U našoj zemlji je u prošlosti živio znatan broj hafiza Kur'ana koji su bili slijepi ili slabovidni. Taj fizički nedostatak ih nije spriječio da nauče Kur'an napamet, iako su živjeli u mnogo težim uvjetima nego mi danas.

Allah, dž.š., kaže: „Zar nije vrijeme onima koji vjeruju, da se srca njihova raznježe prilikom spominjanja Allaha i onoga šta je objavio od Istine, i da ne budu kao oni kojima je data Knjiga prije, pa su kako je vrijeme prolazilo, njihova srca tvrdnula, a mnogi od njih su grješnici.

Znajte da Allah oživljava zemlju nakon mrtvila njenog! Doista smo vam objasnili ajete, da biste vi shvatili.“  El-Hadid, 16-17.

U nekoliko ajeta Uzvišeni Allah strogo zabranjuje ljudima da slijede stope šejtanove, a 208. ajet iz sure El-Bekareh kaže: „O vjernici, uđite u islam potpuno i ne slijedite stope šejtanove, on vam je uistinu neprijatelj očiti.

U svijetu u kojem se sve iščašilo i okrenulo naglavačke, gdje Istinu prekriva fikcija, Pun mjesec dolazi do izražaja. Uprkos mutnim i tamnim oblacima što prijete da nam sakriju Istinu, pun mjesec se ne da pomutiti. Muhammed a.s. ostaje da svijetli i obasjava živote onih koji ga prepoznaju po moralu i etici koje mu je sam Bog podario

Komentar dr. Mustafe Cerića na poglavlje iz knjige Ljubav u Kur'anu autora Ghazija bin Muhammada bin Talala

Sifet-ef. Suljić imam Behram-begove (Šarene) džamije u svojoj hutbi u petak 14. augusta okupljenim vjernicima govorio je o međuljudskim odnosima i postupcima koji narušavaju međusobne odnose ljudi

U poznatom ašeretu Kema erselna iz sure El-Bekare nalazi se ajet "O, vjernici tražite pomoć sebi u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih (153).

U životu nije uvijek onako kako bi željeli da bude. Život nam donosi radosne, ali i teške i neizvjesne trenutke. Često smo zabrinuti i neraspoloženi. Vidi se to na našim licima. I Allahov Poslanik, s.a.v.s., je imao porodicu kao i mi. Zarađivao je za život. Predvodio zajednicu muslimana u miru, ali i u ratu. I pored svega toga, ashab Džerir ibn Abdullah el-Bedželi kaže: Nikada me Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije pogledao, a da nije bio osmjehnut.[1] Ovaj primjer Poslanika, a.s., navodimo na početku današnjeg kazivanja, sa željom da nam se poveća zadovoljstvo vlastitim životom. Vedro lice je najljepši ukras, a topao osmijeh najbolji poklon. Pokušajmo biti zadovoljni sa onim što imamo

Brzina koju diktira današnji način života ne ostavlja nam mnogo prostora za osobne potrebe, a mnogovrsnost zadataka koje moramo obaviti tijekom dana raspršuju nam koncentraciju tako da smo rijetko kada u stanju biti potpuno usredotočeni na ono što radimo. Možda zbog manjka vremena, možda zbog mnoštva informacija kojima smo svaki dan izloženi. No jedno je nesumnjivo: više nismo niti svjesni sebe niti svijeta oko sebe i to postepeno dovodi do snažnih frustracija. Htjeli to priznati ili ne, u određenom trenutku se svatko zapita koji je cilj njegova djelovanja, zašto radi to što radi i ima li to cilj u samome sebi. Jer, sve što nema unutarnju smislenost, samo je sredstvo za nešto drugo

Otkrila sam da ne samo vjerujem u postojanje Boga, već i da sam ja njegovo stvorenje.

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine