Dobro tadašnji reisu-l-ulema Mustafa ef. Cerić započinje Pismo s podsjećanjem da je prvo zabilježeno ubojstvo među braćom, kad je Kain ubio Abela, te zato krvno srodstvo nije garancija za dobre odnose. Tako nije bilo ni dobro iskustvo ideološkog jugoslavenskog "bratstva i jedinstva" jer smo i mi mnogi iskusili njegove gorke plodove. Da je bilo tako iskreno i da je zaživjelo ne bi mogao biti onakav krvav rat. Bolje je i pravednije rješenje prijateljstvo i zajedništvo. Prijatelje se bira, prijateljstvo podrazumijeva da se ljudi slažu u mnogim bitnim pitanjima, da se uvažavaju, da se pomažu i da ne zavide jedan drugome. Jedinstvo je po sebi dobro, međutim može biti nametnuto silom, može biti neprirodno, može ograničavati rast jednog pored drugog, pojedinca i zajednice, naroda. Zajedništvo (koinonia) podrazumijeva da su ljudi slobodno udruženi, da se cijene. Uz mnoge druge lijepo je napisao o prijateljstvu libanonski književnik Khalil Gibran, koji povezuje kršćansku i islamsku kulturnu i duhovnu baštinu:

Vaš je prijatelj odgovor na potrebe vaše
On je njiva koju zasijavate s ljubavlju,
i koju žanjete sa zahvalnošću.
On je vaše kućište i ognjište vaše.
jer vi mu dolazite gladni,
a i da potražite od njega uspokojenje.

(O prijateljstvu iz Proroka)

Profesor Mustafa ef. Cerić na primjeru Isusa zaključuje: "Ljubav prijatelja može biti jača i od ljubavi braće po krvi" (232. s.). Nalazi i jedan primjer iz povijesti, te navodi kako su prve muslimane progonila njihova braća, a utočište i zaštitu im je pružio kršćanski kralj Abesinije Negus (danas uglavnom Etiopija i Eritreja, to je carstvo jedno od najdugovječnijih, trajalo od 1137. godine sve do 1974., kad je svrgnut posljednji car Haile Selasije u vojnom udaru). Citira i Kur'an časni: "Zasigurno ćeš shvatiti da su (vam) najbliži prijatelji oni koji vjeruju i koji kažu: 'Mi smo kršćani, zato što među njima ima svećenika i monaha. I zato što nisu oholi" (Kur'an, 5:28).

Optimizam insana

Dobro efendija Cerić veli da nije dovoljno samo znanje, nego treba i dobra volja za dobre odnose među ljudima i među različitim vjernicima. Znanje može biti vrlo hladno, znanje nadima, znanje može omogućavati više zla, stoga je uz znanje potrebna i dobrota i dobra volja. Samo se s Istinom i ljubavlju može dobro i pravilno letjeti, rekao bi sv. Efrem Sirski ili što veli Isus treba istinovati u ljubavi. Znanost koja će ljudima pomagati da napreduju u svakodnevnom životu u tehnici, ali i znanost koja će pomagati ljudima da budu bolji prema onoj Baconovoj: "od znanosti se ne smije očekivati takav uspjeh poradi kojega bismo zaboravili svoje moralno stanje". Zlo ide samo do sebe, a za dobro se treba dobro truditi, i ovdje vrijedi ona u znoju lica svoga jest ćeš kruh svoj.

Kazat ću i ovdje te dodatno potaknut i ovom knjigom da Bosna i Hercegovina jest locus theologicus, a to znači povlašteno mjesto za ekumenizam i dijalog.

Prijatelji, ako tražimo negativno i loše možemo to naći kod svakog insana i kod svakog predmeta, knjige, zgrade. Ima ona jedna opaka izreka: negativac će i u najboljem rješenju naći problem.

Stoga treba tražiti pozitivno kod svakoga i u svemu, ne zatvarajući oči pred problemima i pred nedostacima. Nijedan pesimista ništa nije u životu napravio ozbiljno. Uz sve zloupotrebe vjere uz loše prakticiranje vjere od mnogih vjernika. I kod nas sada kao i u ratu bilo je divnih primjera kako su mnogi pomagali ljudima druge vjere. Iako se u medijima puno više ističu negativni primjeri, ipak treba isticati i pozitivne kao primjer i poticaj svima...Time hranimo dušu ljudsku i svoju, time pomažemo da se u nama, oko nas i u cijelom svemiru povećava dobro. Tko god čini dobro, on je Božji i on je pravi vjernik. Pomagati gradnju "tuđih" bogomolja, čestitati i posjećivati jedni druge barem za velike blagdane, naši fakulteti da organiziraju još više zajednički skupova, kulturna društva da još više organiziraju manifestacija gdje nastupaju pripadnici svih vjera. Nijedan pojedinac ne može promijeniti cijeli svijet i riješiti sve probleme, nije to uspio ni Obama, ali palimo i najmanje svjetlo da bude malo manje mraka u ovome svijetu.

Sveti mir

Zato vrijedi primijetiti kada dr. Cerić piše: "Mi prihvatamo vas i želimo da vi prihvatite nas" bez straha i predrasuda (str. 234). Različitost je često izvor nesporazuma, svađa, ali je nerazumno buniti se i ne prihvaćati različitosti jer su one prirodna pojava i za vjernike također Božje davanje. Zagonetno je i nedokučivo ljudskom redovnom razumu kako ljude više razdvaja manje od 5% razlika nego što ih spaja 95% zajedničkog.

Bosanska misija dijaloga

Bez obzira na sve razlike povijesnih prilika, našeg zadnjeg rata, ipak treba reći da smo mi u BiH ispred Poljaka i Nijemaca. Oni su imali prvi službeni kontakt i to preko pisama tek 20 godina nakon rata, a mi smo imali različite kontakte čak i u ratu i poslije rata i danas. Tomu je mali dokaz ova knjiga i ova promocija.

Kazat ću i ovdje te dodatno potaknut i ovom knjigom da Bosna i Hercegovina jest locus theologicus, a to znači povlašteno mjesto za ekumenizam i dijalog. I ne samo to nego osobno smatram da BiH ima u Evropi pa i u svijetu, jer živimo u globaliziranom svijetu, funkciju i misiju ekumenizma i dijaloga

Teška su i nezahvalna vremena jer smo svjedoci terorizma koji neki tvrde da rade u ime islama, a neki kao da su ga jedva dočekali da bi žigosali sve muslimane i sav islam. Teroristi su malobrojni, ali kako je zlo efikasnije i upečatljivije nego dobro oni preko medija stvaraju dojam značajne brojnosti. A njima je važnija medijska prisutnost i slava nego islam i samo ubijanje. Stoga je dobro, prema mom mišljenju, što je i u ovoj knjizi napisano: "Zbog toga Bošnjaci osuđuju svaki oblik nasilja, posebno nasilja u ime vjere. Jer, nasilje u ime vjere je nasilje protiv vjere“ (str. 205.). Nema svetog rata, samo ima sveti mir. Najveći doprinos Evropske unije jest mir u Evropi ovih 70 godina i samo to je dovoljan razlog da BiH pristupi EU-i. (Weigel)

Osobno smatram i to svjedočim i ovdje i u inozemstvu, da je apsolutna većina naših muslimana mirotvorna, tolerantna i evropski orijentirana. To se pokazalo i u odnosu prema spomeniku sv. papi Ivanu Pavlu II u Sarajevu, koji i preko onog kipa svakodnevno poziva i svjedoči o važnosti međureligijskog dijaloga za koji se tako zdušno zalagao, od susreta sa predstavnicima svih velikih religija u Asizu 1986. pa do odnosa prema BiH i prema bh muslimanima.

Ispred Poljaka i Nijemaca

Samo ćemo spomenuti kao flash poruke, bez mogućnosti da ih šire obrazlažemo: Veliki rezultat Drugog vatikanksog Koncila samo da je urodio ovim pismima koje je bilo početak i temelj pomirenja između Poljske i Njemačke, značajan je. Zanimljivo je da je predsjednik EU parlamenta donedavno bio Nijemac, a predsjednik Vijeća Evrope ponovo Poljak.

Cijeli tekst u printanom izdanju