S obzirom da je Turska carevina bila ogromna zemlja imala je za potrebu veliki broj pravnika, kadija, pa su zbog toga pridavali veliku važnost fikhu i u tom pravcu otvarali škole raznih nivoa, u kojima se izučavalo šerijatsko pravo.
Tesavvuf je put koji vodi Istinitom (Hakk). Njime putuju sufije i mutesavvifi.
U Kur'anu se kruh (khubz) spominje jedanput, u suri Jusuf (XII, 36). Ali, iako je kruh/hljeb (khubz) u Kur'anu spomenut samo jedanput znakovita je simbolička važnost i metaforička dalekosežnost tog spomena, jer se na istom mjestu spominje grožđe, odnosno vino (khamr)
Ima u petak - kazuje nam hadis Poslanika Božijeg - blagoslovljeni sat, sat u kojem se dove primaju. Ne zna se tačno koji je to sat, ali se može pretpostaviti da je to u vrijeme džuma-namaza, jer se u to vrijeme intenzivno pravovjerni obraćaju Uzvišenom, u bliskoj su vezi s Njim - ako su u ibadetu.
Čekao sam u redu za ljekarsku kontrolu, kad na vrata uđe mladić u pratnji zabrinutih roditelja.
Hvala Allahu, Koji kaže u Kur’anu: “I, doista, ovo je Pravi Put Moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od Puta Njegova.” (El-En’am, 153) Uzvišeni Allah također kaže: “Reci: ‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?!’” (Ez-Zumer, 9) Allah, dželle šanuhu, kaže i ovo: “Pa, vjerujte u Allaha i Njegova Poslanika, i u svjetlo koje objavljujemo.” (Et-Tegabun, 8) Potom Uzvišeni Allah naređuje Muhammedu, a. s., a konsekventno i svim ljudima: “Reci: ‘Meni je, doista, jasno ko je Gospodar moj!’” (El-En’am, 57)
Zašto se na svečanim otvorenjima džamija podučava narod kašnjenju i neodgovornosti prema vremenu, protokolu i redu?
Muaz Ibn Džebel, R.A., (20. p.h. -18. h.g., tj. 603.-639. god.)[1]
S obzirom da je petak kod Allaha, dž.š, toliko odlikovan, poželjno je da mu iskažemo dužne počasti i poštovanje. One se ogledaju, uglavnom, u sljedećem:
Allah dž.š. je stvorio čovjeka u najljepšem obliku, pa vršiti bilo kakve izmjene na ljudskom tijelu je jedan od velikih grijeha.
U islamu je tačno određeno koliko ko od nasljednika dobija imetka, pa bilo kakvo mjenjanje tih pravila se smatra velikim grijehom. To se može desiti ako bi neko ostavio takvu oporuku u kojoj bi nekom od nasljednika uskratio njegovo pravo, iz razloga što ga mrzi ili ne podnosi.
Hafiza Maryam Amireibrahimi spominje inspirativan i poučan primjer njene nane koja svako jutro klanja sabah, iako ima preko 90 godina.
Od Abdullaha b. Amra b. el-'Asa r.a., se prenosi slijedeće: „Poslanikov s.a.w.s., glasnik poče uzvikivati: Namaz se uspostavlja, džematile klanjati (el-salatu džami'ah) – pa se okupismo kod Poslanika s.a.w.s., kad nam reče:
Jedan učenjak je rekao da su sljedeće osobe okrutne: