Već duže vrijeme postavlja se pitanje da li upotreba tespiha ima utemeljenje u sunnetu, pa sam u ovoj fetvi sabrao hadise i predaje (esere) koji se odnose na ovu temu, a Allah je dovoljan pomagač.Ibn Omer, r.a., je rekao: „Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako tespih čini svojim prstima“ (Ibn Ebi Šejbe, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesa‘i i El-Hakim, koji drži da je ova predaja vjerodostojna).Busejra, jedna od muhadžirki, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Činite (o, žene) tespih, tehlil i takdis i ne budite nemarne pa da zaboravite tevhid! I brojte na svoje prste, jer će biti (i prsti) pitani pa će i oni odgovarati!“ (Ibn Ebi Šejbe, Ebu Davud, Et-Tirmizi i El-Hakim).
Želiš u džihad? Oženi se i formiraj porodicu; dođu u manji entitet živjeti koji je nastao na kostima Bošnjaka...
Šerijatsko-pravno mišljenje (fetva) izneseno je na javnu licitaciju, a mnogi koji imaju sasvim malo šerijatskog znanja daju fetve koje se odnose na važna pitanja od općeg interesa bez imalo ustezanja i razmišljanja. U jednom predanju stoji: “Onaj ko je najsmjeliji među vama za davanje fetvi, najsmjeliji je i da trpi Vatru.‘‘ Osim toga, ima onih koji sa sobom imaju pet-šest učenika i sebe smatraju “potpomognutom grupom i spašenom skupinom‘‘, dok su svi ostali u zabludi ili su otpadnici, potvoritelji i griješnici. Za njih su vladari nejvjernici, pisci bezbožnici (heretici), pjesnici razvratnici, učenjaci režimski ljudi, daije obmanjivači, činovnici zulumćari, trgovci varalice...Takvi postupaju kao što je postupao haridžija Ebu Hamza kada je svome prijatelju rekao: “Niko osim mene i tebe neće ući u Džennet!‘‘- Subhanallah! U Džennet čija je širina kolika su nebesa i Zemlja, ući će samo dvojica!? Prepuštam ga tebi! To nije onaj Džennet kojeg Uzvišeni Allah obećaje Svojim robovima – zaprepašteno mu odgovori prijatelj.Jednom smo ja i dr. Sa‘d el-Burejk vodili diskusiju s nekim mladićem koji je završio samo Osnovnu školu, a onda je napustio dalje školovanje, pa se posvetio čitanju knjiga koje je razumijevao sam na svoj način. Zbog toga je izvrtao smisao Tekstova, interpretirao dokaze na svoj način i na kraju formirao smiješno razumijevanje Šerijata. Mi smo tom mladiću spomenuli Bin Baza i Ibn Usejmina, a on ih je omalovažio i nipodaštavao.
Čudno je što je taj mladić davao fetve u pitanjima akaida, krvnog delikta i vela vel-bera‘a koja spadaju u najteža pitanja uopće. Ali, nakon brojnih diskusija s njim, njegov um je očišćen od te smetenosti i neka je na tome hvala Uzvišenom Allahu.U vrijeme Omera b. El-Hattaba živio je čovjek po imenu Sabig b. ‚Asl koji je dijelio fetve i “šakom i kapom‘‘ i baratao argumentima bez ikakvog razumijevanja i ustezanja. Omer je pozvao ovog čovjeka, oborio ga licem na zemlju i počeo ga odozgo udarati štapom sve dok čovjek nije izgubio svijest. Kada se osvijestio reče:- Asbahna ve asbaha mulku lillah! (Osvanusmo i osvanu sve u Allahovoj vlasti!) - Kako se osjećaš – upita ga Omer. - Nestalo je onoga što sam osjećao i sada sam, uz Allahovu, dozvolu ozdravio - reče čovjek.
Osim toga, postoje internet stranice i satelitski kanali koji su puni muftija koji nemaju potrebne kvalifikacije za to; nemaju memorije, razumijevanja i znanja o intencijama Šerijata, a ne poznaju ni stvarnost.
Njihove fetve koje donose su iskrivljenje, ekscentrične, kontradiktorne i sukobljene. Jedan od njih na jednom od tih kanala kadgod bude upitan o nečemu kaže: “Nema smetnje u tome, nema zapreke da se to radi...‘‘
Drugi, opet, ponavlja: “Mislim, a Allah opet najbolje zna...‘‘, “očigledno je...‘‘, “predostrožnije je...‘‘, i slične izreke koje ukazuju na plitkoću znanja, pukotinu u mozgu i kržljavost u spoznaji.Pitanje je samo kako je Ummet dopustio da pitanja vjere i ovoga svijeta prepusti “muftijama‘‘ za koje se zna da nisu bili istrajni u traženju znanja, da nisu bili temeljiti u razumijevanju argumenata i da nisu izučavali šerijatsko pravo i islamske znanosti?!Kako možemo budućnost naših potomaka i sudbinu našeg Ummeta prepustiti ljudima koji donose fetve u pitanjima u kojima su se velikani među učenjacima ustezali. A da su ta ista pitanja postavljena Omeru b. El-Hattabu on bi okupio sve učesnike Bitke na Bedru da se s njima konsultuje.Kada će se objediniti fetve u islamskom svijetu, od Džakarte pa do Nuakšota, odnosno u cijelom svijetu uopće?! Naime, u svakoj muslimanskoj zemlji postoje mogućnosti da se ostvari ovo objedinjavanje i moguće je angažiranje sposobnih i temeljitih alima, te desetine prevodilaca na satelitskim kanalima i telefonskim linijama koje bi bile otvorene danonoćno.O vi koji žurite s fetvama, o vi koji ishitreno izričete sud o nečijem kufru, novotariji, grijesima i zabludi, zar ne mislite da će te biti proživljeni na Danu velikom?! (Aluzija na ajet: “Zar oni ne misle da će biti proživljeni da Danu velikome?!)
Fetva je sud (mišljenje) kojim muftija istupa u ime Allaha, pa teško onima koji pogriješe kada istupaju u ime Onoga Koji je Jedan i Koji sve potčinjava!
Svaki čovjek ima toliko propusta i grijeha koji ga mogu gurnuti u more kajanja, a šta će tek biti s onima koji preuzmu grijehe i pogreške drugih ljudi?!
Stoga, o ulemo, obuzdajte razuzdane fetve, spriječite izigravanje s Čistim Šerijatom i zaustavite maloumnike da se igraju s vatrom! Jer, kada je “uže fetve ostavljeno da visi svezano za vrh grebena‘‘, tada su se oni koji su početnici u ilumu odvažili da za njega prihvate, pa su davali fetve o tespihu, zekatu na nakit, puštanju odjeće ispod članaka, slikanju... Kada niko na to nije reagovao oni su počeli davati fetve o nafilama, farzovima, šartovima, vadžibima... A kada su opet pušteni, počeli su davati fetve iz oblasti akide, krvnog delikta, el-vela‘a vel-bera‘a...
Tako su fetve postale zajednički plijen i svojina svih ljudi i zbog takvih “muftija stradaju i usjevi i potomstvo.‘‘ Polovičan alim uništava vjeru, polovičan ljekar uništava zdravlje, a polovičan arhitekta doprinosi rušenju građevina. Ashabi su one koji bi pitali za neku fetvu slali jedan drugom i izbjegavali davati fetve iz obazrivosti i straha od Uzvišenog Allaha. Tako su postupali i veliki alimi iz sljedećih generacija, pa je imam Malik jednom upitan za četrdeset pitanja i odgovorio je na svega osam pitanja. Na ostalih trideset i dva pitanja rekao je: “Ne znam.‘‘ Tada je čovjek koji mu je postavio to pitanje začuđeno rekao: “Imam Malik ne zna!?‘‘- Idi svijetu i razglasi im da Malik ne zna ništa – Malik reče ovom čovjeku.Imam Malik je ovako postupao i pored toga što se zna da su za njega njegovi savremenici rekli: “U Medini se fetve ne donose dok je u njoj Malik.‘‘A imam Šafi‘i je za njega rekao: “Kada se spomenu učenjaci, onda se za Malika može reći da je zvijezda.‘‘Jedan pjesnik je spjevao: “Kada Malik u svojoj Medini dadne neku fetvu, mene tada nikakva druga fetva zadovoljiti ne može.‘‘ Zato, dragi brate, reci mi – tako ti tvoga Gospodara – koliko je znanje ovih brzopletih neznalica u usporedbi sa Malikovim znanjem?!
Osim toga, neki se stavljaju u položaj teoretičara pravca ehli sunneta i džema‘ata i svako onaj ko se s njima slaže, na Pravom je putu, a svako ko se ne slaže, u očitoj je zabludi. Takvi iz neznanja daju fetve u svim oblastima, a sami ne razlikuju šta je ravno, a šta okruglo.Kaže Uzvišeni Allah (u prijevodu značenja ajeta): “I ne govorite laži jezicima svojim: ‚Ovo je dopušteno, a ovo zabranjeno‘ da biste tako o Allahu laži izmišljali. Oni koji o Allahu laži izmišljaju – neće uspjeti.”(En-Nahl,116.)
