I u našim sredinama to se može zapažati, jer je u Sarajevu bila Viša šeriatsko sudačka škola, a tako je bilo i u drugim pokrajinama velikog turskog carstva. Zbog te činjenice u Turskoj se nije pridavala značajna pažnja hadisu, što je svakako imalo uticaja i na naše područje. Drugi razlog takvog odnosa prema Hadisu je snažan uticaj zapadnog orijentalizma na ovom području, posebno prema jednom dijelu inteligencije koja je naprosto prihvatila tezu zapadnih orijentalista, o upitnosti vjerodostojnosti hadiskih zbirki, pa čak i onih koje se u Islamskom svijetu smatraju pouzdanim i vjerodostojnim, kao što je „Kutubu sitte“, šest zbirki, među kojima je na prvome mjestu Sahihu-l-Buhari.

Međutim, takav odnos prema hadisu Allahovog Poslanika nije dobio opšti zamah i većina muslimana su kroz ljubav prema Poslaniku i islamu, konačno, izgradili i ljubav prema Hadisu. Oni su tu ljubav pokazivali na razne načine: kroz priče, hikaje, pjesme, mevlude itd.

Dokaz te neizmjerne ljubavi kod bosanskih muslimana prema Poslaniku i njegovom hadisu pokazuju brojna hadiska djela koja su nastajala iz pera ovdašnje uleme. Navest ću neke primjere, a neka mi se ne zamjeri ako nekoga izostavim.

1. Ali Dede Alaudin, sin Mustafe iz Mostara, u 16.vijeku, napisao je djelo iz područja hadisa pod nazivom Havatimu-l-hikem,
2. Muhamed Bošnjak Ajviruri, također, muhaddis mostarske škole Hadisa, napisao je knjigu pod nazivom El-Ehadisu el-erbeine,
3. Hasan Kafi Pruščak, umro 1615.u svojim se djelima obilato koristio hadisima i slovio je kao veliki poznavalac hadisa. U Pruscu je osnovao školu pod nazivom Daru-l-hadisi,

4. Mehmed Handžić iz Sarajeva (1906-1944.) mnogo je radio na hadisu i ostavio brojna djela iz ove oblasti. Jedno od njih je i Uvod u hadisku nauku,

5. Zabilježeno je da je Buhariju usmeno prenosio u Gazi Husrev-begovoj medresi naš prvi reis-ulema Mustafa Hilmi ef. Omerović. Njegovu praksu nastavio je i reis-ulema Mehmed Tevfik ef. Azapagić.

U vremenu od 1926. do 1946.g. Ahmed ef.Burek, muderris u Gazijinoj medresi je svakog petka tumačio Buhariju,

6. Muftija h. haf. Mustafa ef. Nurkić je u periodu od 1942-1945.g.preveo dio Buharijinog Sahiha tadašnjim imamima Banjalučkog muftiluka.

7. Hafiz Fuad ef. Subašić, imam u Sultan Ahmedovoj džamiji u Zenici, preveo je cijelu Buhariju, a jedan dio je i štampan za internu upotrebu imama. Također, Fuad ef. je u svojoj džamiji dva puta pročitao i protumačio cijelu Buharijinu zbirku. Iz njegovog prijevoda štampana je knjiga pod nazivom Bin bir hadis,

8. Profesor Hasan ef. Škapur tumačio je imamima s prijedorskog područja Buhariju i iz tih bilješki nastalo je djelo koje je kasnije i štampano u izadanju tadašnjeg Stariješinstva IZ u BiH. Štampana su tri djela: prva knjiga 1974.g., druga 1975. i treća 1976.g.

9. Hasan ef.Makić, sadašnji muftija bihaćki, nastavio je Škapurovo djelo pa je izašao i četvrti dio Buharijinog sahiha, 1990.g.

10.Mehmedalija Hadžić, urednik Glasnika, sačinio je prijevod „Sažetka“ Buharijine zbirke koji sadrži 2320 hadisa, i ovo djelo je štampano 2005.g.

Osim ovih djela koja su svakako vrijedna pažnje i jasan pokazatelj koliko je ovdašnja ulema voljela vjeru i Poslanika i koliko su poklanjali pažnje hadisu, postoji niz drugih pokušaja i uspjeha na planu razvoja hadiske znanosti, kao što su:

1. Mustafa Čolić, imam iz Jajca, preveo je Rijadu-s-alihin, Nevevijinu zbirku izabranih hadisa,
2. Jakub Memić, objavio je djelo pod nazivom Izbor Poslanikovih hadisa,
3. Dr.Omer Nakičević, napisao je udžbenik iz hadisa za studente FIN-a, pod nazivom Uvod u hadiske znanosti,
4. Ahmed Mehmedović, novinar, sastavio je tematsku zbirku pod nazivom „Tako je govorio Muhamed, a.s.“
5. Mirsad Mahmutović, 1993.g., u Visokom objavljuje knjigu, „Povodi nastanka nekih vjerovjesnikovih hadisa“. U toj knjizi obradio je 115 hadisa, i za svaki od njih naveo je kraću biografiju prenosioca, povod nastanka, porijeklo hadisa i kraći komentar. Ovaj autor je napisao i udžbenik iz Hadisa za treći razred medrese, 1999.g.
6. Adnan Silajdžić, prof. na FIN-u, u Sarajevu objavljuje knjigu „Četrdeset hadisa s komenarom“,
7. prof. Mahmut Karalić, napisao je na desetine radova o hadisu, koje je objavljivao u listovima IZ-e, kao i skriptu iz hadisa za učenike medrese. Krunsko njegovo djelo je prijevod Tirmizijinog sunena ili kako se ovo djelo popularno zove „Tirmizijin džami'-sunen.
8. Dr.Fuad Sedić, preveo je “Musned ebu Hanife“,
9. Hamid Indžić, preveo je sa komentarom „Malikov Muvetta'“.

Kako vidimo, ovdašnja ulema je znala cijeniti vrijednost hadiskog blaga i nije žalila svoga truda na tom putu. Izlazak kompletnog Buharijinog Sahiha na našem jeziku prestavlja krunu svih napora i dostignuća na planu popunjavanja svih šupljina koje su se mogle pojaviti u periodu kada su naši vrijedni imami tragali za hadisom, kao i za zalogajem hljeba.