Dženazu-namaz šehidima Rifetu Salihoviću, Šemsi Zukanoviću i Muniru Tahiću predvodio je muftija tuzlanski Vahid-ef. Fazlović, koji je kazao da ćemo na mezarju u Veljacima klanjati dženazu-namaz svakoj žrtvi počinjenog zločina.

“Dolazit ćemo i poslije, ako Bog da, a i oni koji će nas naslijediti taj će emanet imati u svome srcu. Ovdje smo da iskažemo naše duboko saosjećanje s majkama, sestrama, očevima, braćom, evladima naših šehida u Bratuncu. Ovdje u ovom šehidskom mezarju leže nedužni ljudi koje je ubijala zločinačka ruka. Sve je zapisano u zemaljskim knjigama, znamo da je istina posvjedočena i takvu istinu je potpisalo čovječanstvo u ime univerzalnih vrijednosti koje su važne za svakog čovjeka, ma gdje živio. Te se knjige ne mogu mijenjati, a oni koji pokušaju još će više svoju sramotu uvećati, a Bošnjaci su najvažniji svjedoci zločina,” kazao je muftija Fazlović.

U ime porodica žrtava prisutnima se obratila Admira Golić. Još jednom je istaknuto da je potrebno ubrzati proces traženja nestalih, otkrivanja masovnih grobnica ali i procesuiranja zločinaca.

“Mi smo ovdje na Drini odlučni da ostanemo na zemlji naših majki i očeva, naših pradjedova. Da čuvamo njihove mezare. Odlučni smo da gradimo budućnost sa drugim narodima i želimo Bosnu i Hercegovinu jednakih prava i mogućnosti za sve. (…) Mi se nećemo odreći Bosne i Hercegovine, nećemo se odreći Drine, nikada nećemo zaboraviti počinjeni Genocid i nećemo prestati tragati za ratnim zločincima,” poručile su porodice žrtava.

U Veljacima ukopano 306 žrtava

Nakon dvadeset i sedam godina traganja Jasmin Zukanović je na mezaru svoga babe Šemse, čiji posmrtni ostaci su pronađeni u rudniku Sase, proučio Fatihu. “Imali smo nekih informacija i prije, ali su bile lažne. Nije pronađeno kompletno tijelo, ali mi smo sretni da smo bar nešto našli, da imamo gdje doći proučiti Fatihu i da on nađe svoj smiraj nakon dvadeset i nekoliko godina,” kaže Zukanović. 

Memnuna Halilović sa suzama u očima govori o svome bratu Rifetu Salihoviću. Ranije je ukopala dva brata, a još jednog brata još uvijek nije pronašla kao ni majku, snahu i djecu njene braće. “Molila bih svakoga ko zna da kaže gdje su im kosti, da bar možemo doći na mezar da proučimo Fatihu. To nam je jedino ostalo. Nama je dan godina. Čekamo kad će neko iz Tuzle nazvati, teško nam to pada ali smo s druge strane i sretni kad nas nazovu i kažu da su nekog našeg pronašli,” kazala je Halilović. 

Na šehidskom mezarju Veljaci do sada je ukopano 306 žrtava, među kojima su i braća Hajrudin i Nurdin Omić, koji su imali devet i jedanaest godina kada su ubijeni. Bilo je nemoguće razdvojiti posmrtne ostatke braće Omić, te su ukopani u zajedničkom mezaru. Među žrtvama je 92 djece, koji su ukopani na mezarjima širom bosanskog Podrinja, a u Veljacima su 43 njihova mezara, kao i mezar Zekire Begić, trudnice ubijene u devetom mjesecu trudnoće.

Za tri dana ubijeno 200 Bošnjaka

Kao i u mnogim drugim podrinjskim gradovima i mjestima, ni u Bratuncu oni koji su počinili masovna ubistva još uvijek nisu odgovarali, kaže Sakib Ahmetović, predsjednik Udruženja logoraša Bratunac i član Organizacionog odbora 13. kolektivne dženaze.

Ahmetović je preživio strahote logora u Osnovnoj školi "Vuk Karadžić" u koju su 10. maja dovedeni Bošnjaci koji su odvojeni od svojih porodica na stadionu "Bratstva i jedinstva".

„U školi je bilo više od 700 zarobljenika, a za tri dana ubijeno je više od 200 osoba. Ni sam ne znam kako sam uspio izbjeći strijeljanje,“ kaže Ahmetović i podsjeća da se samo Miroslavu Deronjiću na teret stavilo ubistvo šest Bošnjaka u logoru u Osnovnoj školi "Vuk Karadžić" i to je sve. „Srećemo ih po Bratuncu. Na suđenjima smo izloženi torturi kako Tužilaštva tako i advokata koji brane ubice. Ne mogu vam opisati kroz šta sve prolazimo i kakva nam pitanja postavljaju,“ kaže Ahmetović. On je pozvaonadležne da u narednom periodu poduzmu odlučnije korake kako bi se proces identifikacije priveo kraju. 

I Hiba Ramić, član Organizacionog odbora, smatra da je proces pronalaska i identifikacije posmrtnih ostataka više od 250 ubijenih Bošnjaka Bratunca jako spor. S obzirom da su u Bratuncu ubijene desetine cijelih porodica, koje danas nema ko prijaviti, konačan broj ubijenih i onih za kojima se još uvijek traga teško je utvrditi. 

„Koristimo svaku priliku da pozovemo sve institucije, međunarodnu zajednicu i naše komšije Srbe da nam kažu gdje su grobnice,“ poručila je Ramić, te je istakla da su i ove godine organizovani dani sjećanja i posjete brojnim mjestima u Bratuncu, s ciljem podsjećanja na najstravičnije zločine počinjene tokom Agresije na BiH i odavanja počasti nedužno ubijenim Bošnjacima Bratunca. 

Amina Đulović