Poseban uspjeh Humanitarnog fonda “Gazi Husrev-beg“ jeste njegov kontinuitet. Brojni projekti Bošnjaka su nakon određenog vremena i ponekada u najvećoj snazi znali doživjeti svoj kraj. Ovaj fond iduće godine obilježava dvadeset godina što je poseban jubilej za Bošnjake u Njemačkoj, ali i Islamsku zajednicu Bošnjaka u Njemačkoj. Mnogim stipenditorima koji godinama izdvajaju za stipendije cilj je da nove, mlade generacije preuzmu emanet stipendiranja te da na taj način održe i prošire rad Fonda. Također, Fond vide i kao plemenitu ideju na kojoj mogu odgajati svoju djecu i vezati ih za Bosnu i Islamsku zajednicu.

Džemat IKC Hamburg je jedan od džemata iz kojeg se šalje značajan broj stipendija za učenike i studente u BiH. Prema riječima Dževada Muratovića iz Novog Pazara ovaj džemat je poznat po darivanju i u vrhu je džemata u Njemačkoj kada je riječ o pomoći drugima. Jedan od utemeljitelja Fonda je upravo imam u Hamburgu Halim ef. Alibašić. 

“Svake godine Fond je postajao sve jači i to se može vidjeti iz broja prikupljenih stipendija. Iz ovog džemata dosad je uplaćeno 120 stipendija u iznosu preko 60 hiljada eura. Postoje ljudi koji daju u visini jedne ili dvije stipendije redovno svake godine, a što je zanimljivo ima i mladih odnosno studenata koji skupe određeni iznos za stipendiranje svojih vršnjaka u Bosni i Sandžaku. Ostali dio stipendija se skupi uglavnom ramazanom i to nakon organizacije zajedničkih iftara“, kazao je efendija Halim o načinu skupljanja stipendija u Hamburgu. Prema njegovim riječima džemat je vrlo predan ovoj ideji. “Mi to shvatamo vrlo ozbiljno i mislimo da ovu ideju treba što više širiti, ići od čovjeka do čovjeka, jer ono što je radio Gazi Husrev-beg danas mi s našim porodicama trebamo raditi. Mi smo ovdje te gazije koje trebaju širiti dobro i pomagati drugima“, zaključio je Halim efendija.

Mlade Gazije

Munir Zejnilović, porijeklom iz Novog Pazara, stipenditor je u Fondu duži niz godina, a jedan je od najstarijih džematlija u Hamburgu gdje živi skoro pedeset godina. “Dokle god budem živ davat ću za stipendije. Od toga ne mogu imati nikakvu štetu, a napredak uvijek imate i nagradu na Onom svijetu. Stalno djecu opominjem da idu i nastave ovim putem. Cilj nam je svima da nam djeca idu putem islama“, kazao je Munir koji kao i mnogi drugi naglašava važnost da se nove, mlade generacije uključe u Fond kao stipenditori i na taj način nastave širiti dobro.

Munir Zejnilović 

Dževad Zlomužica, porijeklom iz Mostara, živi u Hamburgu od 1993. godine. Kaže da nije nikada upoznao onoga kome daje stipendiju, ali nije ni zahtijevao jer mu je važno samo da dođe u prave ruke.

Dževad Zlomužica  

“Ko god je u džematu ima tu vjersku ili ljudsku obavezu da pomaže drugima, prvenstveno onima u Bosni. Ono što treba imati na umu onaj kome je Allah nešto dao jeste da bi to osigurao treba dijeliti i proslijeđivati dalje. Za mene je u tome sva mudrost. Svako ko ima djecu trebao bi to objasniti prvo njima. Ja sam zadužen prvenstveno za svoju djecu koja su, hvala Bogu, na istom putu. Sin mi je otišao u Bosnu da završi master. Mogao je ovdje, ali dolje je otišao, jer voli Bosnu“, kazao je jedan od značajnijih donatora iz džemata Hamburg Esad Memić.

Esad Memić

Smail Velić, porijeklom iz Zvornika, studira u Hamburgu i predstavnik je mlađe generacije Bošnjaka koji nastoje organizirati aktivnosti s ciljem pomoći ljudima u Bosni. Kada je riječ o Fondu kazao nam je da već postoje mladi koji stipendiraju druge mlade. “Mislim da smo mi ti koji trebaju i mogu nastaviti održavati ovaj Fond. Drago mi je da postoji Fond, a naročito što ga je osnovala generacija koja je preživjela agresiju i Genocid, imala teškoće i ovdje, ali je uspjela u nečemu čime se mogu ponositi, ali i mi mlađe generacije. Oni su postavili temelj na koji mi, mlađa generacija, možemo nastaviti graditi, a kod svoje generacije već vidim veliki potencijal“, kazao je Smail.

