da je uloga genetike u ovakvim mikrobiološkim eventima ogromna. Ljudi bliski tome znaju da je genotipizacija pojedinih virusa kao što je bilo u slučajevima virusa HIV-a, hepatitisa C i influence izuzetno bitna. Međutim, sada su po prvi put ljudi koji nisu iz struke vidjeli da genetske promjene unutar informacione molekule, unutar virusa direktno utiču na brzinu sticanja virusa i razvijanja jakih simptomatskih slika. Stoga, uvidjelo se da je mirkrobiološka genetika jednako esencijalna kao i klasične discipline kao što su imunologija, biohemija i klasične mikrobiološke metode. Tako da, bez jasnije izrađenog genetskog plana, ni u budućnosti se nećemo moći uspješno boriti sa ovakvim eventima.
Genetske mutacije
Čovjek je po prirodi određen genetskom strukturom (DNK). Da li se DNK može mijenjati, odnosno može li se njegova struktura narušiti?
Konjhodžić: DNK se ne može mijenjati puno, ali se mijenja. Postoji nešto što mi nazivamo genetska mutacija. To je promjena koda za određenu sintezu nekih aminokiselina i samim tim nekih bjelančevina, odnosno mogu vršiti funkciju na neke molekule. Tako imamo genetski kod za proizvodnju inzulina koji ukoliko ne može da radi svoj posao dovodi do obolijevanja od šećerne bolesti. Također, ljudi koji imaju defektan kod za sintezu nekog drugog metabolički bitnog enzima, onda ne mogu da metaboliraju i obolijevaju od nečega. Dakle, postoji čitav niz genetskih oboljenja koja su izazvana ili nasljednim mutacijama ili novim mutacijama koje su se desile unutar ljudskog organizma. Kako imamo genetiku ljudi, tako imamo i genetiku karcinoma. Kako shvatamo karcinom kao neki abnormalni rast ljudskog tijela, onda možemo reći da je esencijalno on genetska bolest, jer je unutar tog jednog tkiva došlo do replikacijske greške izazvane opet genetskom mutacijom zbog koje dolazi do visoke proliferacije tih ćelija, odnosno rasta abnormalnog tkiva unutar normalnog tkiva.
Genetskim manipulacijama se mogu recimo geni životinja prebaciti na gene povrća, kao npr. ribe u paradajz i sl.?
Konjhodžić: Da, to je nešto što mi danas zovemo GMO – genetski modificiranom hranom koja je dobila negativan kontekst kad se piše o njoj, pogotovo kad o tome govore ljudi koji nisu stručni. To je način da određene gene koji bi mogli biti benefinijalni nekim uslovima koji se najčešće koriste za ishranu ljudi, prebacimo od nekih drugih organizama i metodama genetske transmisije to napravimo. To se obično radi iz potrebe za hranom koja nedostaje. Ljudi koji stalno govore protiv GMO-a zaboravljaju jednu stvar, a to je da je nas sedam do osam milijardi na ovoj planeti i da bismo bez genetski modificirane pšenice i druge hrane vjerovatno imali sezonske gladi. Takva hrana nam omogućava da mi ne ovisimo o jednom vremenskom hiru te godine, na koji bismo izgubili tone i tone usjeva u poljima. Dakle, transmisira se gen koji čini pojedini uslov resistabilnim prema mrazu, niskim temperaturama ili nečem drugom što na neki način čuva taj usjev od najčešćih opasnosti zbog kojih dolazi do velikog gubitka pojedinih usjeva. Iako GMO u nekom svakodnevnom govoru ima izuzetno lošu reputaciju, uvijek se moramo sjetiti da bismo danas bez genetski modificirane hrane, imali sezonske gladi kakve se vjerovatno i mnogo stariji ljudi sjećaju. Obično se kaže da ta hrana nije zdrava, da je kancerogena, ali mi još uvijek nemamo nijedan eksperimentalni dokaz da je ta hrana u bilo kojoj mjeri nezdrava i izaziva neke bolesti naspram one koja nije genetski modificirana. Mi to svakodnevno jedemo. Pšenica i soja su neke od najčešće genetski modificiranih namirnica.
Pojedina istraživanja pokazuju da su ljudi koji su jeli divljač i ribu vitalniji od onih ljudi koji su jeli tromije životinje. Koliko hrana u tom genetskom smislu utiče na čovjekov organizam?
Konjhodžić: Hrana utiče na nas utoliko da kvalitetnija hrana znači kvalitetniji život. Međutim, postoje određene genetske predispozicije ili genetski disabiliteti u vidu varenja neke hrane.
Postoje populacije koje zbog nedostupnosti neke hrane jednostavno nisu napravile neku rezistenciju na tu vrstu hrane i kad se one intraduciraju njima, onda oni postanu ili izuzetno alergični ili izuzetno podložni uticajem. Najbolji primjer su sjevernoamerički Indijanci. Oni imaju u ogromnom broju mutiran gen za alkoholnu dihidrogenazu, gdje ne mogu da uopće metaboliraju etilni alkohol koji se nalazi u pićima te je zbog toga alkohol koji je njima prodavan pravio čuda-deformitete itd. Imate to i na teritoriji Bosne i Hercegovine. Imamo velik broj djece koja su alergična na kivi zato što je to voće koje je ušlo u našu ishranu prije maksimalno pedeset godina, dok npr. nemate ili su rijetki slučajevi djece koja su alergična na jabuke, jer mi ovdje jedemo jabuke već 2.000 godina. Hoću reći da ako jedete kvalitetnu hranu, recimo divljač i životinje koje su bile aktivnije, to je generalno kvalitetnije meso. To su životinje koje imaju veći mišićni volumen, koje daju više dobrih proteina, nije toliko masno meso. To može više ići u nekom nutricionističkom pravcu, nego u genetičkom. Ne možemo mi reći da zbog konzumiranja jedne namirnice ili ekstenzivnim bavljenjem jednom vrstom rada dolazi do neke genetske promjene u našem organizmu. To bi zapravo bio lamarkizam koji je teorija koja je poražena, ali možemo reći da je epigenetički, koja čovjeku još nije potpuno razjašnjena, da ljudi koji imaju bolju genetsku predispoziciju za nešto što se dešava u njihovoj okolini, prolaze bolje i imaju veću šansu da ostave potomstvo i na taj način taj gen u toj populaciji postaje dominantan.
Koronavirus je stavio čovječanstvo pred ispit odgovornosti. Tu odgovornost ne treba tražiti samo u genomu virusa, nego i u genetskim komorbiditetima čovjeka?
Konjhodžić: S iskustvom smo vidjeli da virus mutira i da mutira na S-proteinu i da mu to omogućava brzo širenje, ali se generalno intenzitet simptomatologije ne mijenja. Primijetili smo da morbiditet pacijenata izuzetno varira ako su zaraženi istim sojem virusa. To nas navodi na jednu hipotezu koju još uvijek moramo dokazati da genetski komorbititet kod ljudi koji ih nose u svojim genima može biti odgovoran za povećanu smrtnost ili smanjenu smrtnost prilikom infekcije koronavirusom. Mi uopće više nemamo sumnje da ljudi koji imaju poremećaj koagulacije krvi i ljudi koji su dijabetičari imaju povećan morbiditet kod koronavirusa. Najteža komplikacija kod zaraze koronavirusom je stvaranje krvnih ugrušaka. Ljudi koji imaju poremećaj zgrušavanja krvi i ljudi sa dijabetesom su već tome skloni i kod njih dolazi do stvaranja trombova. Mi smo idući tim tragom izabrali jedan set od 15 ljudskih gena koji su odgovorni za različite aspekte mobilizacije imunog sistema kod ljudi. Vidjet ćemo da li kod ljudi s različitom kliničkom slikom postoje različitosti unutar tih gena koji su odgovorni za mobiliziranje imunološke reakcije. Mi smo već uveliko u tom projektu i nadamo se da ćemo do polovine jeseni imati tu studiju spremnu za prezentaciju.
Sa protivljenjem vakcinaciji ćemo obične bolesti koje su skoro izumrle dovesti ponovo u opticaj.
Sve ono što je kroz nauku od koristi ljudima, dozvoljeno je
Vakcine i vakcinacija su jedino i najbolje rješenje za sprečavanje epidemije?
Konjhodžić: Ja volim reći da je vakcinacija jedan civilizacijski potez. Ne mogu reći da razumijem antivakserski pokret. Naravno, svako ima pravo na svoje mišljenje, ali ovo su profesionalne stvari. Pojedinac ima pravo da radi šta hoće, ali postoji kolektivna odgovornost. Jedan nevakcinisani pojedinac jeste prijetnja za sebe, ali i prijetnja za ljude oko sebe. Slušao sam jedan odličan intervju vezan za masovnu imunizaciju poslije velikih boginja. Kolega je rekao da se to u sadašnjem okruženju ne bi moglo sprovesti na isti način na koji je pobijeđen virus boginja. Otpor bi bio prevelik i ta mogućnost formiranja mišljenja koje nije bazirano na naučnim činjenicama je zbilja zabrinjavajuća. Iako smo u posljednjih tridesetak godina doživjeli jedan bum u informacionim tehnologijama i možemo reći da svako na svom mobitelu ima svijet na koljenima, mi danas kao populacija gore reagujemo na takve civilizacijske momente nego što smo to radili prije pedeset godina. Vi se sigurno sjećate kad je vakcinacija u školama bila obavezna?! Nije uopće bilo priče za i protiv. Sa protivljenjem ćemo obične bolesti koje su skoro izumrle dovesti ponovo u opticaj, jer mi sad već imamo veliki broj ljudi koji nisu vakcinisani ni protiv malih boginja.
Čudi još više što se mladi ljudi, koji bi trebali imati razvijenu svijest o potrebi zaštite zdravlja, ne vakcinišu, plašeći se posljedica. Svjedoci smo protesta u Francuskoj, Grčkoj, Švedskoj i drugdje. Ima li tome valjano objašnjenje?
Konjhodžić: Zaista to ne mogu objasniti kao čovjek koji se bavi genetikom. To je možda neko sociološko pitanje, pa možda i psihološko. Ne znam zašto ljudi nisu spremni da prepuste posao nauci i stručnjacima. Ovoliki intenzitet antivakserskog pokreta je zaista zabrinjavajući, pa možda čak i puno više od toga da smo mi imali svjetsku pandemiju. Svjetske pandemije su normalna stvar, dešavale su se i dešavat će se. Umjesto da koristimo učinkovitu vakcinu, mi to odbacujmo.
Imamo različite vrste vakcina kojima kvalitet nije upitan. Možete li reći kako se one prave?
Konjhodžić: Mi sad trenutno imamo nekoliko proizvođača vakcina, ali imamo neke tri osnovne forme djelovanja i forme introdukcije. Imamo tu klasičnu vakcinu gdje se ubrizgava umrtvljeni organizam. To je Sinofarm, primijenjena je tehnologija vakcinacije koju mi koristimo desetinama godina i koja se pokazala učinkovitom. Messanger RNA vakcina gdje mi od tog S-proteina virusa intraduciramo u te ćelije domaćina i translacije proizvode taj protein koji onda inducira imuni odgovor unutar našeg tijela. Metod te intradukcije je različit. Imamo one pomoću antivirusnih vektora što radi AstraZeneca i Sputnjik kao i putem nanotehnologije. To je revolucionarna vakcina koju je napravio Pfizer. One su jednako učinkovite, s tim da od Pfizerovog metoda nanotehnologije puno očekujemo i u borbi protiv karcinoma, jer način intradukcije jedne vrste antitijela, mogućnosti učenja ćelija da proizvode određenu stvar bi mogao biti jako bitan u budućoj borbi protiv karcinoma.
Virus i zdravlje vjernika
U svemu je bitno zdravlje vjernika. Iman je ono što nosimo u sebi kao najvažnije, dok se onaj ritualni dio vjere provodi u skladu sa okolnostima. Virus nam u jednom trenutku nije dozvolio da imamo džuma-namaze u svom džematu, ali bit će ih opet. Nećemo mi zaboraviti klanjati džumu, bitno je da naš nijet i vjera koju nosimo u sebi ostane jaka. I bitno je, također, znati da organizovana religija u BiH koja je registrirana preko Islamske zajednice ima to u vidu i da vodi računa o dobrobiti svojih članova.
Nauka je farz
Da li se proizvodnja tih vakcina suprostavlja vjerskim načelima?
Konjhodžić: Kao duboko religiozna osoba koja je odgojena u kući gdje je vjera bila iznad svega, naučio sam da je u islamu nauka farz. Dakle, sve ono što mi možemo kroz nauku napraviti da ljudima oko nas pomognemo je dozvoljeno. Zbog toga, etički principi čovjeka koji je musliman i naučnik su jasni. Kad bismo pravilno primjenjivali ono što nas uči Časni Kur’an i što nas uči sunnet, onda bismo mogli očekivati puno više Ibn Sina i ljudi koji su bili revolucionarni u svoje doba na način na koji će malo ko biti revolucionaran u ovom vremenu. Smatram obavezom svakog muslimana da se bavi naukom ako može, ako ne, da sluša naučne discipline. Mi znamo da su trebale da prođu stotine, pa i hiljade godina, da bi se stvari koje su u Kur’anu zapisane kroz nauku potvrdile. Što znači da je i prva objava Ikre – uči i najvažnija.
Pandemija uveliko otežava vjerske dužnosti i propisane obaveze. Islamska zajednica je omogućila da se u Gazi Husrev-begovoj džamiji instalira nova tzv. Zoom tehnologija kako bi spriječila širenje zaraze i očuvala zdravlje vjernika?
Konjhodžić: Mislim da je Islamska zajednica napravila jedan izuzetno moderan, naučni, fenomenalan pristup čitavom problemu pandemije ovog vremena. Ona zna da štiti interese vjernika, a interesi vjernika su da oni ostanu zdravi. Oni nisu govorili samo ono – Bog će nas štititi, već su u postulatima poštovali da je naš zadatak da zaštitimo vjernike, a njih ćemo zaštititi poštovanjem epidemioloških mjera. Hvala Bogu, danas imamo mogućnost da sve to što radimo nas može odvesti na drugu platformu i sve se može naknadno napraviti, a u svemu je bitno zdravlje vjernika. Iman je ono što nosimo u sebi kao najvažnije, dok se onaj ritualni dio vjere provodi u skladu sa okolnostima. Virus nam u jednom trenutku nije dozvolio da imamo džuma-namaze u svom džematu, ali bit će ih opet. Nećemo mi zaboraviti klanjati džumu, bitno je da naš nijet i vjera koju nosimo u sebi ostane jaka. I bitno je, također, znati da organizovana religija u BiH koja je registrirana preko Islamske zajednice ima to u vidu i da vodi računa o dobrobiti svojih članova. A higijena je sastavni dio u borbi protiv korone kao što je i sastavni dio onoga što se zove biti musliman.
Najavljen je novi soj virusa, priča se o reinfekciji i raznoraznim posljedicama, dugotrajnom kovidu itd. Šta nas očekuje?
Konjhodžić: Desit će se novi val. Mi moramo pandemiju iskašljati. Ona mora dostići svoj prirodni kraj. Iskreno se nadam i vjerujem da je ona prešla svoj pik i da je sad u nekoj silaznoj fazi, međutim, mi je moramo izdeverati do kraja. E sad, naš pristup svemu tome će govoriti koliko ćemo mi u tome biti uspješni – hoćemo li imati veliki broj zaraženih sa povećanim procentom smrtnosti ili ćemo mi zato što smo se vakcinisali, taj dio preći sa što manjim mogućim brojem hospitaliziranih i teško bolesnih. Novih sojeva će biti, nažalost. Virus traži svoju evolutivno-afirmativnu mutaciju. To znači da se brže širi. Sve dosadašnje mutacije koje smo vidjeli su išle su u tom pravcu. Dakle, nisu išle u pravcu otežanih kliničkih slika, nego su išle u pravcu bržeg i jačeg širenja. Mi sad imamo dokaz da se ovaj delta soj vrlo uspješno širi među vakcinisanim ljudima, ali dobra je stvar da ti ljudi imaju izuzetno lagane simptome. Vakcinacija nije garancija da se nećete zaraziti, nije ni garancija da ne možete prenijeti virus, ali uveliko umanjuje mogućnost hospitalizacije i smrtnog ishoda.
Uz nadu da ćemo uspješno prebroditi ovu pandemiju, kako vi ocjenjujete opću epidemiološku situaciju u Bosni i Hercegovini?
Konjhodžić: Imao bih puno toga da kažem o tome zašto BiH nije iskoristila sve svoje kapacitete na samom početku pandemije. Smatram da to nije bilo zbog toga što nešto nismo imali, već suprotno. Kanton Sarajevo, Federacija, pa i čitava Bosna i Hercegovina je imala izuzetno velike kapacitete vezano za testiranje, naučno-istraživački rad, za proučavanje virusa koje sad svi uviđaju koliko je bitno. Smatram da sve nije dobro napravljeno, da su neke administrativno-političke stvari stale na put. Ipak, nadam se da smo se u međuvremenu svi opametili i da ćemo biti spremniji. Međutim, naš broj vakcinisanih nije dovoljan. Stotinjak i nešto hiljada je vakcinisano sa obje doze, to je ispod 10%. Smatram da moramo imati četvrti val krajem avgusta, ili početkom septembra, ali i to su samo nagađanja. Nadamo se da neće biti jak kao što je bio ovaj martovski. Ipak imamo određen broj vakcinisanih ljudi. Možemo očekivati malo bolju situaciju, ali da će doći do porasta oboljelih, to je neminovno.
