50godina.jpg
digitalbanner-naslovna7.jpg

Teologija tokom i poslije pandemije

Sve što ovi predavači, profesori, doktori, autori nude na Internetu i u televizijskim programima imami govore i ponavljaju džematlijama godinama. Stoga, ako već žele da budu mislioci neka ponude originalnu misao i realna rješenja

O čemu sada, u ovoj krizi, kada su građani i džematlije finansijski u velikim neizvjesnostima, kada su pritisnuti stegama karantene, dječije online nastave, kada stariji hronični bolesnici više ne znaju kome i kako da se obrate za zdravstvenu njegu, kada se valjano stomatologu ne može otići pa ni privatno.., dakle, o čemu u ovoj situaciji treba pisati, predlagati, insistirati u teološkim raspravama, feljtonima, obraćanjima…? Duboko vjerujem da pojedine teme jesu za pedagoga, psihologa i ostale struke, ali s aspekta iznalaženja i nuđenja rješenja i razmišljanja o modalitetima olakšavanja našem narodu, sigurno da svi pa i teolozi trebaju dati koju ideju više umjesto vazova. Ti vazovi su mnogim imamima bili potrebni prije ove krize kada se nasrtalo na islamsku tradiciju Bošnjaka ili kada su trebali barem jedanput godišnje da u različitim (svečanim) prilikama teolozi uđu u njihovu džamiju kao džematlije, ali i kao predavači koji bi fi sebilillah doprinijeli na ovakav način podizanju znanja među džematlijama i imamima. Sada je potrebno mnogo više.  

Povezan tekst
Šta nudi aktuelna 'teologija' u medijima

Zapravo, savremeno promišljanje teologa mora biti vizionarsko, inovativno, provokativno, da ne kažem protestantsko, ali ujedno i realno kako bi se moglo implementirati, barem djelimično. Prema ovome do sada pokazanom, ni mišljenjem niti gardom ne liče na svoje uzore s kojima bi voljeli da ih poredimo. Primjera radi, nisam čuo u ovoj krizi niti pročitao energičan stav ili proglas o protivljenju izrazitoj socijalnoj nepravdi, nepotizmu, izrabljivanju i nepravdi. To su ispiti za elite jednog društva koje moraju nuditi ideje, planove A,B i C za svaku situaciju. Privilegije i status akademskog djelatnika koje uživaju ih na to obavezuju. U sklopu vanrednih situacija kao što je ova toliko je izazova i prepreka pred građanima, da kažemo džematlijama, da je neshvatljivo da visoki teolozi to ne primijete, da se time ne pozabave pa napišu koju riječ ili savjet  u vezi s brojnim problemima koje možemo taksativno navesti.

Promišljanje o problemima džematlija

Zašto se još niko od teologa, umjesto vaza i dersa, nije zapitao o problemu kojeg pravimo svojoj djeci nametnutim mjerama karantena ili izolacije. Stotine hiljada naših mališana, mekteblija, dva mjeseca je zatvoreno u stanovima. Samo oni sretni na selu ili s kućnom avlijom u gradu imaju sreću da nakupe nešto malo D vitamina na prirodan način, da ne zaborave šta je trava, behar, asfalt, da ne zaborave potrčati... Koji su naši prijedlozi?

Mogli su se visoki teolozi na Internetu sjetiti i pozvati svoje simpatizere i fondacije u koje su uključeni da osiguraju tablet uređaje ili mobitele za one porodice koje školuju dva ili više učenika, ili čak i jednog ako socijalna karta porodice nije na zadovoljavajućem nivou. Jesu li se zapitali kako je jednom roditelju s oskudnim pa čak i osrednjim primanjima osigurati dva, tri ili više uređaja za praćenje online nastave? Nisu se zapitali, ali jesu o onome u čemu su najbolji – praznovanje! Ponavljam, imami, koji se šutke i ne smatraju u određenim krugovima teolozima, dobivaju ovakve i slične upite od svojih džematlija i oni, kako znaju i umiju, pokušavaju pomoći i naći rješenje.

Velike krize i izazovi nisu vremena političkih kalkulacija ili pregrupisavanja na stranu ovog ili onog političkog tabora.  Pogotovo to ne bi smio biti slučaj kod duhovne pa i svjetovne elite - akademskih djelatnika. Otuda su teolozi, naročito oni na Internetu, trebali uputiti pojedinačni ili još bolje usaglasiti zajednički proglas u kojem bi pozvali sve imućne Bošnjake, vlasnike privatnog kapitala i biznisa da je vrijeme za strategiju tzv. ograničenog kapitala ili preciznije „limitiranog bogatstva“. To je ideja koja se već zagovara na Zapadu, a ona znači da u vremenima trajanja velikih kriza, svi vlasnici velikog kapitala, zarad dobra zajednice, naroda i države trebaju učiniti maksimalan napor kako bi sačuvali radnike od otkaza, makar po cijenu da sami vlasnici kapitala trenutno budu na stand by režimu glede njihove zarade i profita. Svakako, za takvo što treba ljude duhovno motivirati, a pričama o ljepoti ramazana i drugim pričama na čemu teolozi insistiraju to jednostavno ne ide.

Zašto teolozi iz ne upute protest organima i strukturama vlasti da se prestane sa medijskim šizofrenim izvještavanjima i prilozima o Covid-19. Prava odgovornost prema narodu i njegovoj dobrobiti bi bila da su zajednički potpisali i uputili inicijativu za navedeno, a svoje džematlije pozvali na reduciranje praćenja TV vijesti dokle god ne promijene svoj odnos prema navedenom problemu. Posljedice hipokrizije koju mediji šire mogu biti nesagledive po mentalno zdravlje ljudi, a umni ljudi jedne zajednice bi trebali i o tome promišljati. Imaju li teolozi ikakvu predstavu koliko će ljudi, ali i brakova uskoro biti u potrebi za vidom „duhovne“ terapije, ohrabrenja i usmjerenja?

Cijeli intervju u štampanom i digitalnom izdanju Preporoda 

© 2017 Preporod All Rights Reserved. Implemented by HudHudPro - Video produkcija