Lista velikih grijeha (prema knjizi Kitābu-l-kebāir islamskog učenjaka Šemsuddina ez-Zehebija)
Jedne prilike Allahov Poslanik a.s., sjedio sa ashabima r.a., upitao ih je započinjući sa Ebu Bekrom: „Šta voliš od dunjaluka Ebu Bekre?"
Ebu Zerr el-Gifari, a (umro 32. g.h., tj. 652.god.)[1]
Husein ef. Đozo pripada grupaciji islamskih učenjaka koji su dali nemjerljiv doprinos razvoju islamskih znanosti na našim prostorima, posebno tefsiru kao temeljnoj islamskoj znanosti.Njegovo interesovanje u intelektualnom radu može se pozicionirati kao put reformističke i modernističke orijentacije, inspirirane i nadahnute idejama vjerskog modernizma prisutnog u Egiptu u ličnostima Muhameda Abduhua, Rešida Rida'a i dr.
Arapi su bili nepismen narod, nisu znali čitati niti su poznavali računanje, a Kur’an je bio objavljen na njihovome jeziku; među njima je bila raširena poezija, a mudre izreke koje su obilato koristili crpili su iz životnoga iskustva.
Do sada smo dali pregled izabranih iz prve kategorije nosioca svjetla islama, gdje je opisano pet glavnih Allahovih dž.š. poslanika, tj. Nuh a.s., Ibrahim a.s., Musa a.s., Isa a.s. i Muhammed a.s., mir i blagoslov Allahov na sve njih. Istina je, kako smo već rekli, četiri od njih su prethodili Poslaniku islama a.s., ali islam je uvijek bila Allahova religija, od prvog dana, otkad se čovjek pojavio na Zemlji. To je jasno, jer Allah je Jedan i Njegova vjera cijelom čovječanstvu je također jedna.
Za sve što je u granicama njegovihh mogućnosti, čovjek snosi odgovornost i na ovom i na budućem svijetu.
Naravno, suvišno je uvjeravati bilo koga da je nužno pohađati školu, da je korisno stjecati znanje, te da je dužnost hrabriti djecu i omadinu da traže nauku, pa makar i u Kini. To bi nama, kao muslimanima, trebalo biti jasno kao što nam je jasna nužnost šehadeta u vjeri, kao što nam je jasna korisnost džume namaza u džema'atu i kao što nam je jasna dužnost brige o mladom naraštaju u društvu.
Današnje teško i tragično stanje u mnogim područjima i zemljama ponukalo me je da ovom prilikom navedem nekoliko hadisa koji najavljuju i oslikavaju ovaj zeman. Molim Svemogućeg Allaha da sačuva iskrene vjernike u ovom teškom halu. Ovo su brojna iskušenja i alameti – predznaci Sudnjeg dana koje je Poslanik, s.a.v.s., najavio. Većina ih se već obistinila, neka se dešavaju, a neka će se tek desiti
Gotovo da smo se navikli svakodnevno slušati o međuljudskim i međumuslimanskim sukobima. Te pojave različito percipiramo i na njih različito djelujemo. Najbolji način ili odgovor na to je upućen ovih dana od naših vjerskih predstavnika koji, temeljeći svoj poziv na Kur’anu i Sunnetu, pozivaju na međusobnu saradnju i jedinstvo. Ovu priliku treba iskoristiti da se na sav glas, na hutbama i svim mogućim prilikama govori o pomirenju među Bošnjacima, braćom, komšijama, džematlijama. Potreba o zbijanju redova među muslimanima je danas prvorazredna obaveza.
Na početku želim pojasniti značenje riječi šehadet.
Hvala Allahu Uzvišenom, Gospodaru i Vlasniku svih svjetova i svega što se na njima nalazi. Molimo Ga da blagoslovi onoga s kojim je zapečećeno poslanstvo, Muhammeda alejhi-s-selam, kao i njegovu braću, Allahove poslanike Adema, Nuha, Ibrahima, Musaa, Isaa, i sve druge koje je Allah dž.š. nadahnjivao znanjem i mudrošću kako bi radosnu vijest svjetovima donosili. Neka je blagoslov na sve njihove istinske sljedbenike. U ovom mubarek danu upućujemo dovu Uzvišenom Allahu da nas sačuva od neuspjeha i iskušenja koja nismo sposobni podnijeti.
Ammar ibn Jasir, r.a., (57. p.h.-37. h.g., tj. 567.-657. god.)[1]
Supruga i ja smo se upravo vratili iz Sarajeva, gdje smo posjetili našu djecu, da bismo prisustvovali dženazi/ukopu naše dobre nene, koja je preselila na Ahiret u 96. godini. U mome posljednjem pismu, koje sam Ti već poodavno poslao, rekao sam da ću Ti napisati prikladno i temeljito pismo, nakon što si me obavijestio o nekim poteškoćama kroz koje prolaziš, pa evo činim to sada, radi Allahovog, dželle šanuhu, zadovoljstva, pouke i dova za olakšanje Tvojih tegoba i iskušenja.