Pored mut'a braka, privremenog braka, jedna od prvih vrsta brakova koji su obesmišljavali instituciju braka bio je ugovoreni brak radi 'papira', odnosno s ciljem dobivanja državljanstva. Brak je bio paravan samo za druge aktivnosti. Nekada supružnici to nisu ni znali, već su se morali suočiti s traumom razvoda prije nego su mogli osjetiti normalan bračni život. Još jedna vrsta braka koja na sličnom principu postaje prirodna nekim muslimanima jeste brak s ciljem razvoda. Zapravo, cilj je zadovoljavanje seksualnih želja, a ne razvod, međutim razvod se planira nakon kratkog perioda, nekoliko dana pa i sati. Naime, određene grupacije muslimana su izmislile vrstu šerijatskog braka u kojem osoba na putu može da sklopi brak na nekoliko dana ili sati, ovisno koliko dugo će biti na putu. Naravno, nema tu nikakvih tajni, muškarac dogovori šerijatsko vjenčanje, dijeli intimu nekoliko dana i onda se razvede. Ponekada i same žene ponude brak znajući da će se uskoro razvesti, te sutra naći novog putnika, odnosno muža. Teško je ulaziti u tuđe namjere, ali ne bi se dugo čekao odgovor na pitanje kako bi naš narod nazvao ovu praksu. Brakom sigurno ne bi. Međutim, određeni učenjaci, a često su konzumenti ovih nadribrakova i sami ti učenjaci, koji su dozvolili ovaj vid vjenčanja pravdaju to činjenicom da su svi uvjeti za sklapanje braka ispunjeni i da je najvažniji uvjet ponuda i prihvatanje braka uz obostrani svojevoljni pristanak. Svi ostali uvjeti mogu, ali i ne moraju biti ispunjeni.

Na Istoku ništa novo

Možda ovaj brak smatramo incidentima ili da ne postoji takva praksa kod muslimana u Bosni, ali čim postoje članci i odgovori na pitanja određenih osoba treba biti svjestan da ta praksa postoji iako joj ne svjedočimo svaki dan.

Jedan od članaka koji nastoji adekvatno ili naučno odgovoriti na brak putnika navodi  vjerske autoritete koji ovu vrstu braka ne smatraju poželjnom, ali ističe se „apsolutna većina“ koja podržava. „Ukoliko bi mladoženja pri zaključenju bračnog ugovora imao namjeru razvesti svoju suprugu nakon izvjesnog vremena ne obavijestivši drugu stranu o svojoj namjeri, bračna veza bi bila ispravna po mišljenju apsolutne većine islamskih učenaka. Kadija Ijad b. Musa spominje, čak, konsenzus učenjaka u vezi s tim, te da se takva bračna veza ne može smatrati privremenim (mut'a) brakom.“

Muškarac dogovori šerijatsko vjenčanje, dijeli intimu nekoliko dana i onda se razvede. Ponekada i same žene ponude brak znajući da će se uskoro razvesti, te sutra naći novog putnika, odnosno muža. Teško je ulaziti u tuđe namjere, ali ne bi se dugo čekao odgovor na pitanje kako bi naš narod nazvao ovu praksu.

Ono što treba svaki vjernik imati na umu kada čita ili sluša vjerski sadržaj da izraz 'apsolutna većina' je najčešće većina koju taj autor odabire i njemu je ona relevantna te se riječju apsolutno promiče dojam da je to ono najbolje što postoji od muslimanskog uma. Primjera radi, kada smo na pijaci i prodavač nam kaže da su svi kazali kako je njegovo voće najbolje, on tačno zna na koga misli kada kaže svi. Realnost je često drukčija.

Također, u davanju odgovora ono što je važno jeste kvalitetan odgovor bez obzira na broj učenjaka ili autoritet određenih učenjaka koji su nekada živjeli. Upravo na primjeru brojnih fetvi ili “tržištu fetvi“ koje su dostupne na brojnim bh. portalima s vjerskim predznakom ili su u službi promocije određene akaidske i mezhepske orijentacije, može se vidjeti koliko je javnost izložena temama koje su u suprotnosti s fetvama Islamske zajednice u BiH koja kao institucija uzima u obzir kontekst vremena i okolnosti u kojima ljudi žive. Ko imalo poznaje islamsku pravnu nauku ne poriče mogućnost promjene propisa ukoliko dođe do promjene okolnosti.

Međutim, u objašnjenju mnogih situacija osobe koje druge educiraju o vjeri ne uzimaju to u obzir. Stoga, u ovom članku se navodi: „Kada je šejhul-islam Ibn Tejmijja upitan o braku putnika s namjerom rastave nakon napuštanja mjesta u kome je odsjeo, rekao je: Ako bude (pri zaključenju bračnog ugovora) čvrsto odlučio razvesti ženu pri napuštanju mjesta, to je pokuđeno, a u vezi ispravnosti bračnog ugovora postoji razilaženje. Dakle, imam Ibn Tejmijja ovu vrstu braka vidi pokuđenom, ali je ne smatra zabranjenom niti privremenom (mut'a) vezom, što je jasno spomenuo na drugom mjestu u svojim Fetvama.“

Da se citira sam ashab, bilo koji, a ne Ibn Tejmijje ili neki drugi učenjak trebalo bi uzeti u obzir sadašnje okolnosti i postaviti pitanje: da li bi dosljedno slijeđenje nečijeg mišljenja bilo korisno ili bi, pak, napravilo veći problem? S tim u vezi, da su zaista svi autoriteti u povijesti kazali da je u redu sklapati brakove s namjerom razvoda pravi učenjak je učenjak koji mora dati odgovor shodno današnjim okolnostima.

Isto stanje, drugo pakovanje

Iako članak ostavlja dojam da osoba može, pak, izabrati ovaj brak kao dozvoljen, njegov zaključak sadrži preporuku: „Ovom bračnom vezom se otvaraju vrata poigravanja sa ženama muslimankama i stvara se veliko nepovjerenje kod žena kada je riječ o udaji, budući da stupanjem u brak može uvijek biti iskorištena i ostavljena na cjedilu već prethodno isplaniranim razvodom.“

S druge strane, napomena ovog teksta je vrlo problematična, jer ne promovira važnost da muslimani istražuju i promoviraju suštinu šerijata. U napomeni stoji: „Razlika između mut'a braka i braka u kome muž potajno namjerava pustiti ženu nakon određenog vremena je u tome što u mut'a braku postoji dogovor između supružnika o vremenu trajanja bračne veze za razliku od braka gdje muž ne govori svoje namjere niti upoznaje ženu i staratelja o naknadnom razvodu, a Allah najbolje zna. Jedino što nije sporno u ovoj napomeni jeste to da Allah najbolje zna. Međutim, sama napomena običnom čovjeku govori: mut'a – privremeni brak smo zabranili jer se javno kazala njegova namjera, a ove ostale brakove dozvolili jer smo prešutjeli namjeru – svi znamo šta radimo i šta ćemo raditi narednih nekoliko dana, ali bitno je da to samo ne izgovorimo.

Ne treba smetnuti s uma da se zabrana mut'a braka ističe kod mnogih zato što ga dozvoljavaju ši'ije. Stoga, dok se privremeni brak spočitava ši'ijama, sve je veći broj muslimana koji izmišljaju druge brakove koji samo formalno ne liče takvom braku.