Naravno, suvišno je uvjeravati bilo koga da je nužno pohađati školu, da je korisno stjecati znanje, te da je dužnost hrabriti djecu i omadinu da traže nauku, pa makar i u Kini. To bi nama, kao muslimanima, trebalo biti jasno kao što nam je jasna nužnost šehadeta u vjeri, kao što nam je jasna korisnost džume namaza u džema'atu i kao što nam je jasna dužnost brige o mladom naraštaju u društvu.

Današnje teško i tragično stanje u mnogim područjima i zemljama ponukalo me je da ovom prilikom navedem nekoliko hadisa koji najavljuju i oslikavaju ovaj zeman. Molim Svemogućeg Allaha da sačuva iskrene vjernike u ovom teškom halu. Ovo su brojna iskušenja i alameti – predznaci Sudnjeg dana koje je Poslanik, s.a.v.s., najavio. Većina ih se već obistinila, neka se dešavaju, a neka će se tek desiti

Gotovo da smo se navikli svakodnevno slušati o međuljudskim i međumuslimanskim sukobima. Te pojave različito percipiramo i na njih različito djelujemo. Najbolji način ili odgovor na to je upućen ovih dana od naših vjerskih predstavnika koji, temeljeći svoj poziv na Kur’anu i Sunnetu, pozivaju na međusobnu saradnju i jedinstvo. Ovu priliku treba iskoristiti da se na sav glas, na hutbama i svim mogućim prilikama govori o pomirenju među Bošnjacima, braćom, komšijama, džematlijama. Potreba o zbijanju redova među muslimanima je danas prvorazredna obaveza. 

Na početku želim pojasniti značenje riječi šehadet.

Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru i Vlasniku svih svjetova i svega što se na njima nalazi. Molimo Ga da blagoslovi onoga s kojim je zapečećeno poslanstvo, Muhammeda alejhi-s-selam, kao i njegovu braću, Allahove poslanike Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa, i sve druge koje je Allah dž.š. nadahnjivao znanjem i mudrošću kako bi radosnu vijest svjetovima donosili. Neka je blagoslov na sve njihove istinske sljedbenike. U ovom mubarek danu upućujemo dovu Uzvišenom Allahu da nas sačuva od neuspjeha i iskušenja koja nismo sposobni podnijeti.

Ammar ibn Jasir, r.a., (57. p.h.-37. h.g., tj. 567.-657. god.)[1]

Supruga i ja smo se upravo vratili iz Sarajeva, gdje smo posjetili našu djecu, da bismo prisustvovali dženazi/ukopu naše dobre nene, koja je preselila na Ahiret u 96. godini. U mome posljednjem pismu, koje sam Ti već poodavno poslao, rekao sam da ću Ti napisati prikladno i temeljito pismo, nakon što si me obavijestio o nekim poteškoćama kroz koje prolaziš, pa evo činim to sada, radi Allahovog, dželle šanuhu, zadovoljstva, pouke i dova za olakšanje Tvojih tegoba i iskušenja.

Prošlog petka smo govorili da niko nema opravdanja za neklanjanje namaza, jer je namaz ibadet koji se najviše naređuje u Kur’anu. Nažalost, ogroman broj današnjih muslimana najviše zanemaruje namaz, koji je tačno sedamdeset puta naređen u Kur’anu. Subhanallah! Sedamdeset puta ti Allah, dž.š., naređuje namaz a ti si još gluh i nećeš da se odazoveš i klanjaš?!! Sve ti je dunjalučko preče od namaza. Allahu ekber! I još se ne stidiš da nalaziš opravdanja. A, Boga mi, opravdanja nema niko, osim onoga koji pamet izgubi.

Da li ste se ikad zapitali zašto učimo Kur'an?

Snijeg je tog prijepodneva padao sve jače. U njegovim prsima rasla je neka čudna radost.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine