S ciljem zaštite pravne istine, zaustavljanja prakse negiranja Genocida u Srebrenici nad Bošnjacima i glorifikacije njihovih izvršilaca, Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je 13. maja na vanrednoj sjednici u Sarajevu Rezoluciju kojom poziva zastupnike i delegate u oba doma Parlamentarne skupštine BiH da donesu zakon o zabrani negiranja Genocida, Holokausta i drugih zločina, te poziva i ostala parlamentarna tijela na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou da donesu rezolucije kojima će potvrditi opredjeljenje za poštivanje presuda suda Ujedinjenih naroda, rezolucija UN i Evropskog parlamenta.

U preambuli Rezolucije Predstavničkog doma Parlamenta FBiH se navodi da se usvaja uzimajući u obzir zahtjev 12 udruženja žrtava temeljen na pravosnažnim presudama Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (ICTY), Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove (MICT), rezolucija Evropskog parlamenta o Srebrenici, te Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Bosne i Hercegovine od 16. juna 2008. godine i rezolucija Vijeća sigurnosti UN-a 827 od 25. maja 1993., 1551 od 9. jula 2004. i 1575 od 22. novembra 2004. godine. rezolucija Evropskog parlamenta od 7. jula 2005. godine, 15. januara 2009. godine i 9. jula 2015. godine, Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju između Evropske unije i Bosne i Hercegovine od 16. juna 2008., kao i rezolucija Vijeća sigurnosti UN 827 od 25. maja 1993., 1551 od 9. jula 2004. i 1575 od 22. novembra 2004. godine.

Zabranom negiranja Genocida do EU

Rezolucija je usvojena s ciljem zaštite pravne istine, prava žrtava i zaustavljanja prakse negiranja Genocida, zločina protiv čovječnosti i glorifikacije njihovih izvršilaca, čime se izražava opredjeljenost pristupanja Bosne i Hercegovine i svih država Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Njome se pozivaju svi nivoi vlasti u BiH da ponište odluke o imenovanjima institucija, objekata, ulica i slično po imenima osuđenih ratnih zločinaca, a vlasti RS da ukinu odluku o davanju odlikovanja Radovanu Karadžiću i drugim zločincima presuđenim za genocid i ratne zločine.
„Mi smo uradili što je u našoj moći. Očekujemo da svi poštuju ono što je usvojeno ovom rezolucijom, a što su predstavnici udruženja tražili. A bilo bi svakako konačno ljudski da se taj obrazac ponašanja konačno primjeni na ovim prostorima i pokaže da se poštuju sudovi UN i Evropski parlament“, kazala je u izjavi za Preporod Munira Subašić, predsjednica Udruženja Pokret majki enklave Srebrenica i Žepa.
Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je ovu rezoluciju gotovo jednoglasno – 71 poslanik je bio „za“ i jedan suzdržan.
Tekst Rezolucije su pripremili: Udruženje Pokret majki enklave Srebrenice i Žepe, Udruženje žrtava i svjedoka Genocida u BiH, Savez logoraša BiH, Udruženje-Žena žrtva rata, Udruženje roditelja ubijene djece opkoljenog Sarajeva 1992-1995., Udruženje nestalih općine Vogošća, Udruženje zarobljenih i nestalih lica opštine Zvornik, Udruženje logoraša Prijedor 92, Udruženje žena Podrinja, Organizacije porodica šehida, poginulih boraca, nestalih osoba Vrbanja Kotor-Varoš, Udruženje nestalih Ilijaš i Udruženje žena Srebrenice.
U 13. tački ove rezolucije nalaže se Parlamentu Federacije BiH da ovu rezoluciju proslijedi Parlamentarnoj skupštini BiH, Narodnoj skupštini RS, Skupštini Brčko Distrikta i svim kantonalnim skupštinama, na kojima bi ona, također, trebala biti usvojena. „Kako smo informisani sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH na kojoj bi trebala biti usvojena ova rezolucija će biti zakazana u junu. Imajući u vidu da je Rezolucija u Federalnom parlamentu usvojena sa samo jednim suzdržanim očekujem da će biti usvojena i na Domu naroda “, kazao je u izjavi za Preporod Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka Genocida u BiH.
„Pozvali smo se na niz dokumenata koji promoviraju istinu o dešavanjima u Srebrenici, dokumenata koji su usvojeni na međunarodnim institucijama kakav je Evropski parlament na osnovu presuda koje je donio sud Ujedinjenih nacija“, napominje Tahirović dodajući da se radi o prvom koraku na ovom nivou koji ima za cilj da u BiH dođemo do društva u kome će se poštovati žrtve Genocida, negiranje Genocida biti kažnjivo, kao i glorifikacija ratnih zločinaca. Tahirović se i ovim putem zahvalio poslanicima Predstavničkog doma FBiH koji su usvojili ovu rezoluciju.
„Svaki normalan čovjek bi trebao i bez ikakve rezolucije i zakona poštovati žrtve i sve navedeno u ovoj Rezoluciji“, kazao je u izjavi za Preporod jedan od potpisnika prijedloga rezolucije Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka.
U Rezoluciji se podsjeća da su pokolj u Srebrenici kao genocid prepoznali i Međunarodni rezidualni mehanizam za krivične sudove u presudi Žalbenog vijeća u predmetu Tužitelj protiv Radovana Karadžića i Međunarodni sud (ICJ) u predmetu koji se odnosi na primjenu Konvencije o sprječavanju i kažnjavanju zločina genocida (Bosna i Hercegovina protiv Srbije i Crne Gore) od 27. februara 2007, str. 127, stavak 297. (ICJ)., kao i da je 20. marta Žalbeno vijeće Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične tribunale (IRMCT) donijelo pravosnažnu presudu u premetu Tužitelj protiv Radovana Karadžića kojom je potvrđena odgovornost Radovana Karadžića za učešće u četiri udružena zločinačka poduhvata, uključujući Genocid u Srebrenici, zločine protiv čovječnosti širom BiH, opsadu i širenje terora među civilnim stanovništvom Sarajeva i držanje pripadnika mirovnih snaga UN-a kao talaca.

Javno pismo-apel poslano na 1.000 adresa

Inicijativi 12 udruženja žrtava za usvajanje ove rezolucije prethodilo je javno pismo – apel koje su ova udruženja poslali na 1.000 adresa. Ovim pismom su informisali Ured visokog predstavnika, članice Vijeća za implementaciju mira, zastupnike i delegate oba doma Parlamentarne skupštine BiH i Parlamenta Federacije, članove Evropskog parlamenta, rukovodstvo Evropske komisije i Vijeća Evrope, generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, Vijeće sigurnosti, Američki kongres i druge organizacije i institucije koje se bave pitanjima ljudskih prava da se u BiH i dalje negira Genocid u Srebrenici i negiraju činjenice utvrđene na sudu Ujedinjenih nacija.
„Odlikovanje presuđenih ratnih zločina i nazivanje studentskog doma po zločincu Karadžiću proteklo je uz sramotnu šutnju i nečinjenje OHR-a i ostatka međunarodnih predstavnika u Vijeću za implementaciju mira, kao i većine domaćih političara. Ovo je nas žrtve posebno pogodilo. Ponovo se osjećamo izdanim i ostavljenim od međunarodne zajednice, kao što smo se osjećali tokom agresije na BiH. Šutnja i nečinjenje ohrabruju vlasti bh. entiteta RS da nastave sa anticivilizacijskim postupcima i da time stvaraju ambijent koji onemogućava povjerenje među narodima u BiH, do kojeg je nama stalo unatoč svemu što smo preživjeli. Bez povjerenja nemoguće je graditi stabilnost i mir“, navedeno je u ovom pismu kojim je zatraženo da se izvrši pritisak na vlasti u manjem bh entitetu RS kako bi povukle anticivilizacijske odluke o imenovanju studentskog doma po ratnom zločincu Karadžiću, odluke o odlikovanju presuđenim ratnim zločincima, obrisali postojeći nazivi ulica datih po njihovim imenima i onemogućilo buduće imenovanje ulica, škola i drugih institucija po zločincima, te da se zakonski zabrani negiranje Genocida, Holokausta i drugih zločina, kao i njihovo slavljenje.
„Cristian Dan Preda, izvjestilac Evropskog parlamenta za Bosnu i Hercegovinu, sredinom aprila 2019. godine je zatražio stav i mišljenje Evropske komisije zbog negiranja Genocida u Srebrenici i slavljenja ratnih zločinaca u RS. Pitao ih je šta će učiniti da to zaustave. Mislim da je izjava Del Prede bila upravo na tragu ovog našeg pisma“, kaže Tahirović dodajući da „postoji volja međunarodnih organizacija i institucija da se konačno stane svemu ovome što se dešava na prostoru BiH ukraj, a prije svega mislim na negiranje Genocida i veličanje presuđenih ratnih zločinaca“. Tahirović smatra da na to ukazuje i posljednji izvještaj visokog predstavnika Valentina Incka Vijeću sigurnosti.
„Naša očekivanja su velika“, kaže Tahirović ističući da je ključ ovog problema usvajanje izmjena i dopunama Krivičnog zakona BiH, kojim bi se spriječilo i kaznilo svako javno odobravanje, poricanje ili teško umanjivanje zločina Genocida, te podsjeća na rezoluciju Evropskog parlamenta od 29. novembra 2018., u okviru koje je prihvaćen amandman slovenskog europarlamentarca dr. Igora Šoltesa prema kome je temeljni korak Srbije ka pristupanju EU priznanje Genocida u Srebrenici. “Evropski parlament žali zbog kontinuiranog poricanja genocida u Srebrenici od nekih srpskih vlasti”, stoji uovoj rezoluciji, te naglašava da je “priznavanje Genocida u Srebrenici osnovni korak na putu Srbije ka pristupanju EU.” „Zbog ove inicijative dr. Šoltesa i njegovog doprinosa u promovisanju istine i zaštite žrtava Genocida predložili smo zajedno sa Udruženjem Žene Podrinja Organizacionom odboru za obilježavanje 24. godišnjice genocida u Srebrenici, da dodijeli „Potočarsku povelju“ dr. Igoru Šoltesu“, ističe Munira Subašić. Povelja će biti uručena na 25. godišnjici obilježavanja Genocida u Srebrenici. 

