Krenimo sa onim vidljivim, materijaliziranim, onim što oko zapaža na prvi pogled: Ako bi se izlazak i rad ovog lista promatrao s tehničke i konceptualne strane, to je novina koja od početka nema klasičnu redakcijsko-upravnu organizaciju, nije imala školovane novinare, profesionalnu opremu, tehnički DTP studio, distribucijsko-reklamni sektor, a njeno uređenje i pravljenje bilo je u neku ruku volonterski, često i samouki posao malog broja entuzijasta koji su ga održavali. Ipak u svojih hiljadu brojeva Preporod je objavio i zabilježio kolosalno važne stvari. Od reporterskih zapisa iz udaljenih mjesta, džematskih svečanosti i otvorenja novih džamija, priča o običnim ljudima vjernicima koji su u vremenu agresivnog ateizma nastojali očuvati posljednji plamičak svoje vjere i kulture, preko eseja, intervjua, kolumni i prikaza koji su u takvom društveno-političkom ambijentu značili direktan izazov totalitarnom sistemu.
Značaj Preporoda će se osjetiti tek poslije završetka recentne agresije na Bosnu i Hercegovinu kada će njegove reportaže, naprimjer, o nekim džematima i džamijama, ostati jedine sačuvane informacije o tim mjestima, objektima, a nekada i o njenim ljudima. U poratnom vremenu Preporod će, uz sva svoja navedena ograničenja, bilježiti sve dimenzije stradanja muslimana ovih krajeva, a posebice zatiranja njegovog vjerskog bića. Spaljena ognjišta i džamije, masovne grobnice i ekshumacije, dženaze koje sve više postaju kolektivni ukopi žrtava genocida – dobijaju sve više mjesta na njegovim stranicama, uporedo sa procesom traženja i otkrivanja žrtava.[1]
Prvi broj Preporoda izašao je iz štampe 14. redžeba, 1390. godine po Hidžri, odnosno 15. septembra, 1970. godine. List je izašao kao glasilo Udruženja ilmije za SR BiH. Cijena mu je bila 1 N.D. (novi dinar). Prvi broj je, zajedno sa prilogom "Tebi, mladiću, i tebi, djevojko" odštampan na 12 novinskih strana. Štampa je bila crno-bijeli otisak, sa dvobojnom (zelena) varijantom na naslovnoj i zadnjoj stranici. Na naslovnici prvog broja je slika Begove džamije sa Sahat-kulom. Prvi broj odštampan je u štampariji Oslobođenja. Tiraž mu je bio 10 hiljada primjeraka. Tiraž prvog broja lista prevezen je taksijem do redakcije gdje je raspoređivan, adresiran i slat na adrese tadašnjih odbora Islamske zajednice.[2]
Pored programskog uvodnika koji je objavljen na naslovnoj stranici, a kojeg potpisuje Preporodov osnivač i prvi glavni i odgovorni urednik Husein ef. Đozo, na drugoj stranici prvog broja zanimljiv je kratki redakcijski tekst upućen čitaocima lista:
"Poštovani čitaoče, Ovaj list je za tebe pravljen, on će biti tvoje ogledalo i tvoj svjetionik koji će ti pokazivati put nade i ljudske dobrote, koji će pokušati da ti pomogne u časovima klonuća, da te ohrabri u trenucima nemoći, da bude sa tobom i uz tebe kao tvoj bliski drug, tvoj prijatelj, tvoj roditelj. A da bi bio sve to i još mnogo, mnogo više, potrebno je i tvoje učešće u njemu, svaki tvoj predlog i tvoja sugestija biće nam od osobite koristi, jer naša je namjera da tebi ugodimo, da ga ti prihvatiš, jer ti si njegov sudija i njegov kreator. Napadaj nas, kudi nas, hvali nas, samo budi iskren i otvoren, kao što je iskrena i otvorena islamska misao, a mi smo tu da pokušamo ostvariti ono što ti zahtijevaš, što je tebi potrebno, da bi nam svima zajedno život postao humaniji, djelatnost kreativnija, smisao svrsishodniji. Pitaj nas sve što te interesuje, mi ćemo pokušati da ti odgovorimo! Predlaži nam sve što misliš da je zanimljivo i vrijedno, a mi ćemo se svojski potruditi da tvoje prijedloge usvojimo i realizujemo! Pročitaj list i podaj braći i sestrama da ga i one pročitaju! "Preporod" je list za sve vas, za vašu porodicu, za vaše dijete, za stare, za mlade – "Preporod" ne poznaje granice!"[3]
Bio je to poziv redakcije kojeg je napisao Aziz Kadribegović, također, jedan od ključnih osnivača lista i njegov kasniji dugogodišnji glavni urednik. Interesantan je podatak da je u početku rada Preporoda jedini stalno zaposleni u redakciji bio njegov tehnički urednik Ahmet Muminović.[4]
Do pokretanja Preporoda jedino glasilo koje je imala Islamska zajednica bio je Glasnik. Kao što je uostalom i jedina preostala institucija Bošnjaka (kao naroda kojem su dekretima oduzeti jezik i nacija) bila Islamska zajednica. Ovo stanje bošnjačkog naroda ili njegove skoro nepostojeće "kolektivne svijesti" veoma dobro oslikavaju riječi profesora Mehmedalije Hadžića, jednog od velikih pregalaca i izuzetno plodnog autora u Preporodu. "Kada se osvrnemo četrdeset godina unatrag, našu bosanskohercegovačku političku i društvenu dramu obilježavali su pojedinci, njih stotinjak, različitih gledanja i pripadanja, od slikara, pjesnika, romanopisaca, turkologa, teoretičara književnosti, islamologa, filozofa, emigranata, književnika, političkih aktivista, historičara književnosti, historičara, itd. Njihova zajednička sudbina je da su neprekidno mučeni dilemama o pripadanju, bili u neprestanim pravdanjima i krivicama, dodvoravanju sebi i drugima. Zapravo, bili su između priznanja i osporavanja, straha i nade," ističe profesor Hadžić.[5]
