U našoj zemlji je u prošlosti živio znatan broj hafiza Kur'ana koji su bili slijepi ili slabovidni. Taj fizički nedostatak ih nije spriječio da nauče Kur'an napamet, iako su živjeli u mnogo težim uvjetima nego mi danas.
Allah, dž.š., kaže: „Zar nije vrijeme onima koji vjeruju, da se srca njihova raznježe prilikom spominjanja Allaha i onoga šta je objavio od Istine, i da ne budu kao oni kojima je data Knjiga prije, pa su kako je vrijeme prolazilo, njihova srca tvrdnula, a mnogi od njih su grješnici.
Znajte da Allah oživljava zemlju nakon mrtvila njenog! Doista smo vam objasnili ajete, da biste vi shvatili.“ El-Hadid, 16-17.
U nekoliko ajeta Uzvišeni Allah strogo zabranjuje ljudima da slijede stope šejtanove, a 208. ajet iz sure El-Bekareh kaže: „O vjernici, uđite u islam potpuno i ne slijedite stope šejtanove, on vam je uistinu neprijatelj očiti.“
U svijetu u kojem se sve iščašilo i okrenulo naglavačke, gdje Istinu prekriva fikcija, Pun mjesec dolazi do izražaja. Uprkos mutnim i tamnim oblacima što prijete da nam sakriju Istinu, pun mjesec se ne da pomutiti. Muhammed a.s. ostaje da svijetli i obasjava živote onih koji ga prepoznaju po moralu i etici koje mu je sam Bog podario
Komentar dr. Mustafe Cerića na poglavlje iz knjige Ljubav u Kur'anu autora Ghazija bin Muhammada bin Talala
Sifet-ef. Suljić imam Behram-begove (Šarene) džamije u svojoj hutbi u petak 14. augusta okupljenim vjernicima govorio je o međuljudskim odnosima i postupcima koji narušavaju međusobne odnose ljudi
U poznatom ašeretu Kema erselna iz sure El-Bekare nalazi se ajet "O, vjernici tražite pomoć sebi u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih (153).
U životu nije uvijek onako kako bi željeli da bude. Život nam donosi radosne, ali i teške i neizvjesne trenutke. Često smo zabrinuti i neraspoloženi. Vidi se to na našim licima. I Allahov Poslanik, s.a.v.s., je imao porodicu kao i mi. Zarađivao je za život. Predvodio zajednicu muslimana u miru, ali i u ratu. I pored svega toga, ashab Džerir ibn Abdullah el-Bedželi kaže: Nikada me Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije pogledao, a da nije bio osmjehnut.[1] Ovaj primjer Poslanika, a.s., navodimo na početku današnjeg kazivanja, sa željom da nam se poveća zadovoljstvo vlastitim životom. Vedro lice je najljepši ukras, a topao osmijeh najbolji poklon. Pokušajmo biti zadovoljni sa onim što imamo
Brzina koju diktira današnji način života ne ostavlja nam mnogo prostora za osobne potrebe, a mnogovrsnost zadataka koje moramo obaviti tijekom dana raspršuju nam koncentraciju tako da smo rijetko kada u stanju biti potpuno usredotočeni na ono što radimo. Možda zbog manjka vremena, možda zbog mnoštva informacija kojima smo svaki dan izloženi. No jedno je nesumnjivo: više nismo niti svjesni sebe niti svijeta oko sebe i to postepeno dovodi do snažnih frustracija. Htjeli to priznati ili ne, u određenom trenutku se svatko zapita koji je cilj njegova djelovanja, zašto radi to što radi i ima li to cilj u samome sebi. Jer, sve što nema unutarnju smislenost, samo je sredstvo za nešto drugo
Otkrila sam da ne samo vjerujem u postojanje Boga, već i da sam ja njegovo stvorenje.
Veliki su slabići oni koji otkrivaju i iznose tuđe mahane, kojih su oni svjesni, a još veći slabići su oni koji ljude omalovažavaju zbog istih onih mahana koje i sami posjeduju. Rekao je pjesnik: “Pametan i pobožan čovjek je onaj koji, zbog svojih mahana, ne primjećuje mahane drugih, kao što bolesnik, zbog svoje boli, ne primjećuje bolest drugih ljudi.”
Učenje Kur'ana, posebno napamet, nije uvijek lahko. Dunjalučki problemi, poslovne i porodične obaveze su samo neke od stvari zbog kojih ponekad ne nalazimo vrijeme da se posvetimo Božijoj Knjizi.
Abdullah ibn Huzafe, r.a. (umro 33. h.g., tj. 653.god.)[1]
Šerh hadisa: Više se plašim po vas od pošasti dunjaluka nego li od pošasti širka!