U posljednje vrijeme iznova je aktualizirano pitanje klanjanja podne-namaza nakon džuma-namaza. Nažalost, većina tekstova i komentara je površna i tendenciozna. Pod površnim mislimo na to da se iznose subjektivni doživljaji i vlastita mišljenja bez uvida u stavove poznatih islamskih učenjaka i pravnika. Kad kažemo tendenciozna, mislimo na to da se od strane nekih krugova na svaki mogući način pokušava omalovažiti islamska tradicija kod Bošnjaka, a IZ u BiH predstaviti kao pokrovitelja novotarija u islamu. Ovom prilikom samo želimo ukazati da ono što se praktikuje u našim džamijama ima utemeljenja u islamskom pravu.
U nekim gradovima kao što su Mostar, Tuzla i Sarajevo a vjrerovatno toga ima i u drugim gradovima, postalo je gotovo pravilo se umrli u kabur spušta na konopcima i ako fikhska pravila nalažu da se tijelo umrlog u kabur spušta na rukama njegovih najbližih srodnika po utvrđenim fikhskim propisima.
Koliko god neki negodovali da se o ovoj temi piše i govori, to je naša stvarnost i smrt je naša svakodnevnica. Pogotovo u zadnje vrijeme kada vidimo obistinjenje Pejgamberove, s.a.v.s., najave da će jedan od malih predznaka Kijametskog dana biti iznenadna smrt. Svakodnevno čujemo da je neko umro, neko poginuo, umiru djeca, mladi, neoženjeni, oženjeni, stari, zdravi, bolesni, bogati, siromašni, jaki, slabi i tako redom. Čudimo se i ibretimo, uzimamo pouku i razmišljamo, jesmo li mi spremni za taj događaj, za susret sa našim Gospodarom, koji je u Kur'anu rekao: „Svaka će duša smrt okusiti.“
Institucija braka u bosanskohercegovačkom društvu u evidentnoj je krizi. Svakodnevno se povećava broj djece koja su rođena u vanbračnim zajednicama. Porodica, kao primarna baza odgoja i morala, pod naletom vanbračnih zajednica sve više gubi svoju ulogu i mjesto u društvu. Kako doznajemo iz Zavoda za statistiku RS, u Republici Srpskoj, svako šesto dijete rađa se u vanbračnoj zajednici. Prema zadnjim dostupnim podacima, u 2013.godini na području Republike Srpske rođeno je 9.510 beba, od kojih je 1.668 rođeno u vanbračnim zajednicama.
Takozvano oporučivanje od starne umiruće osobe da mu dženazu klanja neko drugi mimo njegovg imama već odavno funkcioniše kao šerijatsko pravilo i ono nije novina nego je naslijeđeno. Po meni, tu se radi o krvo svaćenom pravu na oporučivanje od strane umiruće osobe.
Allah je spustio ljubav u srca vjernika i svojom milošću učinio da se zavole i postanu braća koja se vole samo radi Allahovog zadovoljstva, bez ikakvih bezvrijednih dunjalučkih interesa. Za ovu vječnu ljubav takmičili su se velikani, žrtvovani su životi, poklanjana velika bogatstva, da bi se osjetila ljubav koja nema kraja, ljubav kojom se hrane mu'minske duše.
Ideologija tekfira uzima zamaha u našem društvu. Proglašavaju se nevjernicima oni revnosni muslimani koji ne puštaju bradu, ne skraćuju nogavice, ne klanjaju po sunetu. Tekfir ideologije nisu pošteđeni ni imami, ni muderisi, ni profesori s fakuletata islamskih nauka. Metodologija tekfira sadržana je u pronalaženju vjerskog dokaza, zapravo izgovora da se čini nasilje prema muslimanu. Prvo se žrtva tekfira označi nevjernikom, da bi se potom nad njom kao legitimnoj meti izvršio verbalni i fizički linč i napad. U Preporodu od 1. marta prošle godine objavili smo mišljenja neke naše uleme o ideologiji tekfira. Podsjećamo Vas na njihove stavove i mišljenja.
Prvo: dozvoljena je transplatacija organa sa jednog na drugo mjesto istog tijela, pod uslovom da je očekivana korist veća od moguće štete, da se to čini kako bi se nadomjestio izgubljeni organ, povratio njegov oblik ili uobičajena funkcija, ili otklonila neprijatnost koja pacijentu pričinjava tjelesnu ili duševnu bol.
U mubarek gradu Mekki živi najmlađi hafiz koji je naučio napamet Kur’an u svojoj šestoj godini života. Musab Amir Hamza je hifz Kur’ana završio protekle godine, što je zaista veliki uspjeh ne samo za njegove roditelje i muhaffiza, već i za sve muslimane.
- kaže u intervjuu za naš list mr. Muharem ef. Omerdić, dugogodišnji rukovodilac Vjerskoprosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice
Poslije obavljanja predviđenih sunnetā i farzova pojedinih dnevnih namaza bosansko-hercegovački muslimani ne izlaze odmah iz džamije već ostaju na mjestu klanjanja, spominju Uzvišenog Allaha, dž.š, i uče dove. Zikr poslije namaza, njegov sadržaj, tok i metod, osim zajedničke dove, temelji se na jasnim tekstovima iz Kur'ana i Sunneta.
U Islamskom centru Bošnjaka Kantona Aargau u Švicarskoj od 2012. godine djeluje "Škola Kur'ana" osnovana na tradicionalnoj Večeri Kur’ana.
„Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje kod tebe ostare, ne reci im ni „uh“-i ne podvikni na njih, nego im se obraćaj riječima punim poštovanja. Budi prema njima pažljiv i milostiv i reci:“ Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene kad sam bio mali njegovali.“ (Kurˈan, sura Isra, 23 -24)
Mnog puta smo čuli da je Islam vjera koja ima za cilj da zaštiti čovjeka i čovječanstvo, ali šta to tačno znači? Intencija je tu u prvom redu, da se ojača ljudska priroda i dostojanstvo, da upravlja njegovu pažnju prema višim cviljevima vjere i da zasniva pravdu i pravičnost na svijetu. Već od prvih dana poslaničke misije, islam je kao svjetonazor oduševljavao mnoštvo onih koji su bili žrtve robovlasničkog sistema, te su bili među prvima koji su uzvjerovali Muhammedu, a.s, jer su u islamu prepoznali univerzalnost pravičnih postulata koji usmjeravaju ljudski rod ka sretnom i harmoničnom životu, sa podjednakim pravima na život, razum, imetak, vjeru, porodicu i dr.