Smail Velić

Interesantno je da se ideja o Fondu u Hamburgu proširila preko mladih. Edin Bozalija, sadašnji predsjednik džemata u Hamburgu, kao vrlo mlad je donio letke u džemat nakon predavanja na kojem je prvi put čuo za Fond. “Kolega i ja smo bili na jednom mevludu, ne sjećam se tačno gdje, na kojem je efendija prezentirao ideju Fonda. To je došlo u vrijeme kada su ljudi u Njemačkoj htjeli pomoći svojim sugrađanima u Bosni, ali su pokušavali naći način i povjerljivu organizaciju. Saznavši da 'Gazi Husrev-beg' pripada Rijasetu Islamske zajednice mi smo tu večer uzeli letke o Fondu i donijeli u Hamburg. Kao mladi momci smo nastojali prezentirati tu ideju i odmah smo uplatili jedan iznos i evo do danas smo članovi ovog fonda. Kao što je meni i mojoj generaciji ostavljen emanet od starije generacije, krenuvši od onog trenutka kada je tadašnji predsjednik džemata Husein Johić podržao naš prijedlog kao tadašnjih mladića, tako i mi imamo nijet prenijeti emanet mlađim članovima našeg džemata, koji su se već aktivirali svojim uplatama. Sada u džematu imamo pet-šest studenata koji svake godine uplaćuju jednu stipendiju od sebe, želeći vratiti dio onoga što su dobili od roditelja, ali i šire zajednice. Tako da vjerujem da će ovaj fond nastaviti živjeti i generacijama poslije nas te da će se i na taj način održati veza s maticom u Bosni i našom Islamskom zajednicom“, kazao je Edin.

Edin Bozalija

Od Njemačke do Kosova

Slično razmišlja i stipenditor Edis Džogović, koji kaže kako je cilj da njihovim putem krenu i mladi, a djeci je potrebno stalno objašnjavati važnost darivanja i pomaganja ljudi prvenstveno u Bosni i Sandžaku. “Mislim da svako od nas može mjesečno odvojiti po dvadeset ili trideset eura za stipendiju. Naše je da dajemo, a na mladim generacijama da uče i da nas naslijede na ovom putu pomaganja. Ove stipendije idu u Bosnu, Sandžak, Crnu Goru pa, evo, i na Kosovo. U ovaj fond daju i Bošnjaci, i Albanci, i Sandžaklije, i Goranci tako da je to jedna blagodat uvezivanja ljudi. Drago mi je da mogu pomoći, ali mi je posebno drago kada druge ljude mogu uključiti u akciju stipendiranja“, kazao je Edis koji živi u Dortmundu. 

Edis Džogović sa sinom

2000

godine osnovan Humanitarni fond “Gazi Husrev-beg“

2.500 

stipendija podijeljeno u okviru Fonda

2 

miliona i 450 hiljada maraka iznos dosadašnjih stipendija

Ovo uvezivanje ljudi ili internacionalno pomaganje studenata je još jedna vrijednost Fonda, koji tragove ostavlja na prostoru skoro cijele bivše države. 

Ahmed ef. Kajošević, imam koji se istakao s najvećim brojem stipendija do sada, u 2018. godini je sa svojom suprugom uplatio osam stipendija. Inače, efendija Ahmed je poznat po svojoj darežljivosti i predanosti misiji rada u ime Boga. Naime, kada je trebalo kupiti objekat za mesdžid radio je besplatno tri mjeseca kako bi se skupila početna sredstva za kupovinu objekta. 

Ahmed ef. Kajošević, imam koji se istakao s najvećim brojem stipendija do sada

“I mene je neko pomagao i znam šta to može značiti u životu. I svoju djecu, koja su još uvijek studenti, uključio sam da daju stipendije. Zapravo čitavu porodicu. Nažalost, postoje ljudi koji imaju sto puta više nego drugi, ali još uvijek im se nisu otvorila srca da pomažu studente. Ovo je nešto što čovjek šalje na svoj račun na Ahiretu. Pogotovo je bitno za nas muslimane imperativ da učimo pa tako se na ovaj način olakšava put znanja onih koji uče. Ovaj fond se treba povećavati, jer raste i broj onih koji su dobili stipendije, odnosno koji mogu sutra biti stipenditori. 

Naš džemat pomaže i učenike u medresi u Crnoj Gori kako ne bi učenici odustali od daljnjeg školovanja.  Također, pomažemo učenike i studente u Makedoniji i na Kosovu. Naravno, nije jednostavno stalno tražiti od ljudi. Prošle godine smo imali 44 sergije za pomoć“, kazao je efendija Ahmed, koji predvodi 30 godina džemat IKC Frankfurt. Inače, džemat koji je sastavljen prvenstveno od Bošnjaka i Albanaca ove godine obilježava 40 godina postojanja, a nakon brojnih preseljavanja konačno je kupio svoje prostorije. Svojim aktivnostima i pozitivnim projektima postao je prepoznat u Frankfurtu, a jedan od pokazatelja jesu i zahvalnice i priznanja Grada Frankfurta imamu i džematu za doprinos njemačkom društvu. Otvorenost i plemenitost džemata utjecala je i na prve komšije džamije, a jedan od njih je dozvolio otvaranje džamije prema njegovom dvorištu. Pozicija ovog džemata i njegova otvorenost prema drugima rezultira lijepim prizorom da na namazu budu prisutni vjernici iz petnaest nacija.

