Kada se američki predsjednik Donald J. Trump opredjelio za Saudijsku Arabiju, kao prvu stranu državu da posjeti u svojstvu predsjednika Sjedinjenih Američkih Država (SAD), obrazložio je to riječima da će njegova prva inostrana posjeta biti ”srce muslimanskog svijeta.” Bivši predsjednik SAD Barack Obama koristio je istu frazu kada je 2009. godine u Kairu održao svoje zapaženo predavanje, koje je i sam nazvao ”obraćanje muslimanskom svijetu.” Mnoštvo je primjera gdje su evropski i američki visokopozicionirani zvaničnici koristili taj termin pri obraćanju svim muslimanima svijeta kao i većinski muslimanskim zemljama. Ali mnogo je i primjera gdje su se i sami muslimani koristili tim terminom. Primjera radi, 2015. godine nakon krvavog terorističkog napada u Parizu, francuski muslimanski filozof Abdennour Bidar napisao je ”Otvoreno pismo muslimanskom svijetu” u kojem je žestoko kritikovao ”muslimanski svijet” zbog pojave ISIL-a i sličnih ekstremnih grupa.

Zapadni lideri, intelektualci ali najčešće novinari koriste termin ”muslimanski svijet” kao catchphrase za sve što se odnosi na islam, muslimane i većinski muslimanske države, smatrajući da je islamski identitet jedino vezivo koje spaja jednog Marokanca i Indonežanina, potpuno zanemarujući etničke, kulturne, jezičke, političke i hisotrijske razlike među muslimanima. 

Ovo su samo tri primjera u kojima su muslimani i nemuslimani koristili pojam ”muslimanski svijet” ili ”islamski svijet” kada referiraju na sve muslimani svijeta ili na zemlje sa većinski muslimanskim stanovništvom. U istom šaljivom duhu kakvim se bivši državni sekretar SAD Henry Kissinger zapitao ”Ako želim razgovarati sa Evropom, koji broj da okrenem?” može se postaviti i pitanje za ”muslimanski” ili ”islamski svijet.” Gdje je zapravo taj ”svijet” i kako do njega doći? Preciznije, kako je neziv jedne religije i načina života dobio geografske, čak toponimske atribute?

U brojnim evropskim i američkim knjigama, filmovima i novinarskim člancima, ”muslimanski svijet” se koristi kao termin da se opišu većinski muslimanske države Sjeverne Afrike i Bliskog istoka. Pustinja, kamile, bradati muškarci sa turbanima i žene sa svilenim mahramama ili crnim nikabima i burkama su sastavni elementi tog zamišljenog svijeta. Sama ideja o ”muslimanskom” ili ”islamskom” svijetu vuče svoje porijeklo iz devetnaestog stoljeća i širenja evropskih imperijalnih posjeda u Aziji, Africi i na Bliskom istoku. Cilj uvođenja  pojma bio je pokušaj svojevrsnog raslojavanja muslimanskog identiteta kao odvojene i inferiorne rase, što je poslužilo imperijalnim evropskim silama da opravdaju zauzimanje i eksploataciju mnogih (većinski muslimanskih) zemalja pod izgovorom da vrše samoopravdanu missão civilizadora, odnosno, civilizirajuću misiju domorodačkih plemena. Pojam se koristio, koristi se i vjerovatno će se još dugo koristiti kako bi se, po potrebi, opisao zamišljeni i nepostojeći entitet koji može biti strateški saveznik, neprijatelj, drevna civlizacija vrijedna divljenja a ponekad i nedužna žrtva terorizma. Zapadni lideri, intelektualci ali najčešće novinari koriste termin ”muslimanski svijet” kao catchphrase za sve što se odnosi na islam, muslimane i većinski muslimanske države, smatrajući da je islamski identitet jedino vezivo koje spaja jednog Marokanca i Indonežanina, potpuno zanemarujući etničke, kulturne, jezičke, političke i hisotrijske razlike među muslimanima. Zapravo, možda je čak i ironično da je koncept pan-islamizma i ideje o globalnom muslimanskom identitetu doživio svoj vrhunac i dobio snažan vjetar u leđa krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća kada je doslovno svaka većinski-muslimanska država bila evropska kolonija. Paradoksalna je činjenica da je upravo u tom periodu, početkom dvadesetog stoljeća, kada su britanski i evropski intelektualci i političari opisivali osmanske posjede na Bliskom istoku kao ”muslimanski svijet” – istovremeno je unutar Britanske imperije živjelo više muslimana nego u Osmanskom carstvu.

Korištenje pojma ”muslimanski svijet” prilikom obraćanja 1.8 milijardi muslimana, koji žive u više od 100 različitih zemalja od kojih su neke zvanično islamske države, druge sekularne a treće nemuslimanske, bilo bi identično da jedan lider muslimanske države u svom službenom obraćanju, Evropsku uniju ili SAD nazove ”Kršćanskim svijetom’’, što bi verovatno izazvalo neviđeni diplomatski skandal. Varljivo je gledati na muslimane kao na jednu ujedinjenu, monolitnu kategoriju bez ikakvih internih podjela, sa jednim zvaničnim glasnogovornikom. To je podjednako pretpostavci da su svi Evropljani, jednstavno ”kršćani” i da nema nikakvih razlika između Italijana, Francuza, Njemaca, Grka ili Norvežana niti između internih i vanjskih politika koje te države vode. Činjenica je da su od devetog pa sve do devetnaestog stoljeća, muslimani širom svijeta živjeli u različitim kraljevinama, sultanatima i hanatima koji su bili ponekad prijeteljski, a ponekad neprijeteljski nastrojeni jedni prema drugima.

Zatim, suprotno tvrdnjama pojedinih američkih i evropskih medija, Sjeverna Afrika i Bliski istok ne predstavljaju ”muslimanski” niti ”islamski” svijet iz prostog razloga što na Bliskom istoku i Sjevernoj Africi živi svega 20% od ukupne svijetske populacije muslimana. Većina muslimana, zapravo, živi u Južnoj i Jugoistočnoj Aziji, a poneki u državama koje uopšte nisu muslimanske. Uzmimo Indiju kao primjer, gdje živi više od 190 miliona muslimana u zemlji od 1,3 milijardi stanovnika, pretežno hindusa. Milioni muslimana danas žive u SAD i u zemljama Evropske unije gdje uživaju veća prava i slobode nego u vlastitim, većinski muslimanskim državama. Istraživački centar PEW nam kaže da jedna trećina svih muslimana svijeta živi kao manjina u nemuslianskim zemljama. Gdje su onda granice ”muslimanskog svijeta”?

Koristeći danas takav pojam za države u kojima žive muslimani nalikuje jednoj modernijoj varijacija klasičnog islamskog koncepta dar-ul-islam (”teritorija islama”) koja je korištena u suprotnosti sa dar-ul-harb (”teritorija rata”). Takva crno-bijela dihotomija je svojevrsna lažna dilema, koja nam daje dojam da trebamo birati između dva ponuđena izbora, biti dio ”zapadnog svijeta” ili ”muslimanskog.” Pojam o odvojenom ”muslimanskom” svijetu je logični netačan, rasističan i obmanjujući. U svijetu živi 1.8 milijardi muslimana, koji pripadaju mnoštvu etničkih grupa, govore različite jezike, slijede vlastite običaje i mezhebe, žive u odvojenim, nekada zaraćenim državama. Dok su muslimani širom svijeta živjeli u cjelovitim teritorijalnim jedinicama i imali, barem načelno, jedinstvenog vrhovnog vjerskog poglavara – halifu – možda se i moglo govoriti o ”muslimanskom svijetu”.

Tačno je i da brojni muslimani često, iz čisto praktičnih razloga, koriste termine ”muslimanski” i ”islamski” svijet kada govore o muslimanima u većinski muslimanskim državama. Koliko god taj pojam bio zgodan za upotrebu, upotreba istog ignorira specifične historijske i političke realnosti. Tačno je i da se muslimani smatraju pripadnicima jednog virtuelnog kolektiva, jer pripadnje ummetu je temeljna islamska doktrina. Koncept ummeta kao jednog virtuelnog i ravnopravnog kolektiva koji prevazilazi sve postojeće međumuslimanske razlike i stvara osjećaj međumuslimanske solidarnosti je itekako snažan među muslimanima. Upravo iz toga osjećaja pripadanja istom ummetu, Rohinja muslimani su 1912. i 1913. godine tokom Balkanskih ratova prikupljali novčana sredstva za pomoć Balkanskim muslimanima, a balkanski muslimani danas šalju pomoć Rohinjama. Ali neophodno je razlikovati koncept ummeta od zamišljenog ”muslimanskog svijeta” u teritorijalnom smislu, koji se među evropskim i američkim piscima ponekad poistovjećuje. Današnja realnost je da svaki musliman, svaka država, svaki izabrani muslimanski zvaničnik ima svoje ime i prezime, dok svaki geopolitički sukob ima vlastite uzročno-posljedične faktore. Muslimani ne smiju dozvoliti da sami sebi stvaraju zamku svrstavajući sve muslimane svijeta, koji su itekako različiti, u jednu amorfnu masu. Tako nešto utiče na realno sagledavanje današnjih događaja. Posmatranje svih muslimana i država u kojima žive kao koherentne mase stvara sliku o muslimanskim doseljenicima u Evropsku uniju i SAD kao pijunima ili čak petokolonašima tog zamišljenog ”muslimanskog svijeta” – a tako nešto baca sumnju na nevine ljude i stvara im ozbiljnje vidove diskriminacije.

Preuzeto sa algoritam.net