digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Teme

S ljudima razgovaramo – jesu li djeca ljudi?

Autor: Hakija Kanurić Januar 07, 2020 0
S ljudima razgovaramo – jesu li djeca ljudi?

Kako prevenirati pojavu ružnih navika kod djece, kao što je laganje, vulgaran govor, krađa, pušenje i sl.? Kako ih liječiti ako se pojave? Kako motivirati djecu da čitaju? Na koji način otkriti talente kod djece? Dijete ne obavlja namaz, kako taj problem riješiti? Kako izgraditi samopouzdanje kod djece, osobinu hrabrosti, plemenitosti i sl.? Da li uočavamo vlastite greške u odgoju i da li znamo kako ih sanirati?

Potražite Preporod aplikaciju za android i iOS uređanje. Instalirajte odmah i uživajte u sadržaju. 

Čarolija mudrog razgovora

Kada se želi djetetu ukazati na grešku obično to bude putem „predavanja“ koje roditelj često koristi da isprazni vlastitinegativni naboj. Bez imalo sumnje, monolog roditelja u prisustvu djeteta nema nikakav pozitivan utjecaj na djecu. Neželjeno ponašanje djeteta liječi se dijalogom i aktivnim slušanjem, putem kojeg roditelj jasno stavlja na znanje djetetu da dijeli njegove osjećaje, da ga shvata, da je na njegovoj strani i da mu je pravi prijatelj. 

Primjer iz svakodnevice

Sumeja se vratila iz škole, a odraz njenog lica otkrivao je srdžbu i gnjev. Žaleći se na loš postupak njene učiteljice kazala je majci: „Mrzim svoju učiteljicu! Izderala se na mene jer sam zaboravila svesku.“ „Da li te je njeno ponašanje jako naljutilo?“, upita mama, a Sumeja odgovori: „Da, moja prijateljica također je zaboravila svesku, ali učiteljica na nju nije podigla glas kao na mene!“ „Ti si osjetila da njen postupak nije pravedan? Zar ne?“, nastavila je mama, a djevojčica brzo odgovara: „Kad bih samo mogla rado bih je kaznila.“ U nastojanju da stiša kćerkinu srdžbu mama nastavlja razgovor i kaže: „Tvoje riječi otkrivaju da si se na nju baš dobro naljutila!“ U tom trenutku Sumejina srdžba počinje jenjavati, da bi nakon kratkog vremena već bila u igri sa svojom sestrom, nakon što je zaboravila neugodnost koju je doživjela u školi.

Sumeja je ustvari htjela s mamom podijeliti osjećaje prema učiteljici. Mama joj je to poklonila i time njenu srdžbu ugasila. Dijalog je poput čarolije, ako se vješto upotrijebi.

Najčešća, takoreći, prirodna reakcija majke, kada se nađe u sličnoj situaciji, bila bi da osudi svoje dijete zbog nemara i konstatuje da je učiteljičin ukor sasvim opravdan, ili pak da stane na stranu svoje kćerke protiv učiteljice. Sumejina mama nije tako postupila. Prepoznala je šta njena kćerka osjeća kada ju je pitala da li misli da je učiteljica bila nepravedna pa je konstatovala da njen govor otkriva veliku ljutnju. Isto tako, Sumejina mama nije iznijela mišljenje o samom postupku kćerke, niti joj je držala lekciju, jer i nema potrebe za tim, s obzirom na to da je učiteljica to već učinila i ne treba se kod kuće ponavljati. Tako je mama ostvarila pozitivan pedagoški cilj: Sumeja je nastavila svoju igru nakon što je u školi usvojila odgojnu lekciju, a kod kuće ispraznila negativni naboj putem razgovora kojeg je njena mama mudro vodila.

Većina nas bi brzopleto iznijela mišljenje o postupku djeteta, osuđujući grešku, dajući savjet ili jednostavno prazneći vlastitu srdžbu, međutim, u tom trenutku je djetetu potrebno nešto sasvim drugo: svijest da roditelj suosjeća s njim i dijeli njegove osjećaje. Prepoznati osjećaje djeteta i s njim ih podijeliti generirat će ljubav prema roditelju, a ljubav će rezultirati respektom i poslušnošću. Dijete koje zna da će sa svojim roditeljem voditi prijateljski razgovor, bez prijetnji, vike i galame, iz škole će žuriti da čim prije stigne kući jer zna da ga tu čeka zagrljaj prijateljstva i razumijevanja.

Cijeli tekst u štampanom i digitalnom izdanju

 

Oznake
« Šutnja i odgovornost: Nasilje nad ženama u BiH Agresija u obrazovanju: „Kad si rekao A, reci i B“ »

Povezani članci (po oznakama)

nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine