Allah, dž.š., u Kur’anu, u suri El-Mulk, 15. ajetu, veli: „On vam je Zemlju pogodnom učinio pa hodajte predjelima njezinim i hranite se onim što On daje, Njemu ćete poslije oživljavanja odgovarati.“ (El-Mulk, 15)

Iz spomenutog ajeta uviđamo da nam je Allah, dž.š., učinio Zemlju pogodnom za življenje i obrađivanje, da hodamo njezinom površinom i razmišljamo o njezinim prizorima i fascinantnim ljepotama. No, čovjek treba tu zemlju obrađivati i potom hraniti se onim što Uzvišeni Allah daje da izađe iz njezine utrobe. Od čovjeka se traži da obrađuje zemlju, a plod tog rada Allah, dž.š., svakako nagrađuje.

Alusi, u svom Tefsiru, bilježi da je Omer, r.a., jedne prilike prošao pored jedne skupine ljudi i upitao ih: „Ko ste vi?“ „Mi smo oni koji se oslanjaju na Allaha“ odgovorili su. „Ne, nego se vi samo pokazujete kao oni koji tevekkul čine. Ispravan tevekkul čini onaj čovjek koji posije sjeme u zemlju, a potom se oslanja na svoga Uzvišenog Gospodara!“ (Tefsiru-l-Alusi, 29/15).

Allah, dž.š., i Poslanik, s.a.v.s., od čovjeka traže rad i poseban angažman kako bi zaradio za sebe i svoju porodicu. Najgore je da čovjek sebe dovede, a sposoban je za rad, na prosjački štap. Ovisnost od drugog čovjeka, postaje postepeno kao bolest.Kada ovo kažemo, imamo na umu da ima danas dosta staraca u našem društvu, oni koji su pravi starci i kojima trebamo izaći ususret kada im je potrebna kakva pomoć sa naše strane; i oni mladi starci, koji su zamijenili dan sa noću, koji po čitavu noć lutaju, a po čitav dan spavaju i izležavaju se, postajući paraziti i na teret svoje porodice.

Pogledajmo malo pažljivije i razmislimo malo dublje poruku jednog hadisa Poslanika, s.a.v.s., koji ukazuje na vrijednost obrađivanja zemlje i na to da i kada bi nastupio Kijametski dan, a mi imamo sadnicu u našim rukama, trebamo je zasaditi.

Imam Buhari također bilježi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: „Ko god bude obrađivao neplodno zemljište, ima će nagradu, a sve ono što ptice ili životinje pojedu iz tog njegovog rada smatrat će se kao da je dao sadaku.“

Džabir, r.a., bilježi da je Poslanik, a.s., rekao: „Kad god musliman zasadi biljku, imaće nagradu za sve što bude jelo sa ove biljke, puput ptica ili životinja. Ova nagrada će stalno teći do Sudnjeg dana.“ (Ibn Hibban i Nesa’i)

Allah dž.š., u Kur'anu kaže:

„On vas je stvorio iz zemlje, i za vas namijenio njezinu površinu.“ (Hud, 61)

Tumačeći ovaj kur’anski ajet, Muhammed el-Gazzali, kaže: „Allah, dž.š., je čitav ljudski rod stvorio od zemlje zaduživši ga da je obrađuje i izgrađuje i da samo Njemu ibadet čini sve dok bude bilo vremena, nakon čega će se vratiti Njemu da bi ih On pitao o onome što su oni činili... Mi sada javno proklamiramo naše čuđenje kako su zemlju danas naselile dvije grupe ljudi: jedna grupa koja ne usavršava i ne popravlja civilizaciju na Zemlji, a živi na njoj u skitnji i misli da je to vjernička grupa; a druga grupa ostavlja tragove na Zemlji prisvaja je i osvaja njezina široka prostranstva, ali je njezina veza sa Bogom, dž.š., mala ili nikakva.“

Priroda – smiraj duše i tijela

U interakciji čovjeka sa prirodom kao Božijim darom, obrada zemlje i korištenje zemljišnjih resursa zauzima primarno mjesto u privrednom razvoju svake zemlje. Pored ove činjenice, rad na zemlji – boravak u prirodi, danas je u svijetu raširen pokret, zahvalno i rekreativno zanimanje. Život današnjeg čovjeka prate sve veća i brojnija uzbuđivanja. Stoga se čovjek, da bi sačuvao ravnotežu (umoran od svakodnevnih poslova: nauke, tehnike, politike, ljudskih mahana i vrlina), trudi da pronađe neku ravnotežu i protivtežu, da uživa u potpunom miru i da se bar malo odmora u manje bučnoj sredini.Nekoliko sati koje čovjek provede na svježem zraku, u svojoj bašči, dobar su predah i ona relaksacija, o kojoj se tako često piše u štampi i govori na radiju i televiziji.

Uz sve ovo, bavljenje baščovanstvom, kao fizičkom aktivnošću, vrlo je korisno. Obrađivanje bašče je prirodna gimnastika.

Kriza

Čovjek, po naročito danas, u toku jednog dana može čuti do nekoliko puta ovaj izraz. Sa kim god se budeš zapričao govori o krizi, piše se o krizi, čuje se na radio i TV-u o krizi. Ne poričemo činjenicu da je u suštini kriza, no, čovjek je sam uzrok te iste krize o kojoj govori, piše, sluša itd.

Na kraju, želim istaći još jednu činjenicu. Naime, u jednoj dnevnoj štampi na makedonskom jeziku, koju sam skoro pročitao, navodi se razgovor jednog dede i grupe mladića i djevojaka koji su putovali vozom. Ova omladina je neprestano pričala o krizi. Pa im se ovaj vrijedan i mudar djed obratio riječima: „Već je 10 sati, a vi ste tek ustali iz kreveta, čak još spavate, vidi se na vašim očima. Govorite o krizi, a vidim da ništa ne radite, a imate najnovije modele mobilnih telefona, obučeni ste skupocjenom odjećom. Pogledajte kroz prozor napolje. Šta vidite, pustoš, neobrađenu zemlju punu trnja, dok je nekad sva ova zemlja bila obrađena. Tada nije bilo krize jer je svako radio. Vi ste mladi i puni elana, a nećete da radite. Ustali ste u podne i pričate o krizi. Dok ste vi tek ustali, ja sam već završio posao: pomuzao stoku, pripremio mlijeko i prodao, a sada se već vraćam kući.“