Adem je stvoren od zemlje, protjeran na Zemlju, život je proveo na Zemlji i na kraju završio u zemlji. Zajednička sudbina nas Ademovih potomaka je zemlja, i u prošlosti kada je stvoren Adem, a.s., od zemlje, i u sadašnjosti na dunjaluku gdje živimo na Zemlji, i u budućnosti gdje ćemo biti pokopani u zemlji. 

Nedostatak ekološke svijesti?

Od samog dolaska na Zemlju pa do njenog kraja sinovi Ademovi imaju neprekidnu obavezu a i naredbu da upravljaju na Zemlji i da istražuju sve ono što ih okružuje na Zemlji i koristi svim stvorenim na Zemlji, tačnije upoznaju svoju okolinu. Mnogobrojni su islamski tekstovi koji govore o ekološkom djelovanju, ekološkoj kulturi, ekološkom odgoju, ekološkoj svijesti, faktorima ekologije i sl. Opći zaključak je da je islam afirmativno orijentisan prema ekologiji i da u svom učenju sadrži  stavove koji se odnose na ekološka pitanja. Ogroman je raskorak  danas između islamskog učenja o ekologiji i prakse današnjih muslimana, kako u našoj domovini tako i svijetu. 

Islamsku  argumentaciju za razvoj ekološke svijesti izvodimo i iz činjenice da Stvoritelj, Allah Uzvišeni na nekoliko mjesta u Kur’anu govori o tome kako ništa nije uzalud ni bez svrhe stvorio i kako je sve u skladu i sa mjerom stvoreno. ”Za one koji i stojeći i sjedeći i ležeći Allaha spominju i o stvaranju nebesa i Zemlje razmišljaju. Gospodaru naš, Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sačuvaj nas patnje u vatri!” (Kur’an, Korkut, 3:191). Allah Uzvišeni je svojim stvaranjem uspostavio balans i red na zemlji i poziva čovjeka da održava taj red dajući mu na korištenje i upravljanje to što je On Uzvišeni stvorio. “On je za vas sve što postoji na Zemlji stvorio, zatim je Svoju volju prema nebu usmjerio i kao sedam nebesa ga uredio; On sve zna.” (Kur’an, Korkut, 2:29). Upravo težnja za očuvanjem zdrave životne sredine je očuvanje ravnoteže na zemlji kako islam i traži od čovjeka. Poremećaji u prirodi oko nas i jesu posljedica čovjekovog odstupanja od uzvišenih kur’anskih principa. Intenciju zdravog ekološkog odnosa među Allahovim stvorenjima na mnogim mjestima prepoznajemo u islamskom učenju. 

Dovoljna argumentacija kada je u pitanju odnos islama prema ekologiji leži u činjenici da je islam vjera koja ima definisan odnos prema svim pojavama u svijetu.

Temeljni islamski izvori o ekologiji i ekološkom odgoju

U analizi islamskih izvora nailazimo na brojne ajete i hadise koji u sebi sadrže neku od ekoloških poruka i uviđamo da je današnja najčešće korištena terminologija u ekologiji itekako prisutna i u Kur'anu i Sunnetu. 

Allah Uzvišeni upućuje vjernike kako da se ophode prema svojoj okolini: „I ne pravite nered na Zemlji, kad je na njoj red uspostavljen, a Njemu se molite sa strahom i nadom; milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine. (Kur'an, Korkut, 7:56) 

Zar današnje stanje ekološke krize nije posljedica čovjekovog nemara i nereda kojeg pravi po Zemlji!?

Mnogo je prelijepih kur'anskih opisa prirodnih ljepota kao i hadisa poslanika Muhammeda, s.a.v.s., koji teže da kod čovjeka oblikuju osjećaj poštovanja prema prirodi i njenim zakonitostima koje je uspostavio Allah dž.š. 

Poslanikova, a.s., praksa je prepuna predivnih ekoloških izjava i primjera kao što su: "Nema ni jednog muslimana koji zasadi sadnicu ili posije usjev, od koga što god pojede ptica, čovjek ili životinja, a da mu se to sve ne računa posebnom sadakom" (El-Buhari, II, 2009, str. 327). Vrhunsku ekološku svijest prepoznajemo u riječima Allahovog poslanika, a.s.: ''Ako držiš sadnicu u svojoj ruci, a Sudnji dan je već nastupio, čak i tad, bez imalo dvoumljenja, trebaš da posadiš tu sadnicu“. 

Danas smo svjedoci mnogobrojnih zaštitnika prava životinja, dok Poslanikov, a.s., govor i praksa obilujunajhumanijim primjerima odnosa prema životinjama. Alejhisselam je zabranio mučenje životinja a poznat nam je primjer iz hadisa o napojenom žednom psu za čiji postupak je jedna žena dobila Džennet. Ili primjer prijetnje Džehennemom za zatvorenu mačku koja je uginula od gladi. Do te mjere je Poslanik, a.s., zabranio loš odnos prema životinjama i naredio human odnos prema njima da to čak može biti razlogom ulaska u Džennet ili Džehennem. Još u sedmom stoljeću Poslanik, a.s., je zabranio borbe među životinjama, a to Evropa zabranjuje tek u dvadesetprvom stoljeću. Poslanikova, a.s, praksa zabranjuje bespotrebno ubijanje i mrcvarenje životinja iz zabave. Islam u potpunosti štiti prava životinja kao Allahovih dž.š. stvorenja, a On Uzvišeni, najbolje zna njihova prava i u njima nema mjesta primjerima odnosa prema životinjama kao prema djeci, kojeg danas vidimo na primjeru zablude zapadne civilizacije zvana kućni ljubimci.  

Sklad oko nas kojeg je Allah dž.š. uspostavio je ljepota u svemu stvorenom. Te primjere ljepote vidimo svuda u prirodi oko nas. Težnja za očuvanjem i zaštitom prirodnih ljepota se ogleda u postupcima vjernika koji samim usvajanjem tevhida, usvajaju zdrav odnos prema ekološkim vrijednostima: ''Zaista je Allah lijep, i voli ljepotu.'' 

Islamsko vjerovanje je utemeljeno na tevhidu, a to je ishodište svakog vjernikovog postupanja. Ako neko uvažava i izvršava određene Allahove dž.š. naredbe i poštuje Njegove dž.š. zabrane onda je to vjerovanje i ubjeđenje proizašlo iz tevhida. Slobodno možemo zaključiti da ishodište svakog ekološki poželjnog i prihvatljivog ponašanja i djelovanja proizlazi iz vjerovanja. Svaki vjernik dobro zna da je Allah, dž.š., Stvoritelj svega i da Njemu sve pripada i spram toga će zauzimati stavove prema okolini pa i prema životnoj sredini.

Povezanost ekološkog i religijskog odgoja i obrazovanja

Tragajući za rješenjima izlaska iz današnje sve prisutnije ekološke krize, nameće se sasvim opravdano pitanje vjerskog odgoja. Koliko se može uticati na razvoj ekološke svijesti putem vjerskog odgoja? Neupitno je da vjera zadire u sve pore čovjekova života i da ima odgovore na sva pitanja, pa i na nastalu ekološku krizu. Sveobuhvatnost islamskog učenja svakako ima odgovore na pitanja ekološke krize. Povezanost ekološkog odgoja i vjerskog odgoja je u potpunosti prirodno, jer islam sam po sebi odgaja cjelokupno biće, pa i segment ljudskog bića koji se odnosi na ekologiju. 

Na svjetskom nivou sve više se podcrtava važnost ekološkog odgoja i obrazovanja na jedan multidisciplinaran način koji bi bio protkan kroz sve nastavne planove i programe. Religija danas sve više je prisutna u društvu i javnom životu kao rezultat nemoći sekularizma da odgovori na probleme današnjice.

Danas vjerski odgoj i ekološki odgoj kvalitetno možemo ponuditi kroz nastavu Islamske vjeronauke u školama i mektebima, te time uticati na nivo ekološke svijesti i ekoloških stavova kod učenika, koje će kao svoju orijentaciju nositi kroz cijeli život. To je jedini put kako možemo popraviti ekološku svijest kod budućih generacija.

*Dr. Nermin Tufekčić je vanredni profesor na Islamskom pedagoškom fakultetu Univerziteta u Zenici