Zašto insistirati izvitoperenim tumačenjima da je Bog negdje tamo, daleko? Postoji mnoštvo ajeta koji nam apostrofiraju Božiju Sveprisutnost i Blizinu: Mi smo njemu bliži od vratne žile kucavice. Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj Koji bdije. (L, 16) A Mi smo mu bliži od vas, ali vi ne vidite. (LVI, 85) On je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi. (LVII, 3) On je s vama gdje god bili. (LVII, 4) Nema tajnih razgovora među trojicom, a da On nije četvrti, niti među petoricom a da On nije šesti, ni kad ih je manje ni kad ih je više, a da On nije s njima gdje god oni bili. (LVIII, 7) Kuda god se okrenete, pa tamo je Lice Božije. (II, 115) A kada te robovi moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se dovi molitelja kad Me zamoli. (II, 186) Teško je ne uočiti da se u potonjem ajetu odmah nakon Božije blizine spominje dova, što bi valjda trebalo sugerisati da samo onaj ko je svjestan Božije blizine, usljed egzistiranja u krilu takve neizmjerne ljepote/Ljepote, ima potrebu da sa svojim Gospodarom razgovara, to jest, upućuje Mu dovu.

Od beskrajnog je značaja činjenica da se u Qur'anu za Boga veli da je Sveobuhvatni (Al-Muhit), a da termin muhit ujedno znači životna sredina (O životnoj sredini kao ambijenta koji je prožet Božanskim Prisustvom, opširnije u: Seyyed Hossein Nasr, Susret čovjeka i prirode: duhovna kriza modernog čovjeka, drugo izdanje, s arapskog preveo: Enes Karić, El-Kalem, Sarajevo, 2001. god.; S. H. Nasr, The Need for a Sacred Science, Albany, State University of New York Press, 1993., str. 131. Navedeno prema: Nevad Kahteran, Perenijalna filozofija (sophia perennis): u mišljenju René Guénona, Frithjofa Schuona i Seyyeda Hosseina Nasra, El-Kalem, Sarajevo, 2002., str. 209-210): A Allah sve obuhvata! (IV, 126) I znajte: zaista On obuhvata sve. (XLI, 54) Allah u suri čije prve riječi su ujedno prve riječi Objave, u imperativnoj formi izražava činjenje sedžde i približavanje Njemu: Već molitvu obavljaj i nastoj da se Gospodaru svome približiš! (XCVI, 19) Spomenućemo da je i riječ kurban izvedena iz arapskog glagola بيقرِّ - قرَّبَ što znači približavati se, tako da kurban predstavlja sredstvo približavanja Svevišnjem. Kada je u pitanju Allahu najdraži način približavanja roba Njemu, Njegov Miljenik prenosi: Uzvišeni je Allah, doista, rekao: ''Ko uznemirava kojeg od Mojih evlija - Ja sam mu objavio rat. Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jest ono što sam mu propisao. Moj će Mi se rob ustrajno približavati nafilama pa ću ga zavoljeti, a kada ga zavolim, postat ću sluh njegov, kojim sluša, vid njegov, kojim gleda, ruka njegova, kojom radi, noga njegova, kojom hoda. Ako Me upita, dat ću mu, a ako od Mene zaštitu zatraži, doista ću mu je pružiti. Ni oko čega što radim nisam se više dvoumio kao oko duše vjernikove, koja ne voli smrt, a Ja joj ne volim nažao učiniti.'' (El-Buhari, Buharijeva zbirka hadisa, prijevod: Hasan Škapur i grupa prevodilaca, Visoki saudijski komitet, Sarajevo, 2008., tom 4, str. 622-623) Vjerovjesnik, a.s., također, prenosi: "Uzvišeni Allah kaže: Ja sam u stanju učiniti Svome robu ono što o Meni misli, i s njim sam kad Me spomene. Ako on Mene spomene u sebi, i Ja njega spomenem u Sebi; a ako Me on spomene u nekoj skupini, Ja njega spomenem u skupini boljoj od nje. Ako se on Meni približi za jedan pedalj, Ja se njemu približim za jedan lakat; a ako se on Meni približi za jedan lakat, Ja se njemu približim za jedan hvat. Ako on Meni ide običnim hodom, Ja njemu idem žurno." (El-Buhari, Ibid., str. 1120) Njegovu blizinu ne trebamo shvatiti doslovno niti u uobičajenom smislu značenja blizine. (El-Iskenderi, Mudrosti (El-Hikem), s arapskog preveo: Ismail Ahmetagić, El-Kalem, Sarajevo, 2002, str. 353) Slično kaže i Rumi: Bog je uvijek blizu tebe. Šta god pomisliš ili zamisliš, On je kod te misli, jer On stvara tvoje misli i šalje ti ih. Ne možeš Ga vidjeti samo zato što ti je toliko blizu. Zar je to čudno? Ta i razum te prati u svemu što činiš, ali ti razum nigdje ne vidiš.

