Duboke su bile rane na duši rahmetli Safeta Ćatovića, primoranog da napusti rodnu grudu, nakon neistraženih i nekažnjenih četničkih zločina nad njegovom porodicom, rodbinom i komšijama koje su bacili u jamu Čavkarica u Drugom svjetskom ratu. Sjećam se kako me je njegova supruga Sara, da on ne čuje, ispitivala o knjizi Vladimira Dedijera, kako bi saznala činjenice o kojima se teško razgovaralo. Vjerovatno je to razlog što se ni poslije pada komunizma nije fizički "pojavljivao" u Bosni, ali je uvijek koristio priliku da u svome domu u New Jersyju ugosti goste iz BiH.

U Nju Džersiju, u SAD, 2. juna, u 95. godini, nakon duže bolesti na Ahiret je preselio dr. Safet Ćatović. Dženazu mu je u ponedjeljak 3. juna klanjalo nekoliko hiljada poštovalaca njegovog imena i djela, muslimana svih nacionalnosti.

U zapisu o njegovoj dženazi dr. Aras Konjhodžić je između ostalog napisao: “Ovo je bila jedna od najvećih dženaza u Nju Džersiju, ali i u Americi… Ummet Muhammed, a. s., u rijetko viđenom jedinstvu, harmoniji i ljepoti je na bolji svijet ispratio prof. dr. Safeta Ćatovića.”

Dr. Safet Ćatović, rođen je 21. aprila 1924. godine u Ćatovićima kod Bileće, od oca Abida, uglednog bilećkog trgovca i majke Derviše (Ćerimagić) Ćatović.

U Drugom svjetskom ratu familija Ćatović bila je žrtva četničkih masovnih pokolja civila bilećke regije, a među njima Safetovi roditelji Abid i Deviša, te brat Sami i sestre Sureja, Saliha, Safija i Suada. Prema svjedočenju Hadžere Ćatović Bijedić 144 člana porodice Ćatović bačeni su u zloglasnu jamu Čavkarica. Inače, vjeruje se da je u ovoj Jami skončalo blizu 700 bošnjačkih civila, iako se zna za imena samo 468 ubijenih, a za mnoge nije bilo moguće utvrditi podatke s obzirom na to da su cijele porodice iskorijenjene. Hadžera Ćatović-Bijedić preživjela je jamu Čavkarica, u kojoj je među leševima svojih sunarodnjaka i šire i uže familije provela 72 dana. 

Dr. Safet Ćatović je nakon završetka Gazi-Husrev begove medrese, 1950. godine završio je i studij agronomije u Zagrebu. 1957. godine iselio se u Tursku, i u Ankari je radio kao istraživač na Institutu za zaštitu biljaka, da bi 1958. godine otišao za SAD gdje je na University of New Hepshire radio kao istraživač na odsjeku botanike, a zatim prešao na Rutgers Univerzitet gdje 1964. godine i doktorirao. U mirovinu je otišao kao redovni profesor botanike na Fairleigh Dickinson univerzitetu.

Od 1961. godine bio je u braku sa Sarah Cameron Kerr i s njom dobio šestero djece: Saffet A., Saffiya, Suada, Saliha, Surayya i Sami.

Dr. Safet Ćatović je bio jedan od osnivača Islamic Circle of North America, a zatim Islamic Society of North America, te utemeljitelj prvih muslimanskih studentskih asocijacija (MSA) na nekoliko univerziteta u Americi. Bio je neumorni aktivista islamskih institucija u Americi. Akademik Enes Karić je o njemu za Preporod kazao:

