Uoči i na dan svečanosti čule su se mnoge ohrabrujuće i našem društvu potrebne i korisne poruke. Samo po sebi zadivljujuće je pojavljivanje Ferhadije u njenom raskošnom arhitektonskom skladu i ljepoti, što oku i umu njenog promatrača predstavlja osobitu estetsku nasladu i neopisiv doživljaj. I mediji su, uglavnom, dali veoma pozitivan doprinos, a neki su pokazali istinsko pregalaštvo i zavrijedili su svaku pohvalu za praćenje otvaranja Ferhadije i pravljenje pozitivnog ozračja.

Izrastanje Ferhadije je paradigma važne promjene svijesti od rušilačke, negatorske, ignorantske do suočavajuće sa realnošću. Sve ono što imamo u postratnoj Bosni i Hercegovini na neki način prolazi kroz slične faze. Dakako, ovaj mukotrpni proces jeste frustrirajuće spor i neadekvatan, ali se u njemu vide pomaci, čine koraci naprijed. Štaviše, uočljiva je pozitivna promjena i uspjeh.

 

Tačno je da će Ferhadija sa svojim skladnim proporcijama i unutrašnjom dekoracijom upotpuniti i uljepšati razglednicu Banje Luke, kao što se to moglo čuti na svečanosti otvaranja, i da je jedinstven kulturno-historijski spomenik, da simbolizira poraz zla i destrukcije, odnosno njeno otvaranje je još jedan neuspjeh genocidnog projekta i zatiranja muslimanskog i bošnjačkog bića. Ponovna izgradnja Ferhadije jeste, dakako, i pranje lica i skidanje naslaga civilizacijske sramote sa inspiratora i realizatora njenog rušenja, ali i rušenja stotina drugih džamija.

Međutim, za muslimane i Islamsku zajednicu Ferhadija je prije svega džamija i Božija kuća. Uz radost zbog ponovne izgradnje u njenoj originalnosti i izvornoj ljepoti, pored mnogih poruka muslimani i Islamska zajednica u novijoj povijesti i sudbini Ferhadije iščitavaju važnu stvarnu i simboličku poruku: Ne klonite u iskušenjima i ne odustajte od svojih prava i legitimnih ciljeva. Upornost se isplati, a uspjehu prethodi mukotrpan rad i odricanje.

Na primjeru Ferhadije se još jednom pokazala kur'anska istina da malobrojne strpljive i izdržljive grupe mogu, uz Božiju pomoć, nadvladati zlo i nasilje mnogo jačih zajednica: “Mi danas ne možemo izići nakraj sa Džalutom i vojskom njegovom!” Ali oni koji su tvrdo vjerovali da će pred Allaha izići rekoše: “Koliko su puta malobrojne čete, nadjačale mnogobrojne čete!” - A Allah je na strani izdržljivih.“ (El-Bekare, 249)

Doista, i kada je izgledalo da je ponovna izgradnja Ferhadije samo pusta želja i lijep san, posebno nakon što je u nasilju 2001. godine Murat Badić postao šehid Ferhadije, upornost i odlučnost polučili su odlične rezultate. Fašistička velikosrpska ideologija i zli ljudi nisu mogli podnijeti 1993. godine postojanje Ferhadije ni ostalih banjalučkih džamija, 2001. nisu mogli prihvatiti da se ponovo gradi, a 2016. godine Ferhadija je otvorena bez incidenata, doduše uz veliko policijsko osiguranje.

Izrastanje Ferhadije je paradigma važne promjene svijesti od rušilačke, negatorske, ignorantske do suočavajuće sa realnošću. Sve ono što imamo u postratnoj Bosni i Hercegovini na neki način prolazi kroz slične faze. Dakako, ovaj mukotrpni proces jeste frustrirajuće spor i neadekvatan, ali se u njemu vide pomaci, čine koraci naprijed. Štaviše, uočljiva je pozitivna promjena i uspjeh.

Strpljive i izdržljive grupe prepoznaju se i po tome što, i kada okolo njih nadvlada tama i beznađe, u njihovim srcima dominira vjera i nada protkana dovom: “Gospodaru naš, nadahni nas izdržljivošću i učvrsti korake naše i pomozi nas protiv naroda koji ne vjeruje!” (El-Bekare, 250) Dova i oslonac na Allaha, dž.š. (tevekkul) je njihov lijek protiv malodušnosti.

Prema tome, u frustrirajućim i mukotrpnim procesima izgradnje društva pravde i jednakosti, ispravljanja povijesnih grešaka i predrasuda, muslimani Bošnjaci nikada ne smiju odustajati od svojih ciljeva i prava. Dostizanje do tih prava i za 50 godina je dobitak i uspjeh vrijedan truda ove i budućih generacija muslimana Bošnjaka. Koristim za ilustraciju nama blizak primjer višedecenijske i uporne borbe za istinu. Naime, nakon 60 godina Generalna skupština Ujedinjenih naroda, u novembru 2005. godine, donijela je rezoluciju kojom se 27. januar proglašava Međunarodnim danom sjećanja na holokaust i sprječavanje zločina protiv čovječnosti kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tokom Drugog svjetskog rata, što predstavlja datum kada je 1945. godine oslobođeno oko 7.500 zatvorenika iz koncentracionog logora Auschwitz u Poljskoj. Preživjele žrtve holokausta i njihove porodice, kao i jevrejski predstavnici širom svijeta, na različite načine i različitim sredstvima 60 godina su ulagali intelektualni i materijalni napor da bi svijet prihvatio i svake godine podsjećao se i osuđivao na međunarodnoj razini počinjene zločine protiv jevrejskog naroda. Ponekad mi se čini da hoćemo i očekujemo da sve dobijemo prekonoći, odmah, bez adekvatnog truda i borbe.

Naš istinski život i dostojanstvo je u doslijednoj borbi za prava i jednakost, u principijelnosti, a ne u prevrtljivosti. Ako ne klonemo i ne odustanemo možemo očekivati uspjeh. Bez te upornosti i žrtve danas ne bi bilo Ferhadije.

Dakako, vrijedno je istaknuti da je svečanost otvaranja Ferhadije prošla bez incidenata. Međutim, nije nimalo bio prijatan taj sigurnosni obruč u kojem su se nalazili prisutni. To jasno ukazuje da je još uvijek prisutan veliki strah i manjak slobode za muslimane u Banjoj Luci. To treba mijenjati i to je, prije svega, obaveza srpskih predstavnika. Nesloboda i diskriminacija muslimana ide njima na obraz. U prilog tome govori činjenica da su u roku od dva sata skoro svi autobusi sa muslimanima iz različitih dijelova BiH napustili Banju Luku. Kao da su jedva čekali da se završi program i da napuste ovaj grad. Vjerovatno bi i broj prisutnih na svečanom otvorenju bio mnogo veći da nema straha i sjećanja na nasilje sa polaganja kamena temeljca za Ferhadiju 2001. godine.

Ove pojave treba uočavati i na njih ukazivati, ne da bi uzrokovale razočaranost i defetizam, nego da bi se mijenjale.