Količina kiše

Deveti ajet sure Zuhruf definiše kišu kao vodu koja se spušta ''s mjerom''. U ajetu stoji:

''Onaj koji s neba s mjerom spušta vodu, pomoću koje u život vraćamo mrtve predjele – tako ćete i vi biti proživljeni.''. 

Termin ''mjera'' spomenut u ajetu odnosi se na neke od karakteristika kiše. Prije svega, količina kiše koja se spušta na zemlju uvijek je jednaka. Procjenjuje se da se u jednoj sekundi iz zemlje ispari oko 16 miliona tona vode. Iznos količine vode koja se tokom jedne sekunde spusti na zemlju je jednak ovome. To znači da voda konstantno kruži u tačno određenoj mjeri.

''Mjera'' se tiče kiše i u kontekstu brzine njenog padanja. Minimalna visina kišnih oblaka iznosi oko 1200 metara. Padajući sa ovolike visine, objekti koji imaju jednaku težinu, poput kapi kiše, su u stanju stalnog ubrzanja te dosežu brzinu od oko 558 km/h. Svakako, objekti koji bi pri toj brzini udarali o tle napravili bi veliku štetu. Ako bi i kiša padala istim principom, mnogi predjeli bi bili uništeni, kuće, rezidencije i automobili oštećeni a ljudi bi bili onemogućeni da se kreću bez posebnih mjera opreza. Ove kalkulacije se odnose na kišu iz oblaka visokih 1200 metara. No, ima oblaka koji su na visini i do 10000 metara. Kišne kapi bi sa takve visine mogle dobiti vrlo destruktivnu brzinu.

Ipak, u slučaju kiše to nije tako. Neovisno s koje visine padaju, prosječna brzina kišnih kapi pri spuštanju na tlo je 8-10 km/h. Razlog tome leži u specifičnom obliku kišnih kapi. Takav oblik umanjuje dejstvo trenja zraka te reguliše ubrzanje kapi nakon što njihova brzina dostigne određenu ''mjeru''. (Na ovom principu danas funkcionišu padobrani).

Ni to nije sve kada je posrijedi ''mjera'' u vezi kiše. Primjera radi, u određenim slojevima atmosfere se temperatura prilikom kiše spušta i do 400 stepeni celzijusa ispod nule. Uprkos tome, kišne kapi nikada ne prelaze u led. (To bi, bez sumnje predstavljalo fatalnu prijetnju živim bićima na zemlji). Razlog tome je taj što je voda u atmosferi čista voda, a poznata stvar je da čista voda vrlo teško mrzne i na jako niskim temperaturama.

 Formacija kiše 

Način na koji dolazi do formiranja kiše dugo vremena je ljudima predstavljao veliku misteriju. Tek izumom radara za praćenje vremenskih prilika bilo je moguće izučiti pojedine faze nastajanja kiše.

Kiša se formira kroz tri stadija. Najprije dolazi do isparavanja vode u vazduh, nakon čega se formiraju oblaci, te napokon dolazi do pojave kišnih kapi.

Navedene stadije Kur'an spominje prije mnogo stoljeća i daje precizne informacije o procesu nastanka kiše:

''Allah je taj koji vjetrove šalje, pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli, pa ti vidiš kišu kako iz njih pada, i kad je On na one robove Svoje na koje želi prolije, oni se odjednom radošću ispune.'' (Rum: 48.).

Osvrnućemo se malo na stadije spomenute u ajetu.

1.STADIJ ''Allah je taj koji vjetrove šalje…''

Bezbroj vazdušnih balončića koji se formiraju uslijed okeanskih strujanja uzrokuju formiranje vodenih čestica koje se potom uzdižu ka nebu. Ove čestice dalje raznose vjetrovi i podižu ih u atmosferu. Ove čestice koje nazivamo aerosoli formiraju oblake i to tako što se sakupljaju u vodeni talog sastavljen od sitnih vodenih balončića koji se podižu iz okeana.

2. STADIJ ''pa oni oblake tjeraju i On ih po nebu, kako On hoće, rasprostire i na komade dijeli…''

Oblaci nastaju od vodenog taloga do koga dolazi uslijed kondenzacije vodenih kapi ili čestica prašine u zraku. Vodene kapljice od kojih nastaju oblaci su izuzetno sićušne ( veličine između 0,01 i 0,02mm).

3. STADIJ ''pa ti vidiš kišu kako iz njih pada…''.

Vodene čestice okružene sitnim slanim kristalima i prašinom se zgušnjavaju i tvore kapljice kiše. Kapi koje budu teše od vazduha se odvajaju od oblaka i u vidu kiše spuštaju na zemlju.

Dakle, sve faze nastajanja kiše spomenute su u ajetu. Šta više, te faze su detaljno i razjašnjene. Prema tome, Kur'an u ovom slučaju, kao i u slučajevima brojnih drugih prirodnih fenomena, daje najpreciznije informacije te, također, ljudima obznanjuje činjenice stoljećima prije savremenih naučnih otkrića i saznanja.

Život obamrloj zemlji 

Mnogi kur'anski ajeti nas pozivaju da obratimo pažnju na kišu, odnosno njeno vraćanje u život obamrle zemlje.

'' I On šalje vjetrove kao radosnu vijest, kao prethodnicu milosti Svoje; i Mi s neba čistu vodu spuštamo, da njome već mrtav predio oživimo i da mnogu stoku i mnoge ljude koje smo stvorili napojimo.'' (Furkan: 48-49).

Uz to što kiša snabdijeva zemlju vodom koja je neizostavna potreba za održavanje života, kiša ima i funkciju gnojenja.

Kišne kapi koje, nakon isparavanja iz okeana dospiju u oblake sadrže određene supstance koje mrtvoj zemlji ''daju život''. Ove ''životvoreće'' kapljice formiraju se ponad vodenih površina u predjelu koga biolozi nazivaju mikropojas. U tom pojasu širine 0,9mm koncentrisano je mnoštvo organskih tvari, neke od ovih tvari međusobno tvore elemente koji su rijetki u vodenim površinama poput fosfora, magnezijuma, potasijuma ili teških metala kao što su bakar, cink, kobalt i željezo. ''Gnojive'' kapi se uz pomoć vjetra dižu ka nebu, te se nakon određenog vremena u vidu kiše ponovo spuštaju na zemlju. Upravo u tim kapima različita sjemena i biljke na zemlji nalaze potrebne elemente za njihovo nicanje i rast. Ovu pojavu tretira slijedeći kur'anski ajet:

''Mi s neba spuštamo vodu kao blagoslov, i činimo da uz pomoć njenu, niču vrtovi i žito koje se žanje'' (Kaf: 9).

Elementi koji se s kišom spuštaju na zemlju (kalcijum, magnezijum i sl.) služe kao gnojivo biljnom svijetu. I teški metali koji se nalaze u aerosolima podstiču rast i produkciju biljaka.

Tako se i neplodno zemljište može snabdijeti svim esencijalnim elementima potrebnim za kontinuitet biljnog života zahvaljujući gnojivu koje sadrži kiša. Istim supstancama i na istom principu leži i život velikih šumskih predjela. Oko 150 miliona tona gnojivih materija svake godine se s kišama spusti na zemljinu površinu. Da nije tako, vegetacija na zemlji bila bi jako slaba a ekološka ravnoteža itekako poremećena.

Naravno, ovu nepobitnu istinu moderna nauka tek potvrđuje, dok ju je Allah dž.š. kroz kur'anske sure i ajete obznanio ljudima puno ranije.

S engleskog preveo i uredio Safet Pozder

Preuzeto sa islamcan.com