Mujezini Bošnjaci u Harem-i šerifu u Mekki

Autor: Haso Popara Septembar 03, 2015 0

Kod nas je malo poznato da mujezinsku službu u Herem-i šerifu u Mekki preko stotinu godina vrše alimi koji potječu iz porodice Bosnavi (koju treba razlikovati od porodice Bošnjak), čiji su daleki preci doselili iz Bosne. Porodica Bosnavi prisutna je u Mekki preko dvije stotine godina. Prema djelu Slike iz Mekke Mukerreme iz 14. stoljeća po Hidžri, koje je u dva sveska priredio i nedavno objavio Abdullah Muhammed Ebker, prve kuće porodice Bosnavi nalazile su se u mahali Hare Šamija. Kasnije se javljaju i u Hare el-Felek

Prvi nama poznati mujezin iz ove porodice bio je Abdullah Bosnavi, otac šejha Muhammeda Bosnavija, koji je umro 1345. (1926.) godine. U njegovoj biografiji stoji da je bio mujezin za vrijeme osmanske vlasti u Mekki i da se, pored mujezinske službe, bavio trgovinom. Budući da se za mujezinsku službu kaže da je to bila „služba i njegovih predaka“ (wa hiya mihna abaihi wa adždadihi), pouzdano se može tvrditi da su i njegov otac Abdullah i djed mu (čije nam ime nije poznato) bili mujezini u Harem-i šerifu.

 Abdullah ibn Muhammed Bosnavi

Poslije šejha Muhammeda Bosnavija mujezinsku dužnost u Harem-i šerifu obavljao je njegov sin Abdullah Bosnavi. Rođen je u mjesecu rebiu-l-ahiru 1329. ( aprilu 1911.) godine u mahali el-Felek u Mekki. U njegovom opisu stoji: „visoka rasta, crnomanjast, širokih očiju, oštra pogleda, nosi šal na glavi (kufiju), hidžaski turban, prsluk bijele boje, ćemer oko pojasa, povremeno štap koji obično nose starješine mahale, jake konstrukcije, sportskog izgleda, bijele brade i brkova.“ Kada mu je umro otac imao je 15 godina. Nakon očeve smrti brigu o njemu preuzeo je dajdža mu šejh Abdullah Salih Kataš, starješina Hare el-Bab. Kada je imao četiri godine, otac ga je upisao u mjesni mekteb za učenje Kur᾿ana napamet, a nakon toga u Mekteb šejha Abdulmu‘tija Nurije, koji je radio pod pokroviteljstvom Šerifa Husejna, tadašnjeg upravitelja Mekke. Poslije mekteba, završio je još šest razreda medrese el-Rakija pred muderrisima Sejjidom Hašimom Sebbakom i Muhammedom Hubejsom, ocem profesora Ismaila Hubejsa, pomoćnikom bivšeg generalnog direktora mekkanskog vodovoda poznatog pod imenom Ajn Zubejda.

Šejh Abdullah Bosnavi, po ugledu na svoga oca Muhammeda Bosnaviju, cio život proveo je u službi Ka‘be i Harem-i šerifa u Mekki. Iako je ezan počeo učiti od šesnaest godina, za mujezina Harem-i šerifa zvanično je postavljen 1347. (1928.) godine, dakle u osamnaestoj godini života. Tu službu obavljao je pune 52 godine. Budući da je imao neobično lijep i prodoran glas, pretežno je učio ezan i mujezinio petkom i za dva Bajrama. Priča se da se jednom prilikom, zbog jačine njegova glasa, pokvarila razglasna oprema u cijelom Harem-i šerifu i da su mu tehničari savjetovali da se što dalje odmakne od mikrofona. U šali su mu govorili da njemu ne treba mukebbir es-savt (pojačivač glasa) nego muhaffif es-savt (prigušivač glasa).

Pored mujezinske službe u Harem-i šerifu šejh Abdullah Bosnavi je od 1. zu-l-hidždžeta 1362. (29. novembra 1943.) godine pa sve do pred smrt bio i starješina mahale Šamija (umde el-hare). Starješina mahale (umde el-hare) u Mekki imao je sličnu ulogu kao domaćin u kući ili šejh u plemenu. On je morao biti jedan od najuglednijih stanovnika svoje mahale, prihvaćen od svih, iskusan u rješavanju socijalnih, ekonomskih, porodičnih, komšijskih i svih drugih problema i riješiti ih sporazumno i na obostrano zadovoljstvo stranaka, prije nego što budu proslijeđeni na sud. Šejh Abdullah Bosnavi radio je to tako vješto da je kod svih bio omiljen i poštovan do te mjere da su ga smatrali jednim od stubova društvenog života u Mekki. Umro je 1412. (1991.) godine.

 Hamza ibn Muhammed Bosnavi

Hamza ibn Muhammed Bosnavi je mlađi brat Abdullaha ibn Muhammeda Bosnavije. Rođen je u mahali Felek u Mekki 1338. (1920.) godine. U njegovom opisu stoji: „srednjeg rasta, širokih pleća, žutosmeđeg tena, kovrdžave kose, crnih očiju, debeljuckast, sportski građen jer se od djetinjstva bavi sportom, prefinjena tijela i čiste odjeće, uvijek lijepo namirisan, odiše dostojanstvom i stidom, nurli lica, uvijek vedar i nasmijan, višeženja, prava nosa, okrugla lica, simpatičan, voli šalu i dosjetke.“

 

Cijeli tekst u printanom izdanju Preporoda.

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija