Kako bismo našim čitaocima predstavili šta se nalazi u “zapisima” i o kakvim je paganskim običajima riječ, poslužili smo se starim rukopisom “zapisa” nepoznatog autora
Već duži niz godina jedan novi džamijski fenomen zaokuplja pažnju mnogih vjernika i biva uzorkom njihovih međusobnih diskusija i svađa. Naime, svi smo barem jednom svjedočili, za vrijeme džuma-namaza, pojavi “jahanja” preko glava džematlija koji sjede unutar džamijskog prostora i čekaju hatiba da otpočne hutbu.
Vremena se mijenjanju a s njima i mobiteli... helem, za par godina se u većini kuća nađu oni stariji modeli koje niko ne koristi jer namaju wi-fi, ne hvataju više ni signal...
Da li u izvanbračnim odnosima ima ljubavi ili se radi samo o strasti i zadovoljavanju želje? Možemo li voljeti nešto što ne voli Allah, dž.š.?
Sedžda znači spuštanje lica (čela i nosa) na tle (zemlju) između dlanova a ispred koljena, pri čemu laktovi trebaju biti odvojeni od zemlje u slučaju kada sedždu čini muškarac dok se to kod žene ne traži, ali zato nožni prsti i kod žene i kod muškarca ne smiju biti odvojeni od zemlje u momentu sedžde
Zikr je ibadet kojeg počesto izostavljamo ili ga ekskluzivno pripisujemo za određene grupacije muslimana. Često dovoljno nerazumjevamo suštinu zikra ali isto i njegovu obligatnost kao ibadeta. Adet je da se zikr čini poslije namaza, pri tome, zaboravljajući da je zikr ibadet kojeg moramo činiti u svakom momentu, zazivajući Ime Allahovo: prilikom zahvaljivanja, čuđenja, podnošenja nedaća i u drugim situacijama
Psiholozi tvrde da svako bar jednom u životu izrekne laž, nekada svjesno, nekada nesvjesno, ovisno o potrebi i stepenu svijesti onoga koji to čini
Zejd ibn Harise ibn Šerahil El-Kelbi (poginuo kao šehid 8. h.g., tj. 629. god.)[1], otac Usame ibn Zejda. Zejd je jedini ashab čije je ime spomenuto u Kur'anu u 37. ajetu sure El-Ahzab. Poznati vojskovođa i jedan od najdražih ashaba Allahovom Poslaniku, s.a.v.s. Bio je najodabraniji oslobođeni rob i prvi koji je prigrlio islam od oslobođenih robova
Svjedoci smo velikih vrućina i suše koja je tokom ovog mjeseca pogodila našu zemlju. Da li smo se zapitali koji je mogući razlog zašto nam je uskraćena blagodat kiše?
Pored silnih obaveza koje imam u džematu, posebno uz Ramazan, uostalom kao i moje cijenjene kolege stignem da i nešto zapišem, neka se nađe.
Kad nastane suša, lijepo je ići na dovu za kišu. Može se u tu svrhu i klanjati dva rekata, ali po sebi, prema mišljenju Ebu Hanife.
S Allahovim imenom, Milostivim, Samilosnim. Ebu Ejub, r. a., prenosi da je Allahov Poslanik, a. s., rekao: „Ko isposti ramazan i posti još šest dana u ševalu kao da je postio cijelo vrijeme.“ (Muslim) To je zbog toga što se dobro djelo deseterostruko nagrađuje, pa se 30 dana ramazana računaju kao 300 dana, a šest dana ševala kao 60 dana.
„Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! - Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. - Allah zna, a vi ne znate.“ (S. Bekare, 216. ajet)
Ako se za ijedan aspekt svakodnevnog života Islamske zajednice može s pravom reći da je medijski zapostavljen, onda je to, bez ikakve sumnje, upravo njen najneposredniji i najmoćniji medij – hutba. Tekstovi koji se bave ulogom i kvalitetom današnjih hutbi i hatiba, nažalost, prava su rijetkost