Švedska: Otvorena veleljepna novosagrađena džamija
U subotu, 13. aprila 2019., u gradu Borås otvorena je veleljepna novosagrađena džamija. Ovoj svečanosti prisustvovalo je preko hiljadu džematlija iz gotovo svih džemata Islamske zajednice Bošnjaka u Švedskoj. Izaslanik reisu-l-uleme na ovom skupu bio je muftija za Evropu dr. Osman Kozlić.
Crvena linija djece za bosanski jezik
Dok sam subotnje jutro, nakon besane noći stajao na kiši u “Egipatskom selu”, zagledan u tamno zelenu Neretvu, razvučen između onog što sam noć prije govorio na promociji svoje knjige u Mostaru, i onog što mi valja reći u Počitelju, a da ostane na kamenu, pored mene su prolazila djeca, osnovci.
Početak mubarek mjeseca Ramazana u svim mostarskim džematima dočekan je s radošću i nestrpljenjem.
Mevlud na Buni: “Misliti i činiti dobro svemu, to je naša uzvišena vjera dini-i-islam“
Ispred Blagajske tekije na vrelu Bune prije podne namaza 4. maja proučen je još jedan tradicionalni mevlud i zikr. Mevlud su proučili imami s području Mostarskog muftijstva, a zikr je predvodio predsjednik Tarikatskog centra šejh Sirija Hadžimjelić.
poručuje imam Hidajet-ef. Talić, imam u Kuršumli-džamiji. Rođen je u Kaknju 1970. godine, a u ovom maglajskom džematu radi od 1996. godine.
U prisustvu velikog broja građana, zvanica iz BiH i Republike Turske u nedjelju 5. maja svečano je otvorena obnovljena Kuršumlija džamija u Maglaju, za čiju je restauraciju ponajviše zaslužna Turska agencija za međunarodnu saradnju i koordinaciju (TIKA), a značajan doprinos u početnoj fazi dala je organziacija iz Švedske SIDA.
Deset sadržaja mjeseca ramazana
Deset je glavnih sadržaja mjeseca ramazana i koliko oni budu prisutni u našim životima toliko ćemo osjetiti slast mjeseca ramazana.
Medžlis Islamske zajednice Sarajevo ovog ramazana organizirao je hafiske mukabele i u džamijama u kojima se do sada učila mukabela gledajući Kur'an.
Također, obogaćen je program za žene koje će pored druženja i iftara imati predavanja koja će držati muallime.
Svečanost za 130 polaznika mekteba i pripreme za doček mubarek mjeseca ramazana
U subotu 04. maja u džematu Blagovac, povodom završetka mektebske nastave organizirana je svečanost za polaznike mekteba. 130 redovnih polaznika i njihovih roditelja prisustvovalo je svečanoj akademiji i jednosatnom programu kojeg su priredili svi polaznici mekteba potpomognuti mektebskim horom.
Aladža džamija ponovo otvorena za vjernike
Svečanim presijecanjem vrpce, u Foči je danas, 470 godina od prvobitne izgradnje i nešto više od četvrt stoljeća od njenom potpunog uništenja, otvorena ponovno sagrađena džamija Aladža, koja je bila kulturno-historijski spomenik Bosne i Hercegovine, simbol grada Foče i remek-djelo islamske arhitekture osmanskog perioda.
Više...
