Sjećam se kad sam prije par mjeseci naišla na životne teškoće. Problem je bio veoma ozbiljan, i našla sam se u velikoj neprilici.
„Oni koji poslije njih dolaze-govore: ''Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima: Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.“ (Al-Hašr, 10)
Komentar ajeta o borbi u svetim mjesecima: zul-kade, zul-hidže, muharem i redžeb
„Allahove ruke su širom otvorene – udjeljuje kako hoće!“ (el-Ma'ida, 64.)
Suhejb ibn Sinan ibn Malik Er-Rumi, Ebu Jahja (32.p.h.-38.g.h., tj. 592-659.god.)[1] je poznati ashab koji je primio islam među prvih tridesetak ljudi. Rođen je u mjestu Nineva, na obali Eufrata, nasuprot iračkog grada Mevsila (Mosula).
Husein Đozo je je u svojim djelima ukazivao na teške posljedice koje nastaju ukoliko neki narod zanemari bavljenje naukom, te odgoj i obrazovanje. Na više mjesta je spomenuo negativni trend odvajanja Bošnjaka od učenja, knjige i nauke.
U našoj zemlji je u prošlosti živio znatan broj hafiza Kur'ana koji su bili slijepi ili slabovidni. Taj fizički nedostatak ih nije spriječio da nauče Kur'an napamet, iako su živjeli u mnogo težim uvjetima nego mi danas.
Allah, dž.š., kaže: „Zar nije vrijeme onima koji vjeruju, da se srca njihova raznježe prilikom spominjanja Allaha i onoga šta je objavio od Istine, i da ne budu kao oni kojima je data Knjiga prije, pa su kako je vrijeme prolazilo, njihova srca tvrdnula, a mnogi od njih su grješnici.
Znajte da Allah oživljava zemlju nakon mrtvila njenog! Doista smo vam objasnili ajete, da biste vi shvatili.“ El-Hadid, 16-17.
U nekoliko ajeta Uzvišeni Allah strogo zabranjuje ljudima da slijede stope šejtanove, a 208. ajet iz sure El-Bekareh kaže: „O vjernici, uđite u islam potpuno i ne slijedite stope šejtanove, on vam je uistinu neprijatelj očiti.“
U svijetu u kojem se sve iščašilo i okrenulo naglavačke, gdje Istinu prekriva fikcija, Pun mjesec dolazi do izražaja. Uprkos mutnim i tamnim oblacima što prijete da nam sakriju Istinu, pun mjesec se ne da pomutiti. Muhammed a.s. ostaje da svijetli i obasjava živote onih koji ga prepoznaju po moralu i etici koje mu je sam Bog podario
Komentar dr. Mustafe Cerića na poglavlje iz knjige Ljubav u Kur'anu autora Ghazija bin Muhammada bin Talala
Sifet-ef. Suljić imam Behram-begove (Šarene) džamije u svojoj hutbi u petak 14. augusta okupljenim vjernicima govorio je o međuljudskim odnosima i postupcima koji narušavaju međusobne odnose ljudi
U poznatom ašeretu Kema erselna iz sure El-Bekare nalazi se ajet "O, vjernici tražite pomoć sebi u strpljivosti i obavljanju namaza! Allah je doista na strani strpljivih (153).
U životu nije uvijek onako kako bi željeli da bude. Život nam donosi radosne, ali i teške i neizvjesne trenutke. Često smo zabrinuti i neraspoloženi. Vidi se to na našim licima. I Allahov Poslanik, s.a.v.s., je imao porodicu kao i mi. Zarađivao je za život. Predvodio zajednicu muslimana u miru, ali i u ratu. I pored svega toga, ashab Džerir ibn Abdullah el-Bedželi kaže: Nikada me Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije pogledao, a da nije bio osmjehnut.[1] Ovaj primjer Poslanika, a.s., navodimo na početku današnjeg kazivanja, sa željom da nam se poveća zadovoljstvo vlastitim životom. Vedro lice je najljepši ukras, a topao osmijeh najbolji poklon. Pokušajmo biti zadovoljni sa onim što imamo