S riječi da djela

Ibrahim Begić, rodom iz Jajca, član je džemata u Offenbachu i kao jedan od stipenditora smatra da je važno pomoći svoju zemlju, jer “mi trebamo biti svjesni da imamo dug prema Bosni“. “Ne možemo samo ostati na riječima. Kada gledamo snimke ili čitamo komentare mnogi plaču i tuguju za Bosnom, a od toga nema ništa. Samo djela mogu promijeniti neke stvari. Bit ćemo pitani i mislim da je haram onome ko ima, a ne želi pomoći svojoj Bosni i narodu na bilo koji način. Čovjek jednostavno osjeti neku ljepotu u srcu i duši kada vidi da pomogne nekome da u toplijoj sobi uči, uz bolji sendvič ili ručak sjedi s knjigom. Ako imamo imalo imana u sebi shvatit ćemo da je to dobro za nas. Za mene je naše samo ono što damo u hajir. Pozivam Bošnjake u cijelom svijetu, pogotovo u Njemačkoj, da pomognemo našoj Bosni“, poručio je vrlo emotivno Ibrahim, koji je iskazao i svoje mišljenje u vezi s politikom u Bosni i opstankom Bosne. “Ako razmišljamo na ispravan način o Bosni mislim da bismo trebali osmisliti način kako bi sve Bošnjakinje koje rode u manjem entitetu dobile jednu vrstu penzije, kako je to slučaj bio u Crnoj Gori. Najmanje je milion Bošnjaka vani i kad bi dali po pet eura to bi se moglo finansirati bez ikakvih problema. Pored toga ima i milionera u BiH koji bi mogli podržati ovo. Bez cjelovite BiH ni Bošnjaci nemaju perspektivu“, kazao je Ibrahim.

Bošnjaci u Njemačkoj su izgradili svjetionik na plemenitim idejama Gazije i njime osvjetljavati put Bošnjacima u Bosni i njenom okruženju koji su na putu stjecanja znanja. Osnovali su humanitarni fond koji su nazvali po velikom Gaziji. Humanitarni fond “Gazi Husrev-beg“ iduće godine obilježava 20 godina postojanja i u svom dosadašnjem radu realizirao je različite humanitarne projekte, dok je mnogima ovaj fond od iznimne važnosti za Bošnjake jer pomaže učenicima i studentima u Bosni, ali i šire.

Prema njegovim riječima Fond je upravo prelazak s riječi na djela, jer se gradi Bosna na temeljima znanja koje je svugdje jedna vrsta moći i svjetlije perspektive.

Šerif Bajrektarević iz Livna u džematu Offenbach je od 1994. godine. U više navrata je bio predsjednik džemata, a stipenditor je od samog početka rada Fonda. “Čovjek koji daje ne može nikako osiromašiti. Štaviše, samo može dobiti više i u to su se naše džematlije uvjerile. Naravno, da bi se ovaj fond širio potrebna je još veća transparentnost i da se ne desi bilo kakva glasina koja bi ljude dovela u sumnju. Također, potrebno je pozvati ljude, one koji su na odmoru, da dođu na dodjelu stipendija i vide kakva je to radost kod djece koja dobiju pomoć“, kazao je Šerif. O tom osjećaju zadovoljstva nakon pomoći govorio je u Offenbachu i Fuad Šljivo. “To je jednostavno lijep osjećaj kada znaš da je vaša stipendija nekome pomogla. Također, to je važno, jer se na ovaj način, putem obrazovanja, Bošnjaci izgrađuju kao ličnosti i sutra oni, što sam čuo, daju stipendije i drugima pomažu. Nema se tu šta puno teoretisati. Mi trebamo podržati naše mlade Bošnjake u školovanju. Obrazovanje i znanje je najveće oružje Bošnjaka“, poručio je Fuad, porijeklom iz Jajca.

Živim u Konjević-Polju. Idem u treći razred gimnazije i odličan sam učenik. Otac mi ima karcinom. Dok vam pišem molbu on je u bolnici. Penzionisan je i dobio je 77KM od čega ne može ni struju platiti. Zaista je teško snaći se u ovoj situaciji: lijekovi, ishrana, škola i drugi troškovi. Moji roditelji mi ne mogu priuštiti nikakav džeparac i izuzetno mi je teško. Vaša stipendija bi mi mnogo pomogla, a i mojim roditeljima. Nadam se da ćete me izabrati za stipendistu, a ko i ne učinite opet Vam hvala, jer ćete nekog drugog usrećiti.

Iz molbi za stipendiju