Razumjeti značaj pokretanja Preporoda nemoguće je bez osvrta na širi društveni kontekst, na politička kretanja u tih nekoliko godina prije pokretanja lista. Prema jednom mišljenju prof. dr. Hilme Neimarlije, "pokretanje Preporoda nije bilo [moguće] bez unutarnje veze sa svojevrsnom provalom duhovnih vrijednosti bošnjačkog naroda u umjetnosti, književnosti, nauci, filozofiji. "Prvo vrijeme Preporoda bilo je vrijeme "Derviša i smrti", "Modre rijeke", Bašeskijinog "Ljetopisa", grafika i slika Berbera, Hoze, Zaimovića, Tikveše, Isakovićevog "Biserja", Rizvićevog historijskog pregleda bošnjačke književnosti u austrougarskom periodu, Mujezinovićeve Islamske epigrafike, Smailagićeve "Klasične kulture islama", Šarčevićevih filozofskih ogleda o kulturama Zapada i Istoka. O tome se pisalo na stranicama Preporoda i dobrim dijelom zahvaljujući Preporodu ti moćni izrazi našeg duhovnog oslobađanja imali su odgovarajući prijem i odjek u našem narodu," ustvrdiće Neimarlija, jedan od kasnijih glavnih urednika Preporoda.[6]
Slična zapažanja o toj društvenoj klimi ima i Kadribegović. "Zamišljen prvenstveno kao staleški bilten, a iskoristivši neku vrstu društvenog otopljenja pod utjecajem zapadnih kretanja (studentski protesti u Parizu sa motom Budimo realni - zahtijevajmo nemoguće) ali i neke vrste buđenja domaće društvene svijesti i zamaha kulturnih dešavanja kod Bošnjaka (Selimović, Dizdrar, Sušić - u književnosti, Berber u slikarstvu, Šarčević - u filozofiji i dr.) te skorog dobivanja nacionalnosti (Muslimani sa velikim M) Preporod se na društvenoj sceni pojavio kao alternativa svoj dotadašnjoj strukturi socijalističkog (ili komunističkog) medijskog izražavanja," ističe u jednom od svojih uvodnika Kadribegović.[7] Treba dodati i to da se u periodu od 1968-1972. godine pojavljuju značajni autori i djela koji govore o muslimanskom nacionalnom pitanju: od Salima Ćerića sa djelom "Muslimani srpskohrvatskog jezika" (1968), preko knjige Atifa Purivatre "Nacionalni i politički razvitak Muslimana" (1969), do 1971. kada se pojavljuje "Behar – književnohistorijska monografija" dr. Muhsina Rizvića. Iste godine izlazi i knjiga "Od tradicije do identiteta". Muhameda Hadžijahića, a 1972. godine pojavljuje se i prvo izdanje "Biserja – pregleda muslimanske književnosti" Alije Isakovića.[8]
"Pojavljivanje lista Preporod u našoj društvenoj zbilji 1970-tih godina, nakon duge siromašne sezone i izdavaštvu u muslimana na ovim prostorima, proizvelo je na jednoj strani golemo oduševljenje dok je istovremeno kod pojedinaca u našoj Zajednici, a i šire, izazvalo neku vrstu začuđenosti i straha, do sumnjičenja i zavisti. Naš duhovni i intelektualni mentalitet kao i ukupni društveni kontekst bili su time zatečeni... Silni entuzijazam i bezgranična volja ljudi koji su radili na tom projektu nisu sami bili dovoljna garancija za uspjeh. Istina, osjećaj žeđi za vjerskim sadržajima koje je Preporod tada nudio bio je snažan tako da su se ljudi vrlo brzo snažno emotivno vezali za svoj omiljeni list," – ističe profesor Hadžić.[9] U ovom kontekstu Hadžić svjedoči o prikrivenoj angažiranost naših vodećih intelektualaca tog komunističkog vremena koji su pratili, ali i sarađivali sa ovim listom.[10] Preporod je bio pomoć imamima da šire znanje i poglede u vrijeme kada je bilo teško i doći do vjerske literature i informacija. To je zapravo prva novina koja je ulazila u kuće ruralnog područja i to mnogo prije nego što su u njih dospjele neke druge, često one dnevnog karaktera. U mnogim tim kućama, pa ako hoćemo i mjestima, navika za čitanjem novina krenula je upravo sa Preporodom.[11]
Prema tadašnjim striktnim komunističkim regulama Preporod se mogao distribuirati samo i isključivo u džamijama i džamijskim haremima. "Dešavalo se, čak, da prenošenje preko ulice kod Begove džamije bude sankcionirano! A sve to pod obaveznim budnim okom dežurnih političkih i policijskih kerbera, koji će svako pomjeranje van, po njima, zadatih ideoloških okvira rigorozno kažnjavati," svjedoči o prvim godinama izlaska lista Kadribegović.[12]
Kao što je bilo rezultat okupljanja oko Husein ef. Đoze, uz pokretanje Preporoda uspostavilo se niz drugih vjerskih i kulturno-društvenih aktivnosti, poput predavanja, takmičenja, debata, zajedničkih obilazaka džemata i džamija, druženja omladine, mevluda, organiziranje iftara u Gazi Husrev-begovoj medresi itd. Halka u Carevoj džamiji, ističu sudionici pokretanja Preporoda koju je organizirala grupa Đozinih studenata prije 1970. godine, i još neki dobri ljudi koji su se brinuli za stanje muslimanskog duha i unaprijeđenje života muslimana na ovim prostorima - iz njihovog golemog entuzijazma rodila se ideja o pokretanju lista gdje bi mogli djelovati mnogo šire i djelotvornije. Pa i samo ime lista Preporod govori dovoljno o karakteru ideje vodilje tih ljudi. Interesantno je upratiti i etimologiju imena. Naime, kako to ističe jedan od dugogodišnjih aktivnih saradnika Preporoda, Enver Alić "od Sarajevskog cvjetnika (Mehmeda Šakira Kurtćehajića) gotovo svi nazivi budućih listova u Bošnjaka nose želju za bošnjačkim buđenjem i prepuni su te simbolike: Ogledalo, Behar, Muallim, Tarik, Biser, Novi Behar, Glasnik, Hidaja, Hikjmet... Preporod."[13]
Ta progresivna misao vodilja jako je primjetna kako u prvom Đozinom uvodniku, tako i u njegovim kasnijim tekstovima. "Mi smo duboko svjesni neophdohne činjenice da od pravilne orijentacije snaga koje nose ovaj proces, koje ga pokreću i usmjeravaju zavisi opstanak i bolja budućnost Islama i Muslimana u ovim krajevima. Ne može nam biti svejedno kakve snage u njemu sudjeluju, kako se vjernik-musliman u njemu postavlja i ponaša, da li ga konzervativne, reakcionarne i preživjele snage mogu dezorijentisati, omesti i zadržati u pasivnoj promatračkoj poziciji, da li je aktivan i kao kreativni stvaralački faktor potpuno angažiran u svim zbivanjima našega društva, i da li ga varljivi i lažni oblici savremenosti mogu zavarati i isto tako, dezorijentisati, odroditi i otuđiti, " ističe Đozo koji, u mjeri u kojoj se to tada moglo, ne izostavlja napomenuti ključni nacionalni uspjeh kojeg su Bošnjaci tih godina dobili, a on je iako nakaradan, ipak bio pomak na putu ka nacionalnoj samobitnosti. Tako Đozo napominje da je jednako važan "proces prerastanja iz malog u veliko M, naime proces izlaženja iz okvira uskog i zatvorenog vida vjerskog postojanja." Novi status Muslimana, po Đozi je predstavljao "vanredno krupan događaj koji otvara velike perspektive i mogućnosti za svestran razvoj, ali, istovremeno, nameće vrlo ozbiljne obaveze i odgovornosti."[14]
"Preporod će se u ovom pogledu boriti svom snagom za princip pune otvorenosti prema svim ljudima, za princip izlaženja iz uskih i zatvorenih vjerskih, nacionalnih i ideoloških okvira. Boriće se za podršku humanizaciji međuljudskih odnosa, za odnos čovjeka prema čovjeku, za međusobno povezivanje, na osnovu ponašanja, držanja i načina odnošenja prema čovjeku i društvu, a ne na osnovu užih opredijeljenosti i pripadnosti. Čovjek je prije svega čovjek, pa tek onda Musliman, Srbin ili Hrvat, vjernik, ateist itd. Najbitnije u svemu tome kakav je ko kao čovjek - pisao je u svom prvom, programskom uvodniku, glavni urednik Husein ef. Đozo. On završava konstatacijom da će "oživljavanje moralno-etičkih vrijednosti i jačanje duhovne komponente biti vrlo važna briga Preporoda, koji će pomoći vjerskom službeniku da u borbi za moralni lik čovjeka, za oplemenjivanje njegove duše, za formiranje zdrave i pozitivno orijentisane ličnosti, dade svoj doprinos."[15]
I Glasnik, a potom i Preporod, kao mediji Islamske zajednice prate puls vremena i maksimalno koriste taj znatno ograničeni prostor. Jer, šta je bila alternativa, i je li uopće postojala? O svijesti i odgovornosti da se učini koliko je moguće u datim okolnostima, a historija će kasnije pokazati da je to bila izuzetno ispravna orijentacija, permanentno je ukazivao Husein ef. Đozo.
Već nakon jedne godine svog izlaženja Preporod biva od strane Republičke komisije za vjerska pitanja prozvan za "nacionalističke i šovinističke tendencije."[16] Tadašnji predsjednik Komisije Novak Anđelić uputio je kritiku Naimu Hadžiabdiću, predsjedniku Starješinstva IVZ. Na ove optužbe odgovorio je urednik Đozo, 1. septembra, 1972. godine u uvodniku "Jesmo li to zaslužili?!" riječima kako se Preporod svim svojim snagama borio protiv šovinizma i nacionalizma, a za međusobnu ljubav, razumijevanje i slogu. "Neće nas to nimalo obeshrabriti. Preporod će se i dalje najsnažnije zalagati za jačanje humanih međuljudskih odnosa..."- odgovorio je Đozo u 24. broju lista.[17]
Poslije tog prvog napada, već sa izlaskom svečanog 25. broja Preporoda, kojim je obilježena godišnjica lista, primjetan je još "jači" i redizajnirani Preporod. Od ovog broja list izlazi sa prepoznatljivim logom-imenom iscrtanim cvijetno-arabesknim fontom autora Ahmeta Muminovića, a ispod naziva lista u arapskom kaligrafskom sulus pismu ispisan je kur'anski ajet koji će ostati moto Preporoda: "Bog neće izmijeniti situaciju jednog naroda, sve dok taj narod ne izmijeni sebe."[18] Preporod je tada prvi put odštampan na čitave 24 novinske stranice! U slijedećem, 26. broju, na 7. strani (1. oktobar, 1971.) objavljen je tekst nepotpisanog autora pod naslovom "Odgajamo li muslimane ili poltrone?" Danas se zna da je taj autor bio rahmetli Alija Izetbegović, kasniji prvi predsjednik nezavisne Republike Bosne i Hercegovine.[19]
Očigledno je da su ovim i ovakvim tekstovima i potezima redakcija i saradnici prekoračili zadate okvire, tako da je prvi sastav redakcije raspušten. Sredinom 1972. godine Kadribegović napušta redakciju, a kasnije se sa mjesta glavnog urednika povlači i Đozo. Za glavnog urednika biva imenovan tadašnji tuzlanski muftija Husein ef. Mujić. On je ostao urednik od 1. jula 1972. do 15. juna, 1975. Sve važnije poslove oko prikupljanja tekstova i njihove pripreme za odobrenje urednika Mujića obavljao je profesor Mehmedalija Hadžić.[20] Nakon Mujića na mjesto glavnog urednika je došao dr. Jusuf Ramić od 1. septembra, 1975. do 15. decembra, 1976. Husein ef. Đozo ponovno uređuje Preporod od 1. januara, 1977. do 1. aprila, 1977. godine, nakon čega ostaje odgovorni urednik lista, dok na mjesto glavnog urednika dolazi Hilmo Neimarlija koji na čelu redakcije ostaje do 15. novembra, 1979. godine.