Vidiš samo njegove tragove, ali ne vidiš njega samog. Naprimjer, neko ode u hamam i ugrije se; gdje se god po hamamu kreće, vatra je s njim i grije se od njezine toplote, ali vatru ne vidi. No, pošto iziđe napolje i očima vidi vatru, poznato mu je da vatra grije i zna tad da se i hamam ugrijao od te vatre. (Dželaluddin Rumi, Tajne uzvišenosti, s perzijskog preveo: Munir Drkić, Bookline, Sarajevo, 2011., str. 240-241) Kako predstaviti i doživjeti Božiju prisutnost? Naglasićemo da samo stepen ihsana (Vidjeti: El-Munziri, Muslimova zbirka hadisa: izbor, prijevod: Šefik Kurdić, Kuća mudrosti, Zenica, 2003., Knj. 1, str. 37-38) može iznjedriti takvu svijest koja je otvorena za Božije prisustvo. Ne možemo a da ne spomenemo prelijepi Suhrawardijev aforizam (kažemo aforizam i zbog sažetosti ove misli, ali prije svega zbog paradoksa koji se izvija iz njegovih riječi): Nedostižnost je Tvoja blizina. (Shaykh Shihabuddin Suhrawardi Al-Maqtul, ''Orijentalna mudrost – teozofija svjetlosti,'' s arapskog preveo: Rešid Hafizović, Institut ''Ibn Sina,'' Sarajevo, 2011., str. 15) Kako lucidno Abdullah Čelebić uočava: S jedne strane zagovaramo Allahovu, dž.š., svemoć i blizinu, a s druge strane, nesvjesno Mu osporavamo interventnost u svijetu, ubijeđeni da je čovjek kovač svoje sreće? Ovakvo postavljanje stvari učiniće da formalizam prevlada u vjeri, da ibadet izgubi svoju dušu i smisao. (Vidjeti: Abdullah Čelebić, Aspekti ljubavi prema Bogu. Ljubav prema Ehli-Bejtu, Islamska misao, god. VIII, 1986, br. 94, 13-17) Ako je Bog blizu, zbog čega da Mu se približavamo? Ovo je pitanje koje zahtijeva širu elaboraciju, ali ćemo se zadovoljit sa odmišljanjem u smjeru koji nam otkriva da je Gospodar uvijek blizak, samo je na čovjeku da toga bude svjestan, to jest, da povećava razinu svijesti o Božijoj prisutnosti. Slično nam poručuje i Suhrawardi: Mi smo navlastito zastrti od Njega snagom savšenstva Njegova svjetla i nesavršenstva naših svojstava, a ne zato što je Svjetlo nad svjetlima skriveno. (Suhrawardi, Ibid., str. 181-182) Čemu uopšte ispisivanje ovih redaka? Zbog prisjećanja (zikr) i opomene modernom čovjeku jer je zaboravio da nema raspolućenosti između svijeta transcendencije i svijeta imanencije, zaboravio je da Nebo i Zemlja nisu dva odvojena koncepta.