Nakon petogodišnjeg monitoringa Evropska komisija za suzbijanje rasizma i intolerancije publikovala je 2018. godine izvještaj u kome se zaključuje da na teritoriji Srbije živi preko 600.000 Roma. Navedeni broj daleko je veći od zvaničnog broja s popisa iz 2011. godine po kome romska populacija u Srbiji broji 147.606 ljudi. Ova značajna diskrepancija u brojevima posljedica je činjenice da je većina romskih naselja neformalna, te da većina Roma nema lična dokumenta što ih čini “nevidiljivim” građanima. Inače, u navedeni broj Evropske komisije ubrajaju se i Aškalije i Egipćani koji se u Srbiji izjašnjavaju kao zasebne nacionalne-etničke grupe u odnosu na Rome. Najznačajnija razlika između Aškalija i Egipćana, s jedne strane, i Roma, s druge, jeste da se Aškalije i Egipćani u svojim domovima prvenstveno služe albanskim jezikom kao svojim maternjim i veoma rijetko uopšte znaju romski jezik. Osim toga, Aškalije i Egipćani u Srbiji su predominantno internoraseljena lica sa Kosova prema kojima su kosovski Albanci - iako dijele istu vjeroispovijest - tokom 90.-tih godina bili izuzetno neblagonakloni što se manifestovalo sistematskim protjerivanjima. Posljedicom toga, Aškalije i Egipćani danas predstavljaju svakako dvije najugroženije grupe stanovništva u Srbiji. Tačni izolovani podaci o položaju u kojoj se ove dvije grupe nalaze nisu poznati, ali ako se u obzir uzmu poražavajući podaci koji postoje o Romima, a koji su značajno integrisaniji u društvo, onda samo možemo da zaključimo da je njihov položaj ravan apsolutnoj katastrofi! Nekoliko različitih istraživanja o romskom stanovništvu u Srbiji je pokazalo da skoro trećina romskih domaćinstava ostvaruje svoje prihode putem socijalne pomoći. Naravno, izuzetno loš ekonomski položaj direktno utječe i na životni vijek, o čemu svjedoči podatak da u Srbiji tek svaki 50. Rom doživi 55. godinu života, dok je položaj Romkinja još gori, jer njihov životni vijek u prosjeku iznosi samo 48 godina! Osim ekonomskih problema, Romi se suočavaju i sa izuzetno velikim problemom i u sferi obrazovanja. Samo 6% romske djece je upisano u predškolske ustanove, 46% njih završi obaveznu osnovnu školu, a samo 13% srednju, pri čemu je broj djevojčica duplo manji od broja dečaka. Ako imamo na umu navedene podatke koji svjedoče o necivilizacijskom položaju u kome se nalaze Romi, koji pri tome zbog dekade Roma uživaju set afirmativnih mjera, onda možemo da zamislimo u kakvom se tek stanju nalaze Aškalije i Egipćani koji su u najvećem procentu upravo oni “nevidljivi” stanovnici o kojima govori izvještaj Evropske komisije za suzbijanje rasizma i intolerancije.
Bespovratna nacionalizacija muslimana Zapadnog Balkana
Katastrofalan položaj u kome se nalaze Romi muslimani, Aškalije i Egipćani najbolje svjedoči do koje mjere je nacionalizacija (i sekularizacija) muslimana Zapadnog Balkana uzela maha. Jer, bratstvo i briga za drugog mumina koje proistječu iz kur’anske objave su potpuno skrajnute i do nogu potučene od antropocentrične prosvetiteljske sekularizovano-tribalističke slike svijeta koju su muslimani ovih prostora definitivno objeručke i nepovratno usvojili. Vjerovjesnikovi hadisi poput ‘’o Ebu-Zer, kada budeš kuhao čorbu, dospi malo više vode pa pošalji svojim komšijama!” i “nije vjernik onaj koji zanoći sit, dok je njegov komšija gladan!” očigledno više ne predstavljaju ideje vodilje muslimanima ovih prostora već su one zamijenjene uskogrudom i sebičnom evropocentričnom nacionalno-etničkom eksluzivističkom ideologijom koja po svojoj definiciji gaji neizmjernu netrpeljivost prema Bogu kao jednom jedinom Suverenu i Božjoj Riječi i uputama kao mjeri svih stvari.
No, najveći poraz se ne ogleda u tome što predstavnici retrogradne nacionalne ideologije dominiraju društvenim prostorom već u tome što su se mnogobrojni pripadnici institucija koje su preuzele brigu da očuvaju i afirmišu kur’anski svjetonazor odrekli bogatstva izvorne islamske saznajne baštine i brige o muslimanskom jedinstvu u korist promovisanja etno-nacionalnih ideja. Dok je tako Romi, Aškalije i Egipćani kao jedni od pripadnika zajednice muslimana neće moći da računaju na značajniju pomoć svoje braće i sestara iz drugih nacionalno-etničkih skupina.
Halal lokma
Govorili su stari da treba paziti da sve što se u usta metne bude strogo halal lokma. Halal zalogaj. Da jedan haram zalogaj može upropastiti čitavog insana i njegov život će potom dokinuti stalna haram lokma. Pa i njegove nasljednike.
Zašto jedna takva uputa? Zašto je halal lokma važna danas? Kako bismo to sami sebi mogli protumačiti? Kako bismo mogli trajno brinuti o stalnom halalu u svojim ustima. Muslimani naime imaju kroz Kur’an pogled na sve, pa ako mu se zbiljski vrate, spoznat će manire i zakone svog vlastitog života ma gdje živjeli. I na samom Arktiku naprimjer. Ali, to nije samo izvanjsko tumačenje Kur’ana, već i ono unutarnje. Suptilnije i teže u dobu racionalizma, naučnog utilitarizma i svakovrsne društvene zdrobljenosti i pomiješanosti. To tumačenje je dublje, tanahnije i suptilnije. To znači da si u takvaluku i da svaki tren brineš da li živiš po Kur’anu i tad ti se direktno povećava lični iman. Kad ti se iman povećava i vid ti se poboljšava kao i ostala čula. I ti onda ne samo da primjećuješ oko sebe gradove, sela, restorane, aerodrome i ljude, već počinješ shvatati kakvo je njihovo dublje značenje za tebe. Za šta sve služi to što vidiš i srećeš svaki dan oko sebe.
Tu je i hrana koju želiš jesti i ona nije samo puki spisak omiljenih jela, pića i uživanja ispred nosa. Halal lokma je kad si brinuo i svaki svoj dinar halal zaradio, čistim trudom i radom, sa Bismillom, kad si i taj halal novac očistio sadakom i zekatom, kad si se siromasima oko sebe odužio, nikoga nisi zakinuo, nikome nisi podvalio i nikoga prevario, kad brineš i da li su tvoji bližnji takvi, pa čak i da li su takvi i oni kojima odeš na jemek i sijelo. Važno je da li ćeš otići kod pohlepnika na jelo i pilo, kući ili u restoran, jer je i to važno (ne samo da praviš novi story za instagram). Jer ćeš inače u protivnom uživati u njegovoj haram lokmi. Važno je da je halal ne samo ono što je fizički i tehnički halal – bez alkohola, bez svinjetine, bez krepotine, bez aditiva i hemijskih peksina, već i dubinski halal - da li je svaki radnik koji je radio na polju ili u fabrici isplaćen i opskrbljen, da li je zemlja nahranjena i čisto vlasništvo ili je kakva prevara, zavala, muljeraj...To je halal lokma u širem smislu. Njoj pripada i izbor pogrešnog poslodavca.
Halal lokma u duhovnom smislu je još važnija. I nije samo metafora i termin.To je princip života i naše moderne egzistencije. Sjetitite se Adema, a.s., i Havve, r.a. – oni su sa haram zalogajem, zabranjenim voćem, dakle sa haram lokmom započeli svoju odiseju iz Dženneta, izgon na nenaseljenu Zemlju, konkretnu i prepunu izazova. Taj je simbol i u našoj današnjici veoma važan. Halal lokma zrači pozitivan duh. Haram lokma zrači negativan duh. Halal lokma izgrađuje pozitivnu psihu, a haram lokma negativnu psihu. Prenosi se da je od onog haram zalogaja iz Dženneta stvoren Kabil, ubica brata Habila...I odatle krenula loza zloćudnih ljudi. Jer čovjek jedući ne samo da se fizički hrani, već mu se duh pojedene hrane pretače u njegov fizički i psihički duh. Kineska mudrost kaže – ‘Kaži mi šta jedeš, kazat ću ti kakav si čovjek’. Kinezi jedu sve, od insekata do pasa. Svežderi su i mnogo je primjera gdje se emanira ta svežderost u njihovoj kulturi i civilizaciji. Sama svinjetina je zabranjena kao haram muslimanima jer pored dokazanih racionalnih argumenata, ova životinja poliandrijski živi, pa njeno meso i krv podstiču na strast, prostituciju, nepoćudne seksualne nagone. Pogledajte promiskuitetnu noćnu moru porno-industrije zapadnog profit kapitala...
Kako nas samo Kur’an lijepo poučava: ‘Jedite i pijte, ali ne pretjerujte’. Konačno, svako osobno stablo života, stablo lične hrane koje nosi enanijjet – egoizam, egocentrizam – haram je. Tada, kao što često srećemo u današnjici većina želi biti Gospodar, a ne želi biti rob Gospodarov, pa je toj većini već Zemlja postala tijesna, jer se čitava života hrane haram lokmom. Oko nas sve sami gospodari i gospodarice. Da nas Uzvišeni Rabb sačuva takvih želja!
Brinite posvećeno o halal lokmi i za vrijeme ramazana!
Gdje je domovina za dijasporu
Islamska zajednica u BiH je 11. april u svoj kalendar uvrstila kao “Dan bošnjačke dijaspore”. Ne postoji, valjda, prigodniji period od ovoga da se dodatno skrene pažnja na ljude koji žive izvan domovine Bosne i Hercegovine, ali i na otvorene mogućnosti, te izazove na relaciji matica-dijaspora.
Prije svega, treba imati u vidu da, prema podacima zemalja prijema i diplomatsko-konzularnih predstavništava BiH u inozemstvu, najmanje dva miliona osoba koje su porijeklom iz Bosne i Hercegovine žive izvan svoje matične države što čini oko 57% od ukupne populacije Bosne i Hercegovine. Od tog broja, kako su pokazali raniji statistički podaci, njih oko milion i sedamsto hiljada su rođeni u Bosni i Hercegovini.
Poznato je da je najveći val iseljavanja iz domovine uzrokovan agresijom na Bosnu i Hercegovinu, a potom i posljedicama te agresije koje su, između ostaloga, vidljive u nedostatku ekonomskih resursa i nesređenoj socio-političkoj klimi. I dvije decenije poslije agresije, ova država je još uvijek bilježi veliki broj onih koji iz nje emigriraju ili iskazuju namjeru za odlaskom.
Slično drugim državama koje imaju značajnu dijasporu, i naša bi mogla biti komparativna prednost i veliki privredni pokretač. Nema samo Bosna i Hercegovina iskustvo velike dijasporalne zajednice, ali očito je da samo u Bosni i Hercegovini to vlasti ne zanima. Da u ovoj zemlji postoji ozbiljna državna politika, ona se ne bi lišila komparativnih prednosti koje nudi broj onih koji žive izvan domovine.
Istraživači koji se bave fenomenom migracija i njihovim posljedicama uglavnom ih sagledavaju sa tri aspekta: kakav utjecaj ima na osobe koje migriraju, utjecaj na matičnu zemlju i utjecaj na zemlju prijema. Različite studije i analize o migracijama također pokazuju da, pored toga što mogu imati izrazito kompleksne i negativne posljedice (posebno ako su prisilne) na sve sudionike migracija, postoje i značajne prednosti za njih. Te prednosti se ogledaju prije svega u mogućnostima: prvo, zadovoljavanja potreba za poboljšanjem životne perspektive osoba koje su migrirale, bilo da su one ekonomske ili sigurnosne prirode, drugo aktiviranje komparativnih prednosti postojanja grupe ljudi izvan matice u smislu otvaranja potencijala umrežavanja na ekonomskom i političkom planu matične zemlje i na kraju iskorištavanje ljudskih resursa kao radne snage i aktivnih sudionika razvoja u zemljama prijema.
S tim u vezi, vlasti Bosne i Hercegovine bi morale, ako već ne čuju ogroman broj nezaposlenih u domovini, čuti glas eksperata koji ocjenjuju da je bosanskohercegovačka dijaspora jedan od najznačajnijih ekonomskih potencijala koji nije iskorišten, posebno kada govorimo o finansijskoj i intelektualnoj dimenziji dijasporalnih zajednica. Također, slično drugim državama koje imaju značajnu dijasporu, i naša bi mogla biti komparativna prednost i veliki privredni pokretač. Nema samo Bosna i Hercegovina iskustvo velike dijasporalne zajednice, ali očito je da samo u Bosni i Hercegovini to vlasti ne zanima. Da u ovoj zemlji postoji ozbiljna državna politika, ona se ne bi lišila komparativnih prednosti koje nudi broj onih koji žive izvan domovine, a zašto i to ne kazati, onih koji su, kao građani u zemljama prijema generalno dobro prilagođeni, a i dalje žele biti vezani za matičnu domovinu.
Nažalost, ma kako to grubo zvučalo, oni koji provode politike u Bosni i Hercegovini, u svima nama vide samo potencijalne glasače, a kako tek nešto oko 5% onih izvan domovine uzme učešća u izbornim procesima – taj postotak im, čini se, nije vrijedan truda. Odnos političara Bosne i Hercegovine prema ljudima koji žive izvan domovine je jedan od pokazatelja nebrige za domovinu i njihovih antipolitika kada je su pitanju budućnost i razvoj. O tom pokazatelju govori i nedostatak institucionalnih relacija s dijasporom iskazanih u zahtjevima koje su prošle godine članovi bosanskohercegovačke dijaspore okupljeni oko Inicijative građana BiH van granica uputili Predsjedništvu, Parlamentarnoj skupštini i Vijeću ministara BiH u kojima se traži, između ostalog, usvajanje Zakona o dijaspori, popis građana BiH u dijaspori, te osnivanje odgovarajuće institucije za saradnju s dijasporom. Neki, skoro neprimjetni, pomaci u smislu strateškog djelovanja, jesu napravljeni – ali nedovoljno primijećeni, promovirani i realizirani. Sve u svemu – zabrinjavajuće nedovoljni.
Bosanskohercegovački iseljenici imaju pravo da očekuju i zahtijevaju minimum kooperativnosti naših državnih i drugih institucija u smislu povećanja njihova angažmana i prisustva među dijasporom, vidljivost u zakonima, olakšan pristup informacijama, uspostavljanje komunikacionih kanala i jasnih procedura koje omogućavaju razmjenu znanja i praksi – ukratko, imaju pravo zahtijevati da ne budu zapostavljeni i da budu povezani s domovinom. Islamska zajednica u BiH putem svojih džemata i drugih institucija dugi niz godina nastoji čuvati tu vezu. Ma koliko je važan njen doprinos u tom smislu, ona ne može i ne treba to činiti sama. Vlasti moraju preuzeti odgovornost za svoje građane, unutar ili izvan domovine, a ne glumiti šalter za izdavanje uvjerenja, pa i onih o odricanju od bosanskohercegovačkog državljanstva.
Fotogalerija: Aladža nekad i sad
Od svoga osnivanja pa do danas Aladža džamija je kao izuzetno arhitektonsko ostvarenje i dio svjetske baštine privlačila pažnju kako običnih ljudi, tako i diplomata, putopisaca, arhitekata, domaćih i stranih istraživača.