O kako "ograničenom prostoru" djelovanja se radi u ovom periodu možda ponajbolje ilustrira objavljivanje intervjua sa jednim od najpoznatijih bh književnika Mehmedom Mešom Selimovićem. Naime, u drugoj godini izlaženja Preporod je objavio intervju sa Selimovićem koji je bio deklarirani komunista i ateista. Ipak, intervju je nosio pomalo "islamiziran" naslov: "Moja filozofija je iz ovog tla, iz moga muslimanskog korijena".[21]
Interesantno je primijetiti da je Selimovićev intervju tada apsolutno prešućen u našoj javnosti. Javni govor jednog tako istaknutog pisca, ponosnog komuniste, čija se i fotografija pojavljuje u "džamijskom listu" bio je šok. Sama pojava u vjerskom listu, bez obzira šta je rekao, a kazao je značajne stvari, bila je potencijalno kompromitirajuća. Jer, kako to primjećuju Kadribegović i Neimarlija, Selimovićevi romani "Derviš i smrt" i "Tvrđava" su bili jarko umjetničko svjedočanstvo o islamu i muslimanima na ovom tlu. Kad smo kod književnosti i jezika, ovdje nećemo izostaviti ni taj jezički specifikum kojeg u ovdašnji javni diskurs svojom pojavom unosi Preporod. List uvodi i novu terminologiju, transkripciju i autentičnije prijevode nekih ključnih islamskih pojmova i ideja.
Režimske pritiske Preporod podnosi opredjeljenjem za pitanja i teme koji su bili značajni za muslimane i razumijevanje njihovog vlastitog bića. U ovom periodu se može primijetiti i pojava tekstova koji tematiziraju šire teme iz islamskog svijeta poput tekstova o proponentima panislamskog pokreta (Afganija, Abduhu, Rida). Već od decembra, 1970. godine Preporod u nastavcima donosi prijevode Sejjida Kutba, a u svojoj prvoj godini izlaženja pojavljuju se i prijevodi Muhammeda Hamidullaha, kao i popularnog egipatskog autora Mustafe Mahmuda. Tu su i tekstovi koji tematiziraju islamske civilizacijske tokove i njihovo susretanje sa zapadnim, poput prijevoda francuskog autora Rože Garodija, te domaćeg istaknutog autora Nerkeza Smailagića. Sve su prisutniji tekstovi koji ukazuju na problematiku nepismenosti u tadašnjem društvu i zalaganje za obrazovanje i ispravljanje krivih slika o islamu. Krajem 1979. godine, nakon što je Preporod oštro reagirao na objavljivanje "Parergona" Derviša Sušića, smijenjena je tadašnja redakcija. Jedan od ključnih aktera tadašnjeg odgovora Sušiću bio je prof. dr. Hilmo Neimarlija koji se izravno suočio sa tadašnjim najjačim komunističkim medijskim sistemom – redakcijom Oslobođenja.
Odlukom Glavnog odbora Udruženja ilmijje, koje je bilo njegov osnivač, Preporod je dat Starješinstvu IVZ BiH, Hrvatske i Slovenije. Formirana je nova redakcija na čijem je čelu bio dr. Ahmed Smajlović. Tako je završena prva faza u životu Preporoda koja je trajala od septembra 1970. do decembra 1979. U tom periodu izašlo je ukupno 222 broja lista.[22] "Faze koje je Preporod prošao na svom putu, pa i ova sadašnja, te svojevrsne njegove "mijene" su, ustvari, promjene našeg stanja ili stanja našeg duha. To su naše istinske slike koje pokazujemo. Ništa se u tim promjenama nije dešavalo bez nas, bez naših pristanaka, čak ni bez našeg izbora. Kroz čitanje i razaznavanje sudbine Preporoda možemo čitati našu sudbinu, i kao bosanskih muslimana, i kao Bošnjaka i kao Bosanaca. Pojedinačnu i kolektivnu, naravno," ističe profesor Mehmedalija Hadžić.[23] Dr. Ahmed Smajlović je uređivao Preporod od 1. decembra, 1979. do 15. februara, 1981. godine, a nakon toga za glavnog urednika je imenovan Merzuk Vejzagić koji je list uređivao do 15. septembra, 1985.[24]
U ovom razdoblju desio se tzv. Sarajevski proces 1983. godine u kojem se za verbalni delikt sudilo grupi bošnjačkih intelektualaca od kojih je jedan dio suradnički bio angažiran i u Preporodu. Razumljivo je da Preporod svojim tekstovima nije tretirao ovaj proces, jer bi to zasigurno onemogućilo njegovo daljnje normalno izlaženje, a samim osumnjičenima i kasnije osuđenima to uopće ne bi pomoglo. Kako je to jedino moguće bilo, u slučaju kada je domaća scena opterećena pritiscima, Preporod se okrenuo promociji univerzalnih vrijednosti islama.[25]
Od 1. oktobra, 1985. godine Preporod je uređivao Salih Smajlović i list vodio do 15. juna, 1989. godine kada za glavnog urednika biva postavljen Rešid Bilalić. Njegov zamjenik je bio Džemaludin Latić. Tada se u Preporod, što aktivno, što suradnički, vraćaju neki raniji članovi redakcije uz, dakako, osvježenje mlađim kadrovima. Tadašnju redakciju lista čine: Mensur Brdar, Nusret Čančar, Mehmedalija Hadžić, Hadžem Hajdarević i Aziz Kadribegović. Preporod sve više tretira pitanja i teme koje se nameću u periodu pred nadolazeće prve demokratske promjene na području bivše Jugoslavije. Primjetno je to i po "Rezoluciji muslimanskih intelektualaca" koju objavljuje Preporod u januaru, 1991. godine, a povodom pokušaja isključivanja Muslimana kao ravnopravnih sudionika u razgovorima o budućnosti Jugoslavije. U toj deklaraciji se ističe zasebnost i suverenost Muslimana kao što se naglašava da i oni imaju slične "nacionalne potrebe".[26]
U tom periodu se događaju ponovno turbulencije unutar Islamske zajednice, a sa promjenama na čelu Zajednice obično su se dešavale i promjene urednika i članova redakcije. U februaru, 1991. godine se održavaju izbori u Islamskoj zajednici, a unutar Islamske zajednice su sve izraženiji koncepcijski sukobi oko Ustava IZ i oko "pokreta imama" koji su primjetni i u sadržaju, tekstovima i reagiranjima objavljenim u Preporodu.[27] Od 15. marta 1991. godine, sa izborom novog reisu-l-uleme Jakuba Selimoskog, došlo je do promjene i u Preporodu. Za glavnog urednika imenovan je Orhan Bajraktarević, prethodna redakcija je istupila i osnovala Muslimanski glas koji će se, kasnije, u ratnom vremenu zbog komunikacijskih problema transformirati u Ljiljan.
Već su vidne prijetnje ratom Bosni i Hercegovini. Sve su učestalije informacije o stradanjima muslimana vojnika JNA na ratištima u Hrvatskoj, apeli vjerskih vođa na zaustavljanju nasilja, a jedan od incidenata koji se tada desio, a koji je bio važan i znakovit za Islamsku zajednicu bilo je hapšenje reisu-l-uleme Selimoskog i 44 visoka funkcionera IZ u Đakovici, 27. septembra, 1991. godine, od strane srbijanske milicije – tekstovi i sadržaj Preporoda u tom periodu, pa do izbijanja agresije u proljeće 1992. godine, sve više obiluju informacijama o napadima na džamije i iseljavanjima muslimanskog stanovništva iz istočne Hercegovine.[28]
Preporod intenzivno prati proces referenduma o nezavisnosti Bosne i Hercegovine. Sa aprilom i početkom agresije na Bosnu i Hercegovinu i redakcija Preporoda ulazi u ratno stanje slabo pripremljena kao uostalom čitava domovina. Žestina agresije i nedostatak osnovnih uslova i sredstava za rad osjećaju se i na izgledu i sadržaju lista koji izlazi u gotovo nemogućim uvjetima agresije i blokade Sarajeva. Preporodovi tekstovi sve više postaju patriotski i tematika je prilagođena ratnim uvjetima. Izlaženje lista prelazi sa petnaestodnevnog na mjesečno. U izdanjima iz tog perioda sve su duži spiskovi ubijenih, a informacije o ubijanjima imama, te bestijalnom rušenju džamija i vjerskih objekata prate apeli i pozivi međunarodnim instancama. Zbog prekida u komunikacijama Preporod nije mogao izlaziti iz opkoljenog Sarajeva, tako da u maju 1992. godine u Zenici biva pokrenuta izmještena redakcija na čelu sa dr. Nusretom Isanovićem koja je u polumjesečnim (a nekada zbog nedostatka papira i mjesečnim) intervalima izdavala izdanje Preporoda za slobodne teritorije do kojih je list mogao doći.[29]
Sličan poduhvat se desio i u Bihaću gdje je pokrenuta ratna verzija Preporoda koji je pokrivao slobodno područje Bosanske krajine, dijelomice je nalikovao izvornom listu, ali je više bio lokalni ratni list sa mješavinom patriotskih i vjerskih tema. Orhan Bajraktarević će ostati urednik do 31. jula, 1992. godine, a od narednog broja 1. avgusta, 1992. do 31. jula, 1993. godine list je uređivao dr. Ismet Kasumović. U ovom periodu će se desiti i Obnoviteljski sabor IZ i izbor naibu reisa dr. Mustafe Cerića. Od 1. avgusta, 1993. godine za glavnog i odgovornog urednika lista imenovan je Aziz Kadribegović koji će za kormilom ovog lista ostati i najduže u njegovih 43 godine postojanja, nekoliko mjeseci manje od 20 godina do penzionisanja 1. aprila, 2013. godine. U periodu rata i nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma Preporod će pratiti povratak izbjeglica i obnovu domovine, ali i zbrajanje poginulih, ukop žrtava i sumiranje šteta od agresije.
Preporod će sadržinski biti sve ispunjeniji izvještajima sa kolektivnih dženaza žrtvama genocida u Srebrenici, Prijedoru, Bratuncu, Han Pijesku i drugim velikim stratištima Bošnjaka na području Bosne i Hercegovine. Također, u postratnom periodu Preporod će donositi potresna svjedočenja o razmjerama ratnih uništavanja i ubijanja. Tako će, naprimjer, Preporod donijeti ekskluzivne priče o dvije najveće pojedinačne žrtve protekle agresije majkama Naziji Beganović (iz Đulića kod Zvornika) i Havi Tatarević (iz Zecova kod Prijedora) kojima su četnički zlotvori ubili muževe i po šest sinova.[30]
Sa okončanjem agresije na BiH i sve proširenijom i organiziranijom bošnjačkom dijasporom, Preporod će donositi reportaže o našim ljudima koji su nove domove našli od Australije do Amerike. Tako će u Preporodu sve veći prostor dobijati reportaže o džematima u Austriji, Njemačkoj, Holandiji, Velikoj Britaniji, Švedskoj, Norveškoj, Danskoj, Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi i dr. U poslijeratnom periodu Preporod će sve intenzivnije pratiti i razvoj Islamske zajednice u Sandžaku, posebice će pažnju posvetiti atacima srbijanskog režima na autonomiju Islamske zajednice u Srbiji, dešavanja u južnom i sjevernom dijelu Sandžaka, potom šira pitanja vezana za muslimane u Srbiji, Crnoj Gori, u Hrvatskoj i Sloveniji. Značajnu pažnju list će posvetiti velikim razvojnim projektima u Hrvatskoj i Sloveniji, prateći projekte izgradnje džamija u Rijeci i Ljubljani. Preporod će sa posebnom pažnjom pratiti situaciju na Kosovu, a donosiće i ekskluzivne priče o životu bošnjačke populacije u ovoj najnovijoj balkanskoj samostalnoj državi.
Kada je posrijedi tematiziranje djelovanja i uloge Islamske zajednice Preporod, po mišljenju akademika Enesa Karića, jednog od najredovnijih i najaktivnijih njegovih saradnika, ima dva veoma jasna perioda. "Od 1970. do 1990. godine Preporod je na mnogim stranicama imao opozicione stavove, ili pak veoma uočljive kritičke stavove, kako prema tadašnjoj socijalističkoj državi, tako i prema Islamskoj zajednici... Od 1993. godine, između ostalog i usljed promijenjenih državnih i društvenih okolnosti Preporod postaje sve više "pozicija"," ističe Karić osvrćući se na sadržaj Preporoda i njegov kritički diskurs koji se, po Kariću, "uglavnom usmjerava, često polemički, prema kritičarima Islamske zajednice iz politike, medija i javnog života općenito."[31]
Za razliku od Preporodovog dugogodišnjeg saradnika Karića, koji je ove opservacije iznio na svečanom skupu povodom 40. godišnjice lista, tadašnji reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić je imao primjetno drugačiji stav o ulozi i kretanju Preporoda. Cerić je put i razvoj Preporoda sagledavao kao put izlaska iz "podaničkog kruga" – jednog od četiri ciklična kruga kretanja islamske povijesti. "Čini mi se da, upravo zahvaljujući Preporodu, možemo kazati da smo se oslobodili podaništva i da smo sada u velikom zamahu "samootkrivanja", odnosno, "samoosvješćivanja" u smislu da sve više uviđamo vrijednosti vlastitog duhovnog, intelektualnog, kulturnog i nacionalnog bića, što nas čini samosvjesnijim i samoodrživim u kontekstu velike obitelji evropskih vjera, kultura i nacija," naglasio je Cerić u obraćanju na Preporodovom jubileju.[32]
U periodu nakon 2001. godine u Preporodu će se sve više tematizirati problem globalne percepcije islama u sklopu opće slike nastale nakon terorističkih napada na New York i Washington. U tom pogledu će ovaj list tematizirati prisustvo i integraciju muslimana u zapadnim društvima. U posljednjih desetak godina Preporod je donio ekskluzivne intervjue sa svim važnijim vodećim muslimanskim misliocima današnjice, kao i sa autorima nemuslimanima koji se bave proučavanjem islama i muslimana na Zapadu. Zahvaljujući razumijevanju vrha Islamske zajednice Preporod će biti u prilici da donosi reportaže o muslimanskim zajednicama iz različitih muslimanskih zemalja i društava od daleke Indonezije i Malezije do Saudijske Arabije, Irana, Katara, Kuvajta, Libije, Turske, Egipta, Sudana i Palestine i dr. Danas ovaj list dolazi praktički u svaki bošnjački džemat na zemaljskoj kugli. "On kao neka vrsta sudbine prati svakog našeg čovjeka, čak i onoga koji toga nije svjestan, dovoljan je indikator za registraciju određenog stanja i našeg (i njegovog) prepoznavanja," istaći će Kadribegović na jubilarnoj svečanosti 15. septembra, 2010. godine kada je u atriju Fakulteta islamskih nauka obilježena 40. godišnjica od pokretanja Preporoda.
Preporod je nakon okončanja rata i agresije sve prisutniji u našoj javnosti. Za razliku od ranije ograničenosti na prostor džamijski prostor i dvorište, u poslijeratnom periodu Preporod se može kupiti na kioscima. O njegovom intenzivnijem izlasku na javnu scenu ponajviše svjedoče polemike koje su se sa Preporodom i oko Preporoda vodile. A, o tome šta je Preporod značio za našu javnu scenu poslužiće nam riječi dugogodišnjeg novinara i publiciste Šefke Hodžića. "U kojoj god sam redakciji radio (Večernje novine, Oslobođenje, Svijet, Radio Sarajevo, publikacije Matice iseljenika BiH – Naš svijet, Almanah) čekali smo izlazak novog broja Preporoda da vidimo koje tekstove da preuzmemo za naše listove. Često sam i ja dobijao redakcijske zadatke da odabiram tekstove iz Preporoda... Preporod mi je bio jedan od glavnih orijentira šta se događa u Islamskoj zajednici," ističe novinar Hodžić.[33]
U post-ratnom periodu, dakle, od 1995. godine Preporod se i u tehničkom smislu sve više uspravljao. Tako je od početnih 32 stranice štampanja u crno-bijeloj tehnici postepeno uvođen vlastiti tehnički DTP dizajn i priprema, dodatni broj stranica u koloru, kao i sve veći broj reklamnih stranica na kojima se pored obavijesti o vjerskim svečanostima sve više reklamiraju firme koje imaju interes da svoju marketinšku ponudu upute do vjerničke populacije. Sa oko 32 stranice početkom 2000. godine može se pratiti sve veći broj stranica na kojima se novina štampa, sa sve prisutnijim kolor stranicama. Brojka se potom penje na 42, pa onda na 56 stranica da bi se od 2006. godine skoro ustabililo štampanje Preporoda na 64 novinske stranice. Treba također napomenuti da je svo ovo vrijeme cijena lista u poslijeratnom periodu ostala nepromijenjena – 1 konvertibilna marka. Za stabilnu cijenu i općenito za finansijsku stabilnost lista u ovom periodu veliku ulogu je, pored reisu-l-uleme Cerića, odigrao tadašnji generalni sekretar Rijaseta rah. Muhamed ef. Salkić. Od 1. marta, 2008. godine Preprood uvodi full-color štampu na 64 stranice, a redakcija postaje sve opremljenija najsavremenijom opremom. U periodu koji je slijedio sve češće je Preporod, zbog obimnosti informacija i priloga, morao biti štampan na 80 stranica. Hiljaditi broj Preporoda je odštampan 15. jula, 2013. godine također na 80 stranica i u full-coloru.
Tehnički, dizajnerski segment se ne smije zanemariti, jer i on ukazuje na razvoj ovog lista koji je prije 43 godine u svojoj prvoj godini izlaženja štampan na tek 12 novinskih strana sa tek pokojom fotografijom. Također, danas Preporod ima i iznimno posjećen web-portal, te Facebook stranicu, na kojima se djelomično ili potpuno objavljuju neki njegovi sadržaji. Pored toga čitaoci putem interneta mogu obaviti plaćanje pretplate ili uputiti pisma i upite redakciji. Redakcija lista danas djeluje u prostorima nove zgrade Gazi Husrev-begove biblioteke i ima deset redovno uposlenih radnika.[34] Tiraž lista je stabilan, a već dugi niz godina Preporod drži drugo mjesto po tiražu u Bosni i Hercegovini. Do danas je Preporod odštampan u milionima primjeraka, a kuriozitet ovog lista jeste da ima više od 3 hiljade saradnika. Dakako, gotovo je nemoguće baviti se bilo kakvim istraživanjem savremene islamske misli ili ličnosti bez konsultiranja Preporoda kao primarnog izvora koji se danas citira u svim važnijim naučnim radovima i publikacijama. Na prijedlog reisu-l-uleme Husein-ef. Kavazovića Rijaset je za novog glavnog urednika od 1. aprila, 2013. godine imenovao mr. Mehu Šljivu. Trenutni urednik, od 2015. godine, je dr. Ekrem Tucaković
Tekst u povodu obilježavanja izlaska 1000. broja Preporoda 2013. godine
[1] Vidi: Muhamed Velić i Abdulgafar Velić, "Uloga i značaj Preporoda, islamskih informativnih novina u četrdesetogodišnjem kontinuiranom djelovanju," Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010. godine, str. 16.
[2] Prema svjedočenju Aziza Kadribegovića, urednika Preporoda od 1993-2013, (Aziz Kadribegović, 1. novembar, 2013; autorov razgovor).
[3] Tekst je nepotpisan, redakcijski. "Poštovani čitaoče", Preporod, I/1, 15. septembar, 1970., str. 2. Saznali smo da je Aziz Kadribegović autor ovog redakcijskog uputstva. (Aziz Kadribegović, 1. novembar, 2013; autorov razgovor).
[4] (Ahmet Muminović, 20. novembar, 2013., autorov razgovor)
[5] Salih Smajlović, "Intervju sa Mehmedalijom ef. Hadžićem, dugogodišnjim novinarom Preporoda," Preporod, 17/931, 1. septembar, 2010. godine, str. 46-47.
[6] Aziz Kadribegović, uvodnik "Preporodovih 30 godina", Preporod, 18/691, 15. septembar, 2000., str. 5.
[7] Aziz Kadribegović, uvodnik "Preporodovih 40 godina", Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 7.
[8] Dželaludin Hodžić, "Uloga islamskih informativnih novina Preporod u afirmaciji kulturnog identiteta Bošnjaka," Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 20.
[9] Salih Smajlović, "Intervju sa Mehmedalijom ef. Hadžićem, dugogodišnjim novinarom Preporoda," Preporod, 17/931, 1. septembar, 2010., str. 46-47.
[10] (Mehmedalija Hadžić, 18. novembar, 2013., autorov razgovor)
[11] Edin Memić, "Preporodovih četrdeset", Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 54.
[12] (Aziz Kadribegović, 1. novembar, 2013; autorov razgovor). Vidi također: Aziz Kadribegović, uvodnik "Prepodovih 40 godina", Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 7.
[13] Enver Alić, "Četiri decenije gnijezda vjerodostojne misli," Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 26.
[14] Husein ef. Đozo, "Riječ glavnog urednika," Preporod, 1/1, 15. septembar, 1970., str. 1.
[15] Ibid.
[16] Tekstovi "Protiv pokušaja zloupotrebe vjere" i "Tendencije u 'Preporodu'", kao i "Islamska zajednica radi zakonito", objavljeni su u dnevnim listovima, u sarajevskom Oslobođenju i beogradskoj Politici, istog dana, u utorak, 24. avgusta, 1971. godine.
[17] Husein ef. Đozo, "Iz pera urednika: Jesmo li to zaslužili?!", Preporod, 2/24, 1. septembar, 1971. str. 1.
[18] (Ahmet Muminović, 20. novembar, 2013., autorov razgovor)
[19] Vidi: [Alija Izetbegović] "Kakve muslimane odgajamo: Odgajamo li muslimane ili poltrone", Preporod, 2/26, 1. oktobar, 1971. str. 7.
[20] (Mehmedalija Hadžić, 18. novembar, 2013., autorov razgovor)
[21] Intervju Mehmeda Meše Selimovića, "Moja filozofija je iz ovog tla, iz moga muslimanskog korijena," Preporod, 3/ 38, 1. april, 1972. str. 9.
[22] Vidi redakcijski tekst: "Tristoti broj 'Preporoda'", Islamska misao, V/50, februar, 1983., str 6.
[23] Salih Smajlović, "Intervju sa Mehmedalijom ef. Hadžićem, dugogodišnjim novinarom Preporoda," Preporod, 17/931, 1. septembar, 2010., str. 46-47.
[24] Detaljan spisak saradnika i glavnih i odgovornih urednika, kao i vremenska razdoblja u kojima su uređivali list, objavljeni su povodom jubileja 30 i 40 godina Preporoda. Vidi: Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 3-5.
[25] Dželaludin Hodžić, "Uloga islamskih informativnih novina Preporod u afirmaciji kulturnog identiteta Bošnjaka," Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 20.
[26] Vidi: "Rezolucija muslimanskih intelektualaca", Preporod, 3/490, 30. januar, 1991. godine, str. 18. Rezolucija je datirana 3. januara, 1991. sa mjestom Sarajevom, a urednički komentar uz rezoluciju potpisao je inicijalima Dž. L. odn. Džemaludin Latić. "Donosimo integralni tekst rezolucije koju su do konferencije za štampu na kojoj je obznanjena, potpisala 84 intelektualca. Žalimo što u završnici teksta, kao legalni predstavnik ovog naroda, nije spomenuta i Islamska zajednica. Drago nam je što je Rezolucija podržana od strane muslimana diljem naše zemlje." stoji u egidi kratki komentar Latića.
[27] Vidljivo je to u sadržaju Preporoda 5/492 od 1. marta, 1991. godine. U ovom broju objavjeno je otvoreno pismo Salihu ef. Čolakoviću, predsjedniku Mešihata IZ-e BiH kojeg je potpisao Zijad Ljevaković (str. 2 i 15). Također u rubrici "naš komentar" potpisan kao H.H. (Hadžem Hajdarević) objavljen je tekst "U kakvoj atmosferi biramo reisu-ul-ulemu", str. 2. Već od narednog broja koji je izašao 15. marta, promijenjena je redakcija lista, a kao "privremena redakcija" navodi se: Glavni urednik Orhan Bajraktarević, odgovorni urednik Salih Smajlović, zatim Abdulah Čelebić, Aćif Skenderović i Ahmed Mehmedović.
[28] Vidi: Asim Gruhonjić, "Zašto je hapšen reisu-l-ulema", Preporod, 19/506, 1. oktobar, 1991., str. 1. U istom broju na naslovnici su objavljena i reagiranja predsjednika Vrhovnog sabora Mustafe Pličanića i predsjednika Mešihata IZ u BiH Salih-ef. Čolakovića.
[29] (dr. Nusret Isanović, 20. novembar, 2013., autorov razgovor)
[30] Priče o Naziji Beganović i Havi Tatarević objavio je Salih Smajlović, dugogodišnji novinar i urednik Preporoda, 2007. godine. Tako je u januaru iste godine, u povodu nastupajuće 1428. hidžretske godine, u anketi Preporodovog web-portala za "Preporodovu ličnost 1427. hidžretske godine" izabrana Nazija Beganović iz Đulića kod Zvronika, majka šestorice šehida i supruga šehida. Ovim povodom Naziji Beganović je Bosna Bank International uručila novčanu pomoć za dovršetak obnove kuće u Đulićima. Vidi: M. Kovač, "Nazija Beganović – Preporodova ličnost 1427. H.G.", Preporod, 3/845, 1. februar, 2007., str. 28-29.
[31] Vidi: Enes Karić, "Preporod – Svjedok, arhiva i vremeplov naše novije povijesti," Preporod, 19/933, 1. oktobar, 2010., str. 32-33.
[32] Vidi: Mustafa Cerić, "Riječ reisu-l-uleme – Novina prepoznatljiva po informaciji ali i islamskoj misli i islamskom moralu", Preporod, 19/933, 1. oktobar, 2010., str. 33-34.
[33] Vidi: Šefko Hodžić, "List koga smo čekali", Preporod, 18/932, 15. septembar, 2010., str. 57.
[34] Zvanični izdavač Preporoda je: Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Glavni i odgovorni urednik je Meho Šljivo, a redakciju čine: Ajša Hafizović, Bajro Perva, Selman Selhanović, Mirnes Kovač i Elvedin Subašić. Za marketing je zadužen Hasan Mujić, a sekretar redakcije je Fikret Ismić. Lektor je Fatima Alihodžić, a tehnički urednik Safer Muminović. Adresa redakcije je: Gazi Husrev-begova 56a, Sarajevo.