„Na vijest o preseljenju na Ahiret uglednog profesora Safeta Ćatovića pomaljaju mi se draga sjećanja. Kad sam bio na postdoktorskim studijama na Yale University (New Haven, Connecticut), 1990-1991., sekretarica na Odsjeku za religijske studije (Department of Religious Studies) rekla mi je, negdje sprva oktobra 1990., da me telefonom tražio profesor Safet Ćatović. Nakon što smo se čuli, rekao je da je pretraživao studentske baze podataka, da je naišao na moje studentsko ime na Yale University, ne poznaje me, ali je spreman odmah doći kolima i ugostiti me u svojoj kući u New Jersyju. Tako je i bilo. Bila mi je čast razgovarati sa uglednim američkim profesorom biologije, čovjekom koji je izveo mnoge generacije studenata. Pričao mi je dugo šta je to biologija otkrila da jeste život, bio je svjestan moći i nemoći nauke da odgoneta tajnu Života. Njegova univerzitetska karijera u Americi bila je jedna velika strana njegova djelovanja, a druga strana je bila njegov angažman u lokalnoj islamskoj zajednici. Njegova kuća u New Jersyju je bila otvorena za obje te strane njegovih interesiranja. I u godinama koje su došle kasnije, viđao sam profesora Safeta Ćatovića i njegovu ženu, Amerikanku Saru. Bilo mi je drago da su me prihvatili za svoga prijatelja. Kad god sam vidio profesora Safeta Ćatovića bio je u svojim skladno sinhroniziranim ulogama velikog čovjeka, slavnog profesora, predanog pregaoca za svoju porodicu i zajednicu, za sve ljude. Bio je draga osoba mirne riječi, lijepe pojave, blage naravi. Pa i tada, kad je govorio o strašnom stradanju svoje porodice u Bosni i Hercegovini, profesor Safet Ćatović je bio čovjek koji nije dopuštao da njegove riječi budu veće od njega. Neka je rahmet njegovoj lijepoj duši!“

„Vijest o preseljenju na Ahiret rahmetli Safeta Ćatovića, poznatog profesora i Gazinovca, podsjetila nas je na "muhadžirsku" sudbinu bošnjačkog naroda i istovremeno na dostojanstvo i ustrajnost u čuvanju muslimanskog identiteta daleko od rodnih Ćatovića, Bileće i Bosne i Hercegovine. Profesor Ćatović je svojim akademskim, pedagoškim i misijskim angažmanom i predanim radom zadobio povjerenje muslimana u Americi i poštovanje intelektualne i kulturne elite američkog društva.“

Ime dr. Safeta Ćatovića zlatnim slovima bit će upisano u historiju američkih muslimana, jer njegov rad je u temeljima stotina mesdžida i džamija diljem Amerike, a neizbrisiv trag je ostavio i u domovini, Bosni i Hercegovini.

"Vijest o preseljenju na Ahiret rahmetli Safeta Ćatovića, poznatog profesora i Gazinovca, podsjetila nas je na "muhadžirsku" sudbinu bošnjačkog naroda i istovremeno na dostojanstvo i ustrajnost u čuvanju muslimanskog identiteta daleko od rodnih Ćatovića, Bileće i Bosne i Hercegovine. Profesor Ćatović je svojim akademskim, pedagoškim i misijskim angažmanom i predanim radom zadobio povjerenje muslimana u Americi i poštovanje intelektualne i kulturne elite američkog društva. Ko god je imao priliku susresti se, makar jednom, s profesorom Ćatovićem razvio je poštovanje i ljubav prema njemu. Duboke su bile rane na duši rahmetli Safeta Ćatovića, primoranog da napusti rodnu grudu, nakon neistraženih i nekažnjenih četničkih zločina nad njegovom porodicom, rodbinom i komšijama koje su bacili u jamu Čavkarica u Drugom svjetskom ratu. Sjećam se kako me je njegova supruga Sara, da on ne čuje, ispitivala o knjizi Vladimira Dedijera, kako bi saznala činjenice o kojima se teško razgovaralo. Vjerovatno je to razlog što se ni poslije pada komunizma nije fizički "pojavljivao" u Bosni, ali je uvijek koristio priliku da u svome domu u New Jersyju ugosti goste iz BiH. Kao organizirana Zajednica propustili smo priliku izraziti i na adekvatan način odati priznanje i iskazati poštovanje prema Gazinovcu koji je slavu i čast Gazi Husrev-begove medrese afirmirao putem univerzitetske, akademske i pedagoške karijere i djelovanja unutar islamskih institucija u Americi. Naša je obaveza istražiti i predstaviti široj javnosti životni i akademski put rahmetli Safeta Ćatovića. Neka je Božiji rahmet i magfiret njegovoj blagoj duši." – kazao nam je muftija Nedžad Grabus.

Neka je rahmet njegovoj plemenitoj duši!