Parlamenti u BiH nemoćni

Zadnji put je prijedlog zakona o dopunama Krivičnog zakona BiH koji tretira problem negiranja genocida predložen u maju 2017. godine na zahtjev Denisa Bećirevića. On je ovaj prijedlog uputio zajedno s udruženjima žrtava koja su učestvovala u izradi konačnog teksta. Odbijen je jer nije dobio entitetsku većinu u bh entitetu RS.
Tri su prijedloga o negiranju Genocida i Holokausta bila ranije podnešena Parlamentu Bosne i Hercegovine i odbijena, a da se o njima nije ni raspravljalo. Prvi su podnijeli Azra Hadžiahmetović i Beriz Belkić. 5. septembra 2011. godine pod nazivom „Prijedlog Zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja Holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti“.
Drugi su podnijeli Denis Bečirević, Saša Magazinović i Mirsad Mešić Parlamentu Bosne i Hercegovine 22. marta 2016. godine kao Prijedlog zakona o zabrani javnog poricanja. Odbijen je u prvom čitanju.

Nastavkom predugog tolerisanja negiranja Genocida u Srebrenici i nepoštivanja međunarodnih obaveza u BiH – što je postalo zvanična politika manjeg bh entiteta i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, međunarodna zajednica zatvara vrata evropskom putu BiH. Na njima je hoće li dopustiti završnu fazu Genocida, jer dopuštaju njegovo negiranje, što, valjda znamo, vodi tome, ili će konačno reagirati i nametnuti zakon o zabrani negiranja Genocida. Time bi dokazali da su protiv realizacije šest strateških ciljeva „Srpske republike Bosne i Hercegovine“ objelodanjene 12. maja 1992. u Banjoj Luci. Ovi ciljevi su utemeljeni na Memorandumu iz 1986., a Republika Srbija i manji bh entitet RS ih ponovo vraćaju praćenjem smjernica Memoranduma 2 iz 2011. godine u koje spada i negiranje Genocida u Srebrenici.

Treći je upućen nakon što je Vijeće ministara Bosne i Hercegovine utvrdilo 13. juni 2017. Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Krivičnog zakona Bosne i Hercegovine kojim se definira pojam javnog poticanja na nasilje i mržnju. Ovim zakonom se, između ostalog, kažnjava i onaj „ko poriče ili grubo umanjuje, pravosnažnom odlukom međunarodnog ili domaćeg suda utvrđen zločin genocida, zločin protiv čovječnosti i ratni zločin iz člana 6., 7. i 8. Statuta stalnog Međunarodnog krivičnog suda ili zločin iz člana 6. Povelje Međunarodnog vojnog suda, pridružene Londonskom sporazumu od 8. augusta 1945. godine i drugog međunarodnog suda koji prihvata Bosna i Hercegovina“.
Predlagač, Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine, dostavio je ovaj Prijedlog zakona Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine. Na ovaj prijedlog Ministarstvo pravde RS je podnijelo primjedbe koje se odnose na kvalifikacije govora mržnje i krivičnih djela ratnih zločina i Genocida tvrdeći, između ostalog, da su ti zakoni entitetskog nivoa.
Na nivou Federacije BiH Predstavnički dom je 23. februara 2016. usvojio „Nacrt zakona o zabrani negiranja, minimiziranja, opravdavanja ili odobravanja holokausta, zločina genocida i zločina protiv čovječnosti“, koji je predložio i uputio u proceduru Dennis Gratz 1. septembra 2015., ali ovaj Nacrt zakona zbog blokade HDZ BiH još uvijek nije razmatran na Domu naroda.

Zabrana negiranja Genocida ili preoblikovanje historije

“Potreba za donošenjem zakona o negiranju Genocida je više nego očigledna,” bio je komentar iz Ureda visokog predstavnika (OHR) nakon konačne presude ratnom zločincu Radovanu Karadžiću, ali uz napomenu da to trebaju uraditi institucije BiH i njeni novoizabrani organi vlasti koji, kako je rekao „sada imaju priliku da pokažu da su opredijeljeni za vladavinu prava i dobro upravljanje i da usvoje relevantne zakone“?!!
Visoki predstavnik to kaže kao da već 10 godina nije u dejtonskoj BiH u kojoj Parlament Bosne i Hercegovine jeste usvojio zakon o odbrani, kao i onaj o obavještajnoj službi i uspostavi Visokog sudskog i tužiteljskog vijeća, ali uz snažnu podršku i angažman međunarodne zajednice, tj. visokog predstavnika.
Da bi došli do institucija BiH koje će usvajati relevantne zakone, kako kaže visoki predstavnik, potrebno je nametnuti bazne zakone usklađene s evropskim zakonima, u koje spada i zakon o zabrani negiranja genocida.
„Krajnje je vrijeme da se visoki predstavnik probudi iz dubokog sna i nametne ovaj zakon o zabrani negiranja Genocida. U suprotnom njegovo prisustvo u BiH nema nikakvog smisla“, kaže Kada Hotić iz Udruženja Pokret majki enklave Srebrenica i Žepa.
„Pod zastavom i grbom Radovana Karadžića učinjen je strašan zločin u BiH i strašan Genocid. Ista ta zastava, isti taj grb, iste institucije koje je Karadžić stvorio danas su naslijeđene. Ako ovakvo ostane stanje, ako BiH ostane bez zakona o negiranju Genocida, onda je Karadžić upravu kada je poslao poruku iz Haga prvi dan nakon presude ‘Ja sam pobjednik. Pobjednik je RS’”, kaže predsjednik Saveza logoraša BiH Jasmin Mešković, dodajući da će udruženja žrtava tražiti od obrazovnih institucija da se zvanične presude uvrste u program izučavanja, a ne neke kvazi komisije.
Međunarodna zajednica ima dvije solucije, ili će nenametanjem ovog zakona dopustiti završnu fazu Genocida, jer dopuštaju negiranje Genocida, što je, valjda znamo, njegova završna faza - koja ima za cilj da preoblikuje historiju u smislu demoniziranja žrtava i rehabilitacije počinitelja, ili će konačno reagirati i kao podršku BiH i njenim evropskim integracijama nametnuti zakon o zabrani negiranja Genocida. Time bi dokazali da su protiv nastavka realizacije šest strateških ciljeva „Srpske republike Bosne i Hercegovine objelodanjenih 12. maja 1992. u Banjoj Luci, a utemeljenih na Memorandumu SANU-a iz 1986.. Republika Srbija i manji bh entitet RS ih nastoje ponovno realizirati prateći smjernice Memoranduma 2 iz 2011. godine u koje spada i negiranje genocida u Srebrenici, a na što je nedavno upozorio i Bogić Bogičević u svojim medijskim istupima.
Nastavkom predugog toleriranja negiranja genocida i nepoštivanja međunarodnih obaveza – što je postalo zvanična politika manjeg bh entiteta RS i predsjedavajućeg Predsjedništva BiH, sve više upućuje na to da se međunarodna zajednica odlučila na prvu soluciju. Ili, ipak nije?!! Pokazaće nam zakonom o zabrani negiranja Genocida jer borba protiv negiranja Genocida i progon zločinaca još uvijek predstavlja Condicio sine qua non za Bosnu i Hercegovinu i njene evropske integracije.
Ovaj zakon je potreban svim građanima BiH i ključan je za budućnost ove zemlje koja je još uvijek talac negatora Genocida, jer, kako možemo tražiti od mladih da je ne napuštaju, ako se on nekažnjeno negira i u Predsjedništvu i u Parlamentu Bosne i Hercegovine i ako se nekažnjeno u njoj glorificiraju kreatori i počinitelji Genocida, a studentima u manjem bh entitetu kao uzor predstavljaju ratni zločinci presuđeni na Sudu kojeg su osnovale Ujedinjene nacije.