Samirove riječi dočaravaju teško stanje u cijeloj BiH. U zemlji u kojoj stope nezaposlenosti ruše "negativne rekorde", i u vremenu u kom je poremećen sistem vrijednosti, mnogi ljudi sumnjaju u sigurnu budućnost.

Brojni mladići i djevojke su priliku za osiguranje egzistencije vidjeli u upisu na fakultet, nadajući se da će nakon okončanja studija uspjeti pronaći posao u struci. Nažalost, diploma fakulteta više nije garancija pronalaska posla što je surova realnost s kojom se mladi suoče nakon dobijanja "papira" u ruke.

Prema statistikama Zavoda za zapošljavanje u oba entiteta, na prostoru cijele BiH broj diplomiranih studenata na evidenciji biroa za zapošljavanje je u posljednjih desetak godina povećan za nekoliko puta.

Takođe, loša upisna politika dovodi do gomilanja suviše kadrova iz određenih struka, dok je berza rada deficitarna u drugim zanimanjima, poput IT-a.

Budući da završen fakultet ne znači i sigurno radno mjesto, životni uvjeti tjeraju ljude da potraže druge izvore egzistencije. Žalosno je što zbog niza okolnosti veliki broj mladih ljudi najproduktivnije godine svoga života provodi čekajući priliku za posao, ili se odlučuju za odlazak van zemlje "trbuhom za kruhom".

Prema studiji koju je uradio UNDP, 62 posto mladih žele napustiti BiH-a barem privremeno, ako im se ukaže pogodna prilika.

Ukorak s vremenom

Jedan od produktivnijih načina rješavanja nezaposlenosti jeste dodatno usavršavanje i obrazovanje, van školskih klupa, čime mlad čovjek dobija priliku da stekne primjenjiva znanja koja traže poslodavci.

Naime, glavna zamjerka upućena svršenicima fakulteta jeste nepostojanje dovoljno radnog iskustva i praktičnih vještina čime bi postali konkurentni i primamljivi ponuđačima posla.

„Mladi odmah u startu trebaju samo ići ukorak s vremenom i razvijati kompetencije koje su danas 'in' i koje se traže prilikom konkuriranja na tržištu rada, jer danas niko ne može nikome garantirati da će raditi jedan posao, onaj za koji su se pripremali kroz proces formalnog obrazovanja ili da će imati jedno zanimanje za čitav život. “, ističe doc. dr. Izet Pehlić u razgovoru za Al Jazeeru Balkans.

Dr. Pehlić je docent za odgojne znanosti na IPF-u u Zenici i u okviru studijskih predmeta na univerzitetskoj nastavi razvija senzibilitet studenata za cjeloživotno obrazovanje i razvoj individualne izvrsnosti.

U savremenom svijetu, sve više se razvija svijest o neophodnosti stalnog učenja i usavršavanja u struci, kako kažu "od kolijevke pa do groba", što znači da se obrazovanje nastavlja i nakon prestanka formalnog obrazovanja.

Veoma blizak pojam cjeloživotnom učenju jeste neformalno obrazovanje, organiziran proces učenja i obrazovanja usmjeren ka usavršavanju, specijalizaciji i dopunjavanju znanja, vještina i sposobnosti prema posebnim programima koje izvode organizatori obrazovanja (redovne škole, centri za obuku, kompanije, agencije i slično). Neformalno obrazovanje radi na otklanjanju nedostataka i "rupa u znanju" i pružanju praktičnih vještina koje standardni nastavni programi ne pokrivaju.

„Jedna od osnovnih uloga neformalnog obrazovanja jeste da ono dopuni formalno i da mladima pruži priliku da pristupe svim onim sadržajima koji su u formalnom nepristupačni ili čak potpuno netaknuti. Tako je u nekim slučajevima, zbog nedostatka dovoljno efikasnog modela fleksibilnog formalnog obrazovanja, neformalna edukacija nosilac smanjenja jaza između postojećeg i potrebnog obrazovanja, naučnih disciplina i želja mladih ljudi. Neformalno obrazovanje se provodi kroz aktivnosti kao što su kursevi, seminari, predavanja, konferencije, radionice, razni tipovi treninga, kao i volontiranje.“

Edukativni programi

Mladi su i sami prepoznali važnost ovakvog vida obrazovanja i u sve većem broju pohađaju razne edukativne programe, od kurseva stranih jezika, preko kompjuterskih vještina, pa do obuke za njegovatelje. Samim tim djeluju proaktivno, nameću se poslodavcima i dolaze u priliku da osiguraju egzistenciju, ne čekajući na poziv drugih.

„Mogu konstatirati da je iz dana u dan stanje u ovom području sve bolje. Ljudi, naročito mladi, i kod nas prepoznaju vrijednosti neformalnog obrazovanja i u njemu u ovovremenoj besposlici pronalaze alternativu za razvoj životnog smisla i osnaženje vlastite konkurentnosti na tržištu rada. Sve je veći broj poziva na seminare koji educiraju za apliciranje projekata neformalnog obrazovanja koje finansira Evropska unija. Tako je sve veći broj nezaposlenih mladih, ali i zaposlenih osoba, koji se u različitim ulogama i pozicijama značajnije uključuju u procese neformalnog obrazovanja.“, ističe dr. Pehlić.

Direktor CLPU-a, mr. Senad Ćeman u izjavi za portal Al Jazeere Balkans ističe veliku potrebu za ovakvim tipom edukacije te da dobar odziv na seminarima pokazuje razvijen osjećaj ljudi za stjecanje novih znanja i vještina.

„Potreba za tom vrstom stalnog usavršavanja vještina će iz dana u dan biti sve veća. Važno je imati mogućnost da se nastavi pratiti napredak u svakom ličnom i profesionalnom smislu i nakon okončanja formalnog obrazovanja i sticanja diploma. Proces učenja ne prestaje. Svijet zahvaljujući prije svega komunikacijskim olakšicama nudi nove mogućnosti i šanse. Onaj koga to zanima traga za njima. CLPU nastoji biti društveno koristan i takvima na usluzi.“, ističe mr. Ćeman. 

'Nužnost vremena'

Omer Pajalić, svršenik Pedagoškog fakulteta u Bihaću i aktivni volonter u više nevladinih udruženja, navodi kako se je višestruko okoristio od pohađanja seminara i edukativnih programa i da mu je to pomoglo da stekne brojna poznanstva i znanja. Neformalno obrazovanje, po njegovim riječima, nije više opcija, već nužnost vremena koju još ne prepoznaje određeni broj mladih ljudi.

„Bio sam učesnik u više seminara, radionica, kurseva, diskusija, tribina i slično, u organizaciji vladinih i nevladinih organizacija. Aktivnim učešćem u svim tim aktivnostima postao sam bogatiji za mnoštvo novih iskustava, znanja, vještina i sposobnosti da odgovorim uspješno na nove izazove i prepreke u savremenom i turbulentnom načinu života. Nažalost, današnji studenti su sve pasivniji i, čini mi se, u toku svog studija gledaju da nauče minimum za prolaz i svi su sretni kada dobiju neku šesticu. Međutim, to im se kasnije obije o glavu kada se zaposle u svojoj struci i tek onda shvate važnost poznavanja materije iz svoje struke, kao i dodatnog znanja iz širih oblasti koje se vezuju jedna za drugu.“, ističe Omer Pajalić.

Izvor: Al Jazeera