Nema mnogo naučnika zainteresiranih za islamsku filozofiju i teologiju na Zapadu. Uprkos tome, došlo je do povećanja interesa u toj oblasti među mladim naučnicima. Jedan od faktora koji stoji iza ovog povećanja su napori nekih ljudi koji pokušavaju uvesti islamsku i istočnu misao na Zapad. Oliver Leaman je jedan od istaknutih naučnika u ovom području koji je objavio mnoge knjige i podigao mnoge studente za skoro 30 godina. Profesor je filozofije i Zantker profesor jevrejskih studija na Univerzitetu Kentucky. Kourednik je Historije islamske filozofije sa Seyyed Hossein Nasrom i uredio je odrednice koje se odnose na arapsku i islamsku filozofiju u Routledge enciklopediji filozofije i u Macmillan enciklopediji filozofije. Nedavno je napisao knjige o islamskoj estetici, zbornike o Kur'anu i bibliografsku enciklopediju islamskih filozofa. Tema ovog razgovora je islamska misao u cjelini.

            The Fountain*: Postoje mnoge vrste filozofije, kao i mnogih tradicija u historiji filozofije. Naučnici, naprimjer, razlikuju ''drevnu filozofiju'' od ''moderne filozofije''. Pa, kako vi određujete poziciju ''islamskoj filozofiji?''

            Oliver Leaman (O. L.): Pokušavanje definiranja islamske filozofije je veoma tendenciozno, a onda, definicije u cjelini su problematično područje u filozofiji. Po mojemu viđenju, islamska filozofija nije nužno načinjena od strane muslimana, niti ima da se bavi religijskim temama. To je taj stil filozofije koja se razvila u islamskom svijetu otprilike u vrijeme El-Kindija, koja i danas istrajava u onome što je sada islamski svijet i zaista još šire.

            The Fountain: Ako je zasebna tradicija, koje su njene karakteristike?

            O. L.: Ne mislim da ima bilo kakve karakteristike koje su ostale iste tokom vremena. Naprimjer, danas u arapskom svijetu postoje dugotrajne rasprave filozofā o prirodi arapske civilizacije, njene veze sa islamom i kako se odnosi prema drugim civilizacijama. To nije rasprava koja je postojala u ranim stoljećima islamske filozofije uopće, već odražava relativno nedavno iskustvo kolonijalizma, moderni koncept države, savremene političke događaje i tako dalje. Filozofija kao i sve drugo ima svoje načine, a islamska filozofija se kotrlja s vremenom, zbog čega i dalje opstaje.

The Fountain: Kako gledate na odnos između islamske filozofije i islamske teologije?

O. L.: Mnoga od pitanja koja su razmatrali islamski filozofi su religijska i također se odnose na teologiju određene vjere, to jest, islama. Nije uvijek lahko znati kako izdvojiti filozofiju i teologiju, pošto obje predstavljaju apstraktna i konceptualna istraživanja složenih pitanja. Neki od ranih mislilaca poput El-Farabija i Ibn Rušda, povukli su oštru razliku između filozofije i teologije, tvrdeći da je filozofija demonstrativna i da počinje od principā koji sebe dokazuju kao istinite, dok religija samo počinje sa vjerovanjima koja su prihvaćena, ali ne moraju biti istinita. Čak i ako su u pravu, ipak, složili su se da su oblici argumenta, koje koriste obje (filozofija i religija/teologija, prim. prev.), isti, tako, oštra razlika između islamske filozofije i teologije vjerovatno ne biva od velike pomoći.

The Fountain: U odnosu na sistematske filozofe kao što su Aristotel, Dekart, Kant, s jedne strane, i onih nesistematskih, kao što su Niče i Vitgenštajn, s druge strane, kako procjenjujete El-Gazalijevu poziciju?

O. L.: El-Gazali je upravo sistematski kao i svaki drugi veliki mislilac, iako ga se mora uzeti u odnosu na svaku fazu njegovog života i mišljenja, jer se radikalno mijenjao iz jednog vremena u drugo. Isto bi se moglo reći i za Kanta, svakako, koji je imao kritički i predkritički period i doista su neki, također, raspravljali o postkritičkom periodu.

The Fountain: Da li je on uključen u filozofsku aktivnost u djelu ''Nesuvislost filozofā?''

O. L.: Ja bih klasificirao Tehafutu-l-felasifeh kao filozofski, poput većine njegovih djela. Ono ne samo da se bavi filozofskim temama već ih napada filozofski. Da je samo djelovao teološki mogao je ukazati na vjerovanja filozofa i klasificirati ih različito, kao kufr i bid'a, i tako ih osuditi na religijskoj osnovi, ali u stvari, on se uopće nije ograničio na ovo, on spominje teološke prigovore filozofskim principima i onda nastoji da pobije potonje koristeći metode onih s kojima se raspravlja. Ako to nije filozofija onda ne znam šta je.

N. M.: Da li je islamsko mišljenje utjecalo na zapadnu misao?

O. L.: Postoje dokazi da je islamska filozofija utjecala na zapadnu misao u srednjem vijeku. Znamo da su djela Ibn Sine i Ibn Rušda prevedena na latinski i da su odigrala značajnu ulogu u Francuskoj i Italiji, na primjer, dovoljno značajnu pošto su Ibn Rušdovi stavovi bili zabranjeni 1270. i 1277. od strane biskupa Tempiera na Univerzitetu u Parizu. Ibn Rušd je interpretiran, kako se tvrdilo, da su filozofija i religija u suprotnosti jedna sa drugom, ali pored toga su istinite, i tako ih moramo obje prihvatiti, iako kao punovažne za različite oblasti naših života. Filozofija je za nas kao racionalne mislioce, a religija za nas kao socijalna i emocionalna bića. To ugrubo predstavlja veoma laskav pogled na ulogu religije, a to nije dobro prošlo za Crkvu. Popularnost Ibn Rušda je za mnoga stoljeća davala kredibilitet ideji da je on odigrao značajnu ulogu u podsticanju razvoja sekularizma u Evropi.

The Fountain: Da li je tradicija islamske misli danas živa? Možemo li spomenuti zrele teološke ili filozofske radove u ovoj oblasti?

O. L.: Počeo sam odgovarati na pitanje šta se danas događa na tom području, a zatim sam morao stati pošto je spisak knjiga i mislilaca postajao tako dug. Po mojemu mišljenju, najplodonosniji rad danas se dešava u Iranu, gdje išraki filozofija biva udružena u produktivne pravce sa analitičkom filozofijom da proizvede visoko originalnu formu mišljenja. Perzijanci su uvijek bili predominantni u islamskoj filozofiji; kada je predmet počeo drastično opadati u ostatku islamskog svijeta, u Iranu je i dalje nastavio biti dio nastavnog plana i programa, i postoji veoma duga i zaista neprekidna tradicija filozofskog rada u Iranu.

The Fountain: Kako ocjenjujete orijentalne studije do sada? Da li one predstavljaju zapadni interes za islamsko mišljenje?

O. L.: Ne mislim da su zapadni filozofi zainteresirani za islamsku filozofiju, uz nekoliko izuzetaka. Kelamski kozmološki argument je važan u analitičkoj filozofiji religije i kako mu i ime kaže, dolazi iz islamske filozofije. Neki od glavnih mislilaca u mešša'i tradiciji poput Averroesa (Ibn Rušda) i Avicenne (Ibn Sine) su poznati po onima koji su zainteresirani za srednjovjekovnu filozofiju, ali inače ne.

Nije mi jasno da trebamo podijeliti filozofiju unutar različitih regija svijeta, pošto ove regije stalno djeluju jedna na drugu i proizvode zajedničko filozofsko podneblje. Na primjer, kršćanski i jevrejski svijet je postao u srednjem vijeku fasciniran islamskom filozofijom, a sama islamska filozofija je ranije oduševljeno izučavala i pripojila grčku filozofiju.

The Fountain: Hajdemo porazgovarati o interakciji između zapadne i islamske misli. Može li islamsko mišljenje donijeti nove perspektive savremenom zapadnom mišljenju i u kojem smislu može zapadno mišljenje biti korisno za ljude koji pokušavaju da ožive islamsku misao?

O. L.: Šta je zapadna misao? Ibn Rušd, Ibn Badža i Ibn Tufejl, neki od glavnih islamskih filozofa, živjeli su u Španiji, koja se čini kao posve daleki Zapad, meni barem. Sv. Augustin je živio u sjevernoj Africi; da li to znači da je bio afrički filozof? Ono što mi zovemo zapadnom filozofijom proizvelo je zanimljiv rad koji drugi filozofi trebaju proučavati, na isti način na koji trebaju poznavati onî na Zapadu nešto više mimo samo svoje tradicije ili mišljenja, ako postoji takva stvar.

The Fountain: Univerzitet Kentucky u septembru, ove godine, organizira međunarodnu postdiplomsku konferenciju. Vi ste koordinator ove konferencije. Da li je ova konferencija jedinstvena u SAD-u? Šta je bila Vaša motivacija i cilj u organiziranju tako rijetke i originalne konferencije?

O. L.: Željeli smo organizirati postdiplomsku konferenciju o islamskoj filozofiji, jer postoji mnogo ljudi u svijetu koji rade u ovoj oblasti, ali često ne dolaze u kontakt jedni s drugima. U Sjedinjenim Državama, posebno postdiplomci, mogu raditi u ovoj oblasti, na odsjeku gdje su oni jedina osoba s tim interesom, i bilo bi dobro ako bi ljudi mogli doći zajedno, podijeliti mišljenja i poslije održavati kontakt sa onima iz istog polja.

The Fountain: O čemu je vaše trenutno istraživanje?

O. L.: Moj trenutni rad je na ideji da li postoji kur'anska logika i ako je ima, šta je ona? Kur'an konstantno poziva svoje slušaoce i čitaoce da razmišljaju, kontempliraju, razmatraju šta Knjiga kaže i sugestija je da bi trebali racionalno razumjeti argumente u tekstu. Zanima me kako su ovi argumenti strukturirani i koliko se uopće oni mogu smatrati validnim argumentima.

* The Fountain Magazine je dvomjesečnik i distribuira se širom svijeta. The Fountain pokriva teme o životu, vjerovanju, znanju i univerzumu. U doba prespecijaliziranosti u učenju i prekomjernog uživanja u svakodnevnim preokupacijama, diskurs magazina The Fountain predstavlja sveobuhvatno tretiranje ljudskog života sa raznolikim sadržajem kao što je i sami ljudski život, ali uz zajedničku nit i obrazac koji je do kraja krasno ispleten kroz naše različite odsjeke unutar humanističkih nauka.