Ono što se trenutno događa bošnjačkom narodu moglo bi se izravno povezati s onim što se dogodilo ili, pak, događalo (dakle, riječ je o procesu) Maurima (pejorativan naziv za muslimane arapskog porijekla na Iberijskom poluotoku) u dalekoj i davnoj Andaluziji (Španija), kada su ih neprijatelji (križari) međusobno podijelili, etiketirali, zavadili i onda ih u potpunosti i odveć lahko istrijebili. Kao što kokoš ili gavran pozoba razdvojena zrna, moglo bi se kazati, eto, takva je bila slika i prilika španskih muslimana i njihovih egzekutora u 15. stoljeću.

Imao sam namjeru na ovom mjestu problematizirati pitanje odgovornosti duhovnog ili ideološkog učitelja za destruktivna djela njegovog učenika, prvenstveno s pozicije islama i teoloških argumenata. Naime, ne mogu prihvatiti generalizaciju ljudi, posebno duhovno žednih, onih koji tragaju za smislenom porukom, nadahnjujućom idejom, okrepljujućom duhovnošću i u tom traganju nalaze širom otvorena vrata kod učitelja koji im - neka njihova djela govore - usađuju loše i pogrešne duhovne kodove i orijentire. Jasno je, takvi tragaoci se ne mogu osuđivati i progoniti samo zato što tragaju.

Obično kada čovjeka nešto razočara, iritira ili boli potreban mu je neko s kim će to podijeliti da se rastereti. Kada čovjek nema kome da se izjada, kada ga niko ne razumije i kada ne želi da izazove reakciju koja ionako ništa neće poboljšati, onda jedino ostaju papir i olovka. Ne mogu reći da sam osoba od pera, ali imam potrebu da se ispričam sa sobom na ovom papiru.

Primarna misija ili pozvanje Islamske zajednice je da brine o vjeri i narodu kojem pripada. Naravno, na ove se dvije odrednice mogu nadovezati i druge, poput domovine i sl., ali ove su dvije osnovne: vjera i narod, zapravo, vjera u narodu i narod u vjeri. Naravno, kada govorimo o bh. Islamskoj zajednici, tada je podrazumijevamo uglavnom kao nacionalnu Islamsku zajednicu, prvenstveno, mada je odrednica „narod“ relativnog karaktera, jer Islamsku zajednicu doživljavaju kao svoju i oni koji ne pripadaju bošnjačkom narodu.

Svaki dan nam se pruža prilika da budemo hrabri i časni, da radimo herojska djela i pokazujemo svoju ljudskost i viteštvo, te tako gradimo svoju i našu sreću. U vrijeme nevjere hrabrost je biti vjeran, u carstvu laži hrabrost je biti na istini, u vrijeme korupcije hrabrost je biti pošten, u vremenu dominacije munafikluka i dvoličnosti hrabrost je biti iskren, u vrijeme nemorala hrabrost je biti moralan itd.

Kada se ljudi razočaraju u ponašanje vlastodržaca zbog njihovih nečasnih radnji, a takvih slučajeva je na pretek u našem društvu, uslijede reakcije osude. Nakon toga slučaj se određeno vrijeme prepričava i u najvećem broju slučajeva završi sa konstatacijom da je vlast kriva, odnosno, da vlast kvari ljude, pa su oni licemjerni, demagozi, nepošteni...

Zanimljivo je i u isto vrijeme degutantno slušati intelektualce guslarske provenijencije s druge strane Drine kako ovih dana lamentiraju i liju krokodilske suze nad zločinom genocida počinjenim u Srebrenici.

Konsultujemo li bilo koji dostupni izvor, uglavnom ćemo naići na slične opise depresije. Tako ćemo pročitati da je depresija vrlo učestala bolest koju valja prepoznati i sa njom se na vrijeme suočiti. Karakterišu je sniženo, bezvoljno raspoloženje, žalost i beznađe, gubitak osjećaja zadovoljstva, gubitak snage i energije, javljanje osjećaja neodređenog straha, osjećaj krivnje, bezperspektivnosti, bezizglednosti, gubitak volje za životom, razmišljanja o samoubistvu, promjena mišljenja, sna i apetita, itd. Itd.

Za sve što ne valja, a i ne funkcionira u općini, kantonu, entitetima, državi kriva nam je politika. Paradoks je što se bilo kakav pokušaj verbalne osude nečijeg nečasnog, štetnog i nezakonitog ponašanja kvalificira – miješanjem u politiku

Neživotnost džamija u vrijeme SFRJ mogla se opravdati pritiskom vlasti, a najbolji primjer su dešavanja oko „Mladih muslimana“. No, kada je stala agresija, stvari su se počele mijenjati, ali čini se - bez jasnog plana i strategije. Izuzetak i pokušaj unošenja promjene bila je izgradnja islamskih centara, kao savremenijeg oblika okupljališta ljudi u i oko džamije.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine