La ilahe illellah! Subhanallah! Allahu ekber! Bože, koliko je muslimana koji ne klanjaju redovno pet propisanih namaza?! Neki klanjaju samo bajram-namaze, neki džume, a neki nikada, već njima klanjaju drugi kada umru – dženaze-namaz! Najmanje je onih koji klanjaju svih pet namaza, a još manje onih koji svoje namaze nastoje klanjati u džematu, naročito u džamiji.

Zašto? Zato što, kažu, nemaju vremena. Subhanallah, oni nemaju vremena za namaz?! Nemaju vremena za Onoga koji ih je stvorio i sve im podario! Da li je to doista valjano opravdanje? A znamo da je Uzvišeni Allah naredio svakom punoljetnom i pametnom muslimanu da klanja svih pet dnevnih namaza.

Zašto nemaju vremena za namaz? Šta ih sputava da padaju na sedždu svome Stvoritelju i Gospodaru kosmosa? Neke sputava posao, biznis, neke škola, fakultet, druge žena, djeca, kupovina, trgovina, imovina, igra, zabava. Oni zaboravljaju riječi svoga Stvoritelja, a većina i ne zna za njih, koje glase: “O vjernici, neka vas imeci vaši i djeca vaša ne odvraćaju od sjećanja na Allaha! A oni koji to učine, takvi će biti pravi gubitnici!” (El-Munafikun, 9)

Takvi, a i svi mi, uvijek bi trebali imati na umu riječi Allaha, dželle šanuhu: “Ti reci: ‘Ako su vam očevi vaši, i sinovi vaši, i braća vaša, i žene vaše, i rodbina vaša, i imeci vaši koje ste stekli, i trgovina za koju se bojite da neće prođe imati, i kuće vaše u kojima uživate, draži od Allaha i Njegova Poslanika, i borbe na Putu Njegovu, tada sačekajte dok Allah Svoje naređenje ne donese!’ A Allah neće na Pravi Put uputiti narod griješnički!” (Et-Tevbe, 24)

A u Allahovim kućama (džamijama) spominju Njegovo ime, hvale Ga i veličaju jutrom i večerom: “Ljudi koje kupovina i prodaja ne odvraća od sjećanja na Allaha, i obavljanja namaza, i davanja zekata, oni se boje Dana u kojem će srca i pogledi uznemireni biti, da bi ih Allah nagradio lijepom nagradom za ono što su činili a dao im i više iz Svoje dobrote. A Allah opskrbljuje koga hoće, bez ikakva računa.”(En-Nur, 37-38)

Iz navedenih kur’anskih riječi je posve jasno da ništa ne smije odvratiti čovjeka od namaza i sjećanja na Stvoritelja svoga, ma kakve okolnosti bile. Jer, ako se namaz ne može obaviti onako kako je propisano, u nuždi se može obaviti stojeći, sjedeći, ležeći, mislima, srcem, ali se nikada ne smije izostaviti. Nikakvo opravdanje ne vrijedi za ostavljanje namaza. Naravno, niko nikoga ne može natjerati, jer namaz se ne obavlja silom već razumom, dušom, s ljubavlju i uživanjem u njemu. Naš Poslanik Muhammed, s.a.v.s., govorio je:“Namaz je radost moga srca i moja očna zjenica.”

Dakle, i kada se klanja, namaz ne treba doživljavati kao teret i obavezu koju treba skinuti s vrata. Namaz treba doživjeti kao privilegiju stojanja pred Gospodarom svih svjetova. Ko ga tako doživljava, u njemu će i naći radost i uživanje. A iznad svega je najljepši osjećaj da se nalaziš u okrilju Allahove milosti i zaštite, dunjalučke i ahiretske. Nakon ovoga, zar može biti neko ko nema vremena za namaz, za svoga Stvoritelja?!

Inače, jedna od bolesti savremenog doba je da čovjek nema vremena, ili bolje reći nema bereketa u vremenu. Zato nema bereketa ni u novcu, iako ga može imati u izobilju. Pa, otkud pojedincima milijarde a da čeznu za još više milijardi? Neće ih valjda potrošiti?! A znamo da je čovjekova nafaka samo u onome što pojede, popije i obuče. Sve drugo pripada i ostaje drugima.

Svakodnevno čujemo pitanje: “Što te nema?” – i odgovor: “Nemam vremena!” Nema se vremena ni za roditelje, ni za rodbinu, ni za prijatelje, ni za komšije, ni za bolesne, ni za one koji su u nevolji, pa ni za namaze!

Najčešće ponavljana riječ danas je “zauzet”! No, eto, ipak se nađe vremena da se ode nekome na dženazu, jer to je ono posljednje što ne treba propustiti. Jedna od najdragocjenijih blagodati kojom nas je blagoslovio naš Stvoritelj je vrijeme, i bićemo pitani kako i u što smo potrošili tu blagodat. Zato je danas pravo umijeće znati rasporediti i potrošiti vrijeme.

Zamisli, ako bi neko došao i svaki dan ti dao 240 evra, rekavši: “Evo poklanjam ti 240 evra, bez naknade, bez kamate, nisi dužan da ih vratiš i ništa ne duguješ, potroši ih kako želiš.” I tako svaki dan, deset i više godina ti daje po 240 evra koje mu ne trebaš vratiti! Subhanallah! Takvoga bi smatrao najvećim prijateljem, osim ako ne bi bio krajnje arogantan i, nakon što si navikao na primanje, počeo to smatrati normalnim i čak obaveznim.

Stotine miliona ljudi u svijetu, a desetine hiljada u BiH, trpe od te bolesti, u najboljem slučaju jedna trećina potraži ljekarsku pomoć, a odgovarajući tretman dobije samo njih 10-20 posto.