Novotarija (bid‘at) je izraz za radnju koja se sukobljava i suprotstavlja šeri‘atu. Postoje i novotarije koje se ne sukobljavaju sa šeri‘atom. U novotarijama koje se ne suprotstavljaju šeri‘atu naši prethodnici nisu vidjeli ništa loše. Čak su neki od njih govorili da su to radnje koje približavaju Uzvišenom Allahu (kurubat), i upravu su.
U 54. ajetu sure Nisa, Kur’an Časni govori o zavisti: “Da li oni zavide ljudima na onome što im je Allah iz Svoga obilja dao....“Ne samo da je bolest, zavist je i veliki grijeh. O tome govore i brojni hadisi:''U srcu vjernika ne mogu se spojiti vjerovanje i zavist''.'' Čuvajte se zavisti, jer zaista zavist jede dobra djela kao što vatra jede drva''.
Danas nakon džume -namaza u mektebu Gazi Husrev -begove džamije u Sarajevu, Sumejja Rešić je proučila završne ajete iz Kur'ana, te je na taj način napamet proučila cijeli Kur'an pred Komisijom za hifz Rijaseta IZ u BiH, čime je stekla časnu titulu – hafiz Kur'ana.
Osvjetljavanje džamija i munara kandiljima datira od vremena halife Omera .b. el-Hattaba.
Ebu Hurejre, r.a., propovijeda da je Pejgamber, s.a.v.s., rekao:
"Od ljepote čovjekovog islama je da ostavi ono što ga se ne tiče."
(Tirmizi, Ibn Madže, Ahmed i Malik)
Sadašnji majstori koji izrađuju nišane rade to, uglavnom, zanatski. Oni ne shvataju da to nije samo njihova privatna stvar i stvar njihovog zanata. Nije to stvar ni same porodice koja ih naručuje. Od onog momenta kada se nišan postavi, on postaje javno dobro, odnosno, on predstavlja kulturno naslijeđe svih muslimana tog prostora.
Prosjačenje bez velike nevolje i potrebe u islamu je zabranjeno jer predstavlja poniženje za čovjeka. O tome svjedoče brojni hadisi Poslanika Muhammeda, a.s.Koliko je prosjačenje štetno po čovjeka najbolje nam pokazuje hadis koji Ibn Omer prenosi od Božijeg Poslanika Muhammeda, a.s.;
Ibn Tejmijje je u svojim knjigama jasno naglasio razliku između ispravnog i iskrivljenog tesavvufa. Stao je u odbranu poznatih sufijskih šejhova, poput Džunejda, Rifa’ija i dr., dok je za šejha Abdu-l-Kadira el-Gejlanija govorio „naš šejh“ (šejhuna). U ovom vremenu smutnji, podjela, sukoba i neprijateljstava koja su, bez imalo sumnje, posljedica nereda (fesad) u našim dušama, slijeđenja strasti (heva), umišljenosti, oholosti i sebičnosti, tesavvuf kao islamska nauka o odgoju duše je potrebnija nego ikada.
Pitanje kadera-Božjeg određenja ili sudbine interesovalo je ljude kroz historiju, a i danas.Štaviše, bilo je razlogom da veliki dio ummeta muslimana ode u zabludu i zastrani u svome vjerovanju. Dok su jedni zagovarali da smo prinuđeni na naša djela koja činimo (džebrije), drugi su otišli u totalnu krajnost zagovarajući da smo apsolutno slobodni u odabiru onoga što činimo (kaderije).
Ne vjerujem da ima iko živ na prostoru Balkana, a da nije čuo za uzrečicu „tursko groblje” i da ne zna šta znači ovaj pojam. Ova fraza, u prošlosti, odražavala je uvjerenje balkanskog nemuslimanskog javnog mnijenja da su muslimani nemarni prema uređivanju i održavanju svojih grebalja. Ponešto istine ima u tome. Muslimani odista i nisu baš previše pridavali važnosti održavanju svojih mezaristana, ako se na to gleda iz perspektive hrišćanskih zajednica.
O tesbihu poslije salavata Allahov Poslanik, a.s., je rekao: „Da izgovorim: Subhānallāhi vel-hamdu lillāhi ve lā ilahe illallāhu vallāhu ekber (Neka je slava i hvala Allahu, nema drugog boga osim Allaha, Allah je najveći), draže mi je od svega što Sunce obasjava.“ Ebu Hurejre, r.a, prenosi da mu je Muhammed, a.s., jedne prilike rekao: „Što više govori: Lā havle vela kuvvete illā billāhil-'alijjil-'azīm, jer je to džennetska riznica.“