digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Teme

Vjera kao rješenje problema ovisnosti (II)

Autor: SAFVET HALILOVIĆ Avgust 26, 2015 0

Islam je put ka potpunom oslobođenju čovjeka

 

I druge islamske odredbe, poput posta, hadža, institucije zikra (stalnog spominjanja i veličanja Allaha), dove (neposrednog i poniznog obraćanja Stvoritelju) imaju jedinstven cilj a to je formiranje zdrave i uravnotežene ljudske ličnosti, koja će biti svjesna svoje zadaće u životu i koja neće dozvoliti da postane rob (ovisnik) razuzdanim strastima niti bilo kakvim porocima koji narušavaju ljudsko zdravlje i život.

Istinska vjera u Jedinog Boga, na način kako to islam određuje, predstavlja najmoćnije sredstvo u borbi čovjeka za puno oslobođenje od svih vrsta otuđenja i ovisnosti. Onaj ko istinski vjeruje u Jednog i Jedinog Boga i povezuje se s Njim putem klanjanja namaza pet puta dnevno, uz izvršavanje drugih propisa i odredbi koje su ustanovljene na osnovu Njegove nepogrešive Objave i Sunneta (prakse) Njegova Poslanika, alejhisselam, takva osoba nema potrebe da poseže za bilo kakvim opojnim sredstvima koja čovjeka pretvaraju u ovisnika. U slučaju da je čovjek već zagazio u to područje, Kur'an naučava da su vrata tevbe (pokajanja) širom otvorena, a i tada temeljne islamske dužnosti su od suštinskog značaja u tretmanu liječenja ovisnika jer je islam, zapravo, istinski put ka očovječenju čovjeka i njegovom oslobađanju od lažnih ovisnosti i robovanja. Vjernik i vjernica dok obavljaju namaz, na svakom rekatu obavezo izgovaraju riječi Fatihe: „Ijjake na'budu ve ijjake neste'in! – Samo Tebe, o Allahu obžavamo (tj. samo Tebi robujume) i samo od Tebe pomoć tražimo.“

Potrebno je znati da islam svojim sljedbenicima zabranjuje israf, prekomjerno uživanje, čak i onome što je dozvoljeno, što uveliko pomaže čovjeku da (na)uči kontrolisati svoje strasti i prohtjeve. Također, islam je kategoričan u zabrani svih alkoholnih pića i svih vrsta droga. Ono što opija u većim količinama, njegovo konzumiranje je zabranjeno i u najmanjoj mogućoj mjeri, kaže poznato fikhsko pravilo (ma uskire kesiruhu fekaliluhu haram). Ovdje se očituje velika mudrost islama u izričitoj zabrani droge, alkohola i drugih supstanci koje pretvaraju čovjeka u ovisnika; prvi korak je najvažniji jer tek kada čovjek nije probao prvu kap alkohola ili prvi „joint“ – tek tada može biti siguran da neće biti ovisnik o drogi, alkoholu ili nekom drugom zlu. Onaj ko tolerira zlo u početnoj fazi i ko ga dopušta u malim količinama on je, bez dvojbe, njegov presudni podržavatelj i saučesnik u njemu.

Imajući u vidu ovu činjenicu postaje jasno zašto zapadnjački model u borbi protiv ovisnosti polučuje slabe rezultate; taj model potcjenjuje moć početka i previđa da je u prvom koraku na putu zla već samo zlo, da je u njemu već sadržano cjelokupno putovanje najčešće na putu bez povratka. U takvoj konstelaciji ne iznenađuje činejnica da je, i pored ogromnih sredstava i stručnjaka raznih profila koji su uključeni u projekte liječenja ovisnosti, broj ovisnika svake godine sve veći.

U posljednje vrijeme i savremeni zapadnjački mislioci sve češće uviđaju pogubne posljedice odsustva vjere u Boga iz života čovjeka našega doba. Neki od njih upozoravaju da nevjerovanje u Boga "ima za neizbježnu posljedicu propast čovjeka u smislu da ono ruši ili lišava smisla sve ono što smo smatrali suštinom čovječanstva, kao što je traganje za istinom, razlikovanje dobra i zla, polaganje prava na dostojanstvo, polaganje prava na građenje nečega što odolijeva trošivosti vremena." (Isanović, 2003)

Islam je program života u skladu sa zakonima prirode, koje je Allah Uzvišeni odredio Svome stvaranju; njegovo vrhunsko dostignuće je potpuna koordinacija duhovnih i materijalnih aspekata ljudskog postojanja, tj. uspostavljanje ravnoteže između materije i duha, tijela i duše. U učenjima islama oba ova aspekta ne samo da su pomirena jedan s drugim, već se insisitira na činjenici njihove koegzistencije i stvarne nerazdvojivosti kao prirodnog temelja života. Kao očit primjer te koordiniranosti može poslužiti upravo oblik islamske molitve (namaza) u kojoj su duhovna koncentracija i određeni tjelesni pokreti međusobno koordinirani. To je, ustvari, odraz samog sastava ljudskog života u kojem su duhovni i tjelesni elementi međusobno isprepleteni. Čovjek je biće sazdano od tijela i duše a svrha ljudskog postojanja je stalno obožavanje Allaha Uzvišenog u svim segmentima i aktivnostima ljudskog života.

Prema naučavanjima časnog islama vjernici i vjernice trebaju izgrađivati svijest o tome da su ovisni samo o Allahu. Ukoliko u tome uspiju ta ovisnost će prevladati svaku drugu ovisnost. Tamo gdje nema priznavanja ovisnosti o Allahu moguće su razne druge ovisnosti, koje svjedoče o ljudskoj degradaciji i njegovom padu u podljudskost, ili kako bi rekao veliki učenjak Ebu Hamid el-Gazali, to je čovjekov pad na nivo obične životinje, ili, što je još pogubnije, divlje životinje – zvijeri, ili, ne'uzu billah, sotone! Onaj ko postane ovisan samo o Allahu, Stvoritelju i Uzdržavatelju svih svjetova i svega što u njima postoji, svaka druga ovisnost bit će isključena, što podrazumijeva i ovisnost o drogi, akoholu i drugim pošastima.

Molimo Svevišnjeg i Svemilosnog Allaha da sačuva nas i našu mladež od droge, alkohola i svih poroka, stranputica i nastranosti!

« Senzacionalna laž o starom primjerku Mushafa Na zaposlenju mladih svijet opstaje »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine