Jedan od najčešće citiranih kur'anskih ajeta, za vrijeme hutbi i predavanja,  a po kojem se najmanje postupa i radi u našoj stvarnosti,  jeste časni ajet:"Svi se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte! I sjetite se Allahove milosti prema vama kada ste bili jedni drugima neprijatelji, pa je On složio srca vaša i vi ste postali, milošću Njegovom, prijatelji; i bili ste na ivici vatrene jame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svoje dokaze, da biste na Pravom putu istrajali." (Alu Imran, 103)

Božiji imperativ: "Svi  se čvrsto Allahova užeta držite i nikako se ne razjedinjujte", jasno ukazuje da su svi muslimani, bez obzira u kojem  vremenu živjeli, dužni  i obavezni držati se čvrsto Allahovih uputa, savjeta i naredbi objavljenih  Kur'anom, a dostavljenih preko Poslanika, a.s.  Kur'anski univerzalni imperativ,  kojim  se naređuje apsolutno jedinstvo, važi i za naše vrijeme. Dakle, bez obzira na mezheb, pravac i pokret, dužni smo se, kao muslimani, držati  Allahova užeta, a ono je garant uspješnog  jedinstva i napretka.

Svi muslimani i sva ulema složni su da je Kur'an prvi i glavni izvor Šeriata, kao Allahov govor u koji nema sumnje, koji svojim pozivom spaja, jača i ujedinjuje. Pa zar je problem da kao savršeno i precizno Božije djelo, puno mudrosti i ljepote, ne bude dovoljan faktor u izgradnji muslimanskog jedinstva?

Okupiti se oko zajedničkog

Iako muslimani ljubomorno čuvaju, izučavaju, brane i ponose se Kur`anom, očigledno je da isti ti muslimani, a prije svega ulema, ne vide kur'anske prioritete, posebno kad je u pitanju uređenje islamskog društva i zajednice. Glavni uslov za stabilnu i naprednu islamsku zajedincu jeste čvrsto držanje za Allahovo uže kroz slogu i jedinstvo.

Ono što Kur'an nudi i naređuje dovoljno je da se svi pronađemo kao muslimani i da se oko toga ujedinimo. Temeljni i glavni propisi vjere naređeni su Kur'anom i kao takvi za sve muslimane svijeta su obavezujući. Isto važi i za pitanja vjerovanja u njih ili njihovo pridržavanje (praktikovanje).  Imanske i islamske poslanice, od vjerovanja u Allaha (tevhid) pa do obavljanja hadža, srž Božijeg dina i poslaničke misije, dovoljne su da Ummet bude jedinstven u držanju za Allahovo uže. Fikhska razilaženja i historijske nesuglasice među muslimanima treba da budu povod za zdrav dijalog kako bi nas njegovi rezultati zbližili i ojačali.

Šta je potrebno danas da bi se muslimani ujedinili oko Kur'ana, Allahova užeta?  Da li su duša i oči toliko slijepe, pa ne vidimo Kur'an kao jedini izlaz iz velike krize podjela? Možda da Mushafe krenemo dizati i kačiti na koplja, kao što je uradila Muavijina, r.a., vojska, u nemilom sukobu protiv četvrtog halife, Alije, r.a.? Ovo je bio jedan od poziva razuma, mudrosti i takvaluka: "Neka nam presudi Allahova Knjiga, neka nas ona ujedini!" Ako nismo dorasli da se kroz Kur'an i preko Kur'ana ujedinimo ili pomirimo, kako onda da se ujedinimo preko sunnizma, šiizma, sufizma, kako da se ujedinimo preko ihvanija, selefija, tebligija i ostalih pravaca i pokreta?

Besplodne rasprave

Danas, ako pogledamo, posebno preko društvenih mreža i raznih foruma, vidjet ćemo da muslimani, veoma često i učeni među njima i nakon 1400 godina,  troše energiju u beskonačnim raspravama o jednim te istim stvarima. U arapskom svijetu osnivaju se posebni TV kanali samo da bi se vršile rasprave, debate, odgovori i prozivanja. I što je najzanimljivije, u većini slučajeva nema dogovora niti zajedničke riječi.  Da, nakon 1400 godina, od  rasprava pa do hiljada ispisanih knjiga i djela, opet nema dogovora, a gdje nema dogovora, slabo ima poštivanja i jedinstva. Ali zato ima razdora, mržnje, odbojnosti,  pa čak i ratovanja. Besplodnim raspravama dali smo prednost u odnosu na Allahovo pozivanje na jedinstvo i držanje za Njegovo Uzvišeno uže, Kur'an Časni.

Često se pitam kakva je to korist za Ummet općenito, ali i za mene kao pojedinca, da nakon 1400 godina muslimani satima i danima raspravljaju o tome gdje je ustvari ukopana hazreti Fatima, r.a.? Zašto je ukopana noću, da li je hazreti Ebu Bekr, Poslanikov, a.s., pravedni halifa, pogriješio što nije dao komad zemlje (Fedek), Fatimi, r.a., ili nije? Da, muslimani se i dan-danas, nakon 1400. godina, svađaju oko komadića imetka. Muslimani nikako da shvate da mi od toga nemamo ništa. Čak, kad bi sada Fatima i Ebu Bekr, r.a., ustali iz kaburova i kazali nam istinu, mi od toga nemamo ništa, oni su bili i živjeli, njihova djela i postupci, samo su njihova i za njih će odgovarati, a na nama je da ih volimo i kao takve poštujemo. Mi imamo problem Palestine, Sirije, Iraka i drugih država. Imamo problem neznanja, rasprostranjenosti grijeha, udaljavanje od vjere  i druge probleme, koji bi velikog hazreti Omera bacili na postelju. Nama više nije problem ko je trebao biti prvi halifa, da li je Fatimi, r.a., trebala pripasti njiva Fedek i druge davno prevaziđene stvari iz naše historije.

Poslanikov, a.s., recept

U svom poslaničkom djelovanju, Poslanik, a.s., nikad se nije toliko zamarao određenim problemima, koji su se nekad desili. Uvijek je težio da ide naprijed, sa novim idejama i projektima, ali jedinstveno. Jer bez jakog saffa i jedinstva, zajednica ne može dalje. Zbog toga je u Medini, prvo izmirio dva medinska plemena, Evs i Hazredž, kao preduslov za bratimljenje sa muhadžirima.

Dolaskom u Medinu Poslanik, a.s., nije baš plaho razmišljao o stanju u Mekki ili eventualnom povratku u nju, iako je proveo 13 godina teškog života u Mekki, gdje su muslimani, među njima i sam Poslanik, a.s., doživljavali najveće torture, od ubijanja pa do raznih mučenja, nego je odmah krenuo sa formiranjem nove zajednice, jače i bolje, zajednice koja je bila okupljena oko Kur'ana, Allahova užeta. Vojnim sukobima ne postiže se jedinstvo!

Oružani sukobi pomoću kojih se danas želi navodno postići sloboda, pobijediti "zabludjeli" svakako da nisu rješenje za ostvarivanje zdravih kur'anskih ciljeva, a pogotovo što takvi sukobi sa generacije na generaciju prenose mržnju i razdor. Iz života ashaba vidjeli smo koliko su vojne fitne podijelile saff muslimana i šta je nakon toga sve proizašlo. Aiša, Talha i Zubejr, r.a., nisu riješili problem, onako kako su mislili, Muavija, r.a., također. Ali, dušmani su ti koji su nakon tih nemilih sukoba, postali još jači i i jedinstveniji, a muslimani više podijeljeni.

Pomirenje, razumijevanje i vraćanje Kur'anu, kao izvoru Šeriata i Božije milosti, jedini su načini da se muslimani ujedine i da se napokon ostvari kur'anski ajet, kojeg svi rado i često citiramo!