digital-naslovna-skracena.jpg
mobitel-banner-naslovna.jpg
leksikon-banner-za-homepage1.gif
Teme

Skender Kulenović - 105 godina od rođenja

Autor: Septembar 03, 2015 0

Skender Kulenović, bosanskohercegovački književnik rođen je 2. septembra 1910. godine u Bosanskom Petrovcu. Pisao je pjesme, drame, eseje, kritike, putopise, crtice, priče te romane. Bio je direktor drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, dramaturg Narodnog pozorišta u Mostaru, urednik u beogradskoj Prosveti, uređivao je brojne književne časopise, Pregled, Književne Novine i Novu misao. Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu

 

 Nad mrtvom majkom svojom

 

Poljubi još jednom joj čelo, kojim te sada gleda ispod kapaka mrtvih;

usnom što stid ti je stinu nevjerstva izmjeri svoja na tom čelu od leda;

i zapamti ih vjerno u svakom svom vinu.

Baci još jedan joj grumen zemlje koja je prima,

da vidiš kako se ona sahranjivala u te,

da čuješ kako će pasti tvoja zaludna rima

kao što pada sad zemlja na ta usta što ćute.

Zaustavi tu suzu što hoće da ti ispere

taj pelin u omči grla, taj kasni jauk vjere,

i humku što raste kao grijeh, obilje tugom krina.

Ne miči nikud, jer korak-korak je zaborava,

stoj, gledaj: tako si nico ko što će iz nje trava.

Zanijemi joj nad grobom, i budi vjerna tišina.

 

- TARIH I -

(za Karađozbegovu džamiju u Mostaru)

 

Rat il' svegled satrap il' jesen od rita

poružne i svjetlost - nebo zemlji zgade

ti kamena lebdiš k'o procvali badem

žedna plavog bezdana, puzavica sita.

 

Sunce, k'o dan sudnji, skine sve do gola

čempres što te rastom ljubomore prati

tad, k'o da je bio slijep od iskona ti

žagri u te novu, a njega nema pola

 

Šta mu sniva svjetlost, mjesec vidi-ti kad

pustiš da ti tinja u krijesnici tijela

u krošnje košćela bura pusti bika

 

I stabla im škripe - ti mirna i bijela

umrem, iz korijena vijekova izlistam

i budem ti čempres: a ti stojiš ista.

 

- TARIH II -

(Za stari most u Mostaru)

 

Rat il' stoglav satrap il' zmaj zemljotresa

sruše sve do zvijezda, i nebo se jada.

Ti miran i savit preko mrakobjesa,

ljude i rijeku puštaš ušću nadu.

 

Hoće da premosti tebe u svom svijetu

slikar opsjednuti, pa u posla pola

dođe mu da baci u rijeku paletu,

srdit sklapa štake - sve skelet i smola.

 

Mjesec novorođen kad krene da pređe

s ove međe nebu do one mu međe,

tvojim bijelim skokom htio bi da skoči.

 

Ja, tvoj neimar, kada skidahu ti skele,

zažmurih i pobjegoh od zamisli smjele,

kad čuh glas, orosiše mrtve mi se oči.

 

 

« Mahmutćehajić: Elite koje su pokrenule genocid nisu odvojive od država uključenih u rat protiv Bosne Neformalno obrazovanje kao rješenje nezaposlenosti mladih? »
nazad na vrh

Sadržaj dozvoljeno prenositi uz naznaku izvora